Nova metoda koja uništava stanice raka - možda zvuči ludo, ali moguće je!

Virusi mogu ciljano inficirati stanice raka i razmnožiti se u njima. Znanstvenici kod tog procesa govore o onkolizi, odnosno o onkolitskim virusima. "Razmnožavanjem tih virusa se uništavaju stanice raka i one puknu", pojašnjava Ulrich Lauer sa Sveučilišne klinike u Tübingenu.

Taj princip je poznat već više od 100 godina. Tako se tijekom godina moglo promatrati pacijente koji su imali vidan rak i slučajno istodobno i virusnu infekciju, kaže Lauer: "Paralelno s tom virusnom infekcijom se smanjio tumor ili djelomično skroz nestao." U projektu koji provode Sveučilišna klinika u Tübingenu i Institut Paul Ehrlich znanstvenici su uzgojili onkolitske viruse za cijepljenje protiv rubeole i istražili ih. Projekt je financiralo njemačko ministarstvo znanosti i obrazovanja (BMBF).

Kao polazna točka poslužili su virusi s kojima se mala djeca cijepe protiv rubeole. Znanstvenici su htjeli saznati kako te viruse mogu i moraju modificirati da se njima zatim efikasno mogu boriti protiv raka. "Mi smo pokušali nešto što zasigurno niti jedna druga radna skupina još nije uradila. Viruse smo utoliko modificirali da djeluju specifično na takozvane matične stanice tumora", pojašnjava Christian Buchholz s Instituta Paul Ehrlich.

Prvi korak jedne infekcije uvijek je prodor u stanicu. "Za to je virusima potreban receptor koji im takoreći otvara vrata u stanicu. To smo uspjeli postići i viruse modificirali tako da koriste receptor koji se veže samo za matične stanice raka." Znanstvenici pretpostavljaju da su stanice tumora odgovorne za rast nekog tumora. Moguće je da upravo te stanice postanu rezistentne protiv kemoterapije te da tako dolazi do vraćanja oboljenja. No, sada se, prema novim saznanjima, ciljano mogu inficirati i uništiti te stanice.

 Virusi se pritom modificiraju u jednom procesu genetskog inženjeringa. Znanstvenici za sve poznate viruse imaju saznanja o bitnim nasljednim osobinama i mogu ih modificirati, odnosno izmijeniti. "Jedna od najčešćih modifikacija se sastoji u ugradnji takozvanih genetičkih markera u genom virusa", objašnjava Lauer. Ti genetički markeri se nakon infekcije pretvaraju u bjelančevine koje daju signale a ovi se pak mogu vidjeti pod mikroskopom ili izmjeriti u krvi: "Tako se uvijek točno zna nalazi li se virus u tijelu pacijenta, u kojoj mjeri i koliko dugo je već u tijelu."

Virusi se mogu dodatno modificirati i takozvanim "samoubilačkim genima". Virus rubeole je tako u stanju prepoznati poseban receptor koji je čest kod stanica raka. Za taj receptor se virus veže, prodire u stanicu, razmnožava se i stanicu tumora takoreći primorava na samoubojstvo.

Članak u cijelosti pročitajte OVDJE.