Ipak, najbitnija bina tek je pred njom - ona Carnegie Halla, prestižne dvorane koja svoja vrata otvara samo iznimnim svjetskim glazbenicima. A u njenoj ih je obitelji čak dvoje - Ines i, hrvatskoj poznatiji, Oliver Dragojević. - Ovo nije samo potvrda mog rada, već je i promocija Hrvatske - kaže nam skromno Ines koja je s promocijom svoje Hrvatske počela još puno ranije...
Bez potpore, bez menadžera, bez reklamaRodila se u Dubrovniku 1982. godine, a tamo je i započela svoju glazbenu karijeru. Nimalo običnu, dodat ćemo. Samouka, bez ijednog dana formalne glazbene naobrazbe, već je kao trogodišnjakinja odabrala svoj poziv. Kako obično djecu ne doživljavamo ozbiljno, odlučila je roditeljima pokazati da je ozbiljna. Već sa 16 godina "poludjela" je za jazzom, a sa 18 imala repertoar od 400 pjesama koje nigdje nije izvela, osim pod tušem.
Ušla je u bend, gdje je provela dvije godine, stvorivši zavidnu karijeru, da bi potom preselila u Zagreb gdje je nitko nije znao pa je prvu godinu dana morala pjevati na ulici.
- U Dubrovniku je vrh glazbene karijere ako imaš gažu. A ja nikada nisam mogla raditi samo radi novca. Od takvog pristupa glazbi okreće mi se želudac - kaže nam iskreno Ines koja je, insistirajući na bosanova i jazz izričaju, uskoro postala sinonim za glazbu koju izvodi.
A govorili su mi: "Nema ti od toga kruha!", "Pusti to!". Ali, uskoro su počeli dolaziti ljudi izvana koji su voljeli baš to, koji su htjeli baš jazz, a ne muziku za zavšiti pod stolom ili na stolu.
Hommage HrvatskojDobila je i Porina za najbolju izvedbu jazz skladbe za pjesmu Lamento, s albuma "Runjić in Blue" 2014. godine. - To me jako iznenadilo, bojala sam se da kod nas takav projekt neće prepoznati. Htjela sam napraviti nešto za "van", što će se ljudima svidjeti i čime ćemo moći nastupati. Tako je i bilo, "Runjić" je oduševio Kineze.
Na turneju u Kinu prvi put je otišla 2011. godine. - Otišla sam na poziv prijatelja koji je u Kinu otišao još pred 10 godina, gdje vodi uspješan restoran u koji me pozvao pjevati. Uskoro smo održali i 11 koncerata, a na jednom od njih upoznala sam se s organizatorima festivala u Hong Kongu, oduševljenih izvedbom, i dobila poziv da dogodine dođem s nekim autentičnim hrvatskim jazz projektom.
Sjetila se tako Zdenka Runjića, njegovih pjesama i melodija mediterana koji je pretočila u jedan moderan jazz izraz, nešto što kod nas nije ranije napravljeno a može parirati suvremenoj svjetskoj jazz sceni. Praćena sekstetom objavila je album „Runjić In Blue“ s odabranim skladbama dalmatinskog velikana, prearanžiranim u jazz maniri. Kinezi su oduševljeni "Runjićem", a Hrvatska, osim priznanja struke, za to kao da nije "imala uho".
Vazda nezadovoljna HrvatskaIako je glazba prije toga prezentirana na kineskoj turneji, album "Runjić in Blue" Ines Tričković Sexteta premijerno je izveden u Zagrebu. - A Zagreb je ostao hladan pred ovim projektom iako smo uspjeli napraviti nešto posebno i lijepo. Na razini cijele Hrvatske nije se popratilo gotovo ništa. To je velika šteta, ne zbog nas, već zbog mladih talentiranih ljudi u Hrvatskoj kojima bi to dalo vjere i motiviralo da i sami probaju uspjeti - rezignirano nam kaže Ines.
- Čini mi se kao domaća scena sve više nazaduje te da Hrvatska njeguje "pljuvački stil". Malo pružamo prilika mladima, zapeli smo u razvoju. Ne pružamo im nikakve mogućnosti, dajemo im loš primjer umjesto da ih ohrabrimo. Nećemo, istina, svi biti glazbenici, ali naći će svoju inspiraciju. U pesimističnom ozračju teško će naći perspektivu.
Od Dubrovnika, preko Kine pa sve do New YorkaDvaput godišnje idući na turneju, pred tri godine otvorila joj se sjajna suradnja s Aaronom Goldbergom, jednim od najboljih svjetskih pijanista. - Ni danas ne mogu vjerovati da je on čuo za mene i da mi je uputio poziv da održim s njim koncert na Manhattanu 2014. Dobila sam Porin, ali ovo je moj najveći uspjeh.
Promovirajući album, Ines nije ni slutila da će njena kineska priča biti i ljubavna. Tako se prije dvije godine i udala za filmskog redatelja i fotografa Weng Fong Ao Ieonga. To nije bila prijelomna točka u njenoj karijeri, ali je svakako bila definitivna u smislu odabira adrese za koju se odlučila zbog svog supruga koji je iz Macaa.
Skrasila sam se tu zbog ljubavi. Počela sam se u Kini osjećati "kao doma", pa sam je i učinila domom. Macao je kineski Las Vegas. Prosječna plaća je oko 20.000 kuna, porez je oko 3%, ali vrlo je skup za život. Za iznajmiti normalan stan potrebno je izdvojti barem 1.000 eura mjesečno, a tu su još i ostali troškovi te hrana koja je vrlo skupa. No, Macao nije baš tipična Kina jer je on nekada bio portugalska kolonija.
Njena adresa je kineska, ali karijera svjetska pa se tako Ines sprema za skorašnji nastup u Carnegie Hallu sa svojim albumom koji je snimila u New Yorku. Koncert je zakazan za 6. travnja ove godine, kada će Ines udružiti glazbene snage s mladim jazz umetnicima Brianom Girleyem, Julianom Shoreom, Giladom Hekselmanom, Marion Ross III, Shinom Sakaiano i Marcusom Gilmoreom.