Nobilo se trenutno nalazi na raskrižju, između UDB-e i onih koji još uvijek štite udbaški šljam u Hrvatskoj. Za demokraciju je ovaj kontroverzni i neslućeno bogati odvjetnik odavno izgubljen.
Nasilni odvjetnik u sred bijela dana nasrnuo na maloljetnika
Ukoliko Nobilu nije jasno kojim putem Hrvatska treba ići uskoro će mu, i to besplatno, objasniti Nijemci. Naime, upravo Njemačka odrađuje posao za Hrvatsku koji je odavno trebala odraditi naša zemlja da smo mi uistinu demokratska država. Možda je rat i mogao biti opravdanje za 'nečinjenje', no, od Domovinskog rata do danas prošlo je jako puno vremena. Iako je obračun s komunističkim ološem i udbaškim šljamom dugotrajan proces činjenica da je napokon počeo, iako ne voljom hrvatskih vlasti, može nas barem privremeno ispuniti zadovoljstvom. Pravo finale lustracije očekuje se tek nakon što njemačko pravosuđe odradi svoj dio posla i tek kada udbaški kosturi počnu ispadati iz ormara poslije sna dugog više desetljeća. Biti će zaista zanimljivo pratiti samo finalne minhenskog procesa. Da biste s vampirima obračunali potrebno ih je istjerati iz mraka na čistinu, na svjetlost, u mraku su, nažalost, sablasti u prednosti.
Je li Hrvatska zaista morala čekati dvadeset godina nakon pobjede u Domovinskom ratu da bi krenula u obračun sa silama zla koje su je i gurnule u rat? Je li Hrvatska svih tih godina, nakon pobjede u ratu i obnove zemlje, morala živjeti u mraku? Kako je Hrvatsku napala JNA, jugoslavenska vojska, tako je posve naivno i netočno tvrditi da se devedesetih Hrvatska suočila isključivo s velikosrpskim agresorom. Bila je to kombinacija velikosrpskog fašizma i jugoslavenskog komunizma, čija je udarna pesnica dugo vremena bila UDB-a, kao zaštitni sloj komunističkog režima, kao malj koji je ubijao sve 'narodne neprijatelje' koji su mogli predstavljati realnu ili imaginarnu prijetnju režimu. UDB-u posve opravdano možemo tretirati kao jugoslavenski Gestapo ili KGB, NKVD... Nije bitno kako ćemo to sve zlo zvati dok ga tretiramo kao zlo.
Drugim riječima, kada je prisilno, uz asistenciju demokratskog zapada, Milanovićev i Josipovićev režim, dakle, mimo svoje volje, izručio Zdravka Mustača i Josipa Perkovića Njemačkoj Hrvatska zapravo nije izručila svoje špijune, nego one koje koji su bili dio struktura koje možemo smatrati krvnicima Hrvatske. Da se pitalo UDB-u, da je spomenuto terorističko krilo komunističkog režima odlučivalo, Hrvatska nikada ne bila samostalna država, a Anto Nobilo, nesuđeni ministar pravosuđa, i dalje bi bio tužitelj komunističke tvorevine i sluga komunističkog režima. Ako to Nobilo još nije shvatio, hoće vrlo brzo, nakon što Njemačka riješi jednu od brojnih mračnih epizoda jugoslavenske komunističke povijestI. Nakon te epizode vrlo brzo će nam i ostale mračne epizode mraćnog razdoblja hrvatske, jugoslavenske, povijesti postati dostupne za 'gledanje' a onda, nadajmo se, i procesuiranje.
Za režimski dnevni list, koga nije potrebno imenovati, Nobilo je napisao da je 'Hrvatskoj Haag pokazao put kojim treba ići', mi bismo dodali da će njemu Munchen vrlo brzo pokazati put kojim će Hrvatska zaista ići u budućnosti.