Mjesec bolnih sjećanja. Srpanj. Dogodilo se prije dva desetljeća. Ali, dušu mnogih Bosanaca i Hercegovaca vrijeme neće izliječiti. Posebno ne nakon genocida nad Bošnjacima Srebrenice i Podrinja. I Vedad Ibišević, koji je pukim slučajem izbjegao tragediju, ima ranjenu dušu.
Iako ranjene duše, uspio je urediti svoj život i napraviti karijeru prave nogometne zvijezde. Ali, one trenutke kada je kao 10-godišnji dječak prisiljen bježati pred četničkim hordama ne može zaboraviti. O tome za Dnevni avaz kaže:
"Naravno da proživljavam prošlost. Nisam od onih koji mogu biti ravnodušni i u bijelom svijetu voditi život kao da se ništa nije dogodilo. Svake godine kada dođe taj dan, 11. srpanj, ne mogu a da se ne sjetim svega što se desilo, kao mnogo onih koji nose duboke ožiljke na srcima".
"Ja sam, srećom, preživio, moja obitelj također, ali ne mogu a da ne pomislim na svu patnju koja se srušila na moj kraj, u kojoj su izgubljeni toliki životi i unesrećene tolike obitelji. I sada mi se, kao i mnogima, srce steže kada pomislim na to".
Zbog svojih obveza neće sudjelovati u Maršu mira, ali se za sve sudionike Vedad pobrinuo za iftar, večernji obrok tijekom islamskog mjeseca ramazana, odnosno objed koji se uzima u prvi sumrak.
"Uvijek sam želio nešto učiniti za taj kraj", kaže Vedad.
"Stalno sam u kontaktu s prijateljima koje imam tamo i s ljudima s kojima se družim. Tako se i rodila ta ideja, koju sam objeručke prihvatio", kaže Vedad.