Do sada smo znali da je Bog Srbin, te da su Srbi sukladno ovoj premisi nebeski narod, ali sad je za to trebalo dobiti službenu potvrdu. Zbog toga je u Wimbledon pohrlio i sami vrh Srbije, njegov reprezentativni predsjednik, Toma, vjerujući (a zašto ne?) u pobjedu nad mrskim Škotom čiji sunarodnjaci također imaju separatističke planove naspram britanske imperije.
Sličilo je izricanju pravomoćne presude Gotovini i Markaču. Mediji pripremljeni za slavlje, tekstovi napisani, specijalne emisije montirane, a centar Beograda pripremljen za neponovljivo slavlje. Čak su tiskane i majice s Toma-Novakovim likom. Dežulović pripremio tekst za većinu srpskih novina u kojima do detalja opisuje tugu i žalost frustriranih Hrvata zbog Novakova trijumfa.
Al' Novak je popušio!Čitava koncepcija pada u vodu. Tiskovine brže rade novi prijelom, Novak se baca s naslovnice na nazadnicu, a lik i djelo vojvode Tome se niti ne spominje. Prva vijest je da su neki Šiptari krali šumu na granici s Kosovom, ali je hrabra srpska žandarmerija pripucala i ranila šestoricu šumskih drvosječnih terorista. Netko se dosjetio malo kopati po Novakovoj DNK, te je našao opravdanje za sramotan poraz pred vrhom srpskoga vrhovništva, Tomom grobarom, u obliku utjecaja majke Hrvatice, Vinkovčanke. Da je Novak čistokrvni Srbin, ne bi on dopustio da voljeni predsjednik ode smrknuta lica iz Engleske, a da nije barem u delirijumu mlatarao s tri prsta, poput Tadića u sličnim situacijama. Sad treba čekati drugu pobjedu, ali ne bilo koju, nego baš tu wimbledonsku.
Teško je ovaj poraz pao i hrvatskim drugovima, koji u Novaku vide otjelotvorenje srpskog sna o zajedničkoj državi braće po krvi, Hrvata i Srba. Nije bilo zajedničkog promatranja meča na Pantovčaku, niti ispijanja pjenušca u Banskim dvorima. Sve je upropastio taj Novak i zato smo ga hitili na posljednje stranice novina.
Mora se čovjek malo i našaliti u ovim vrelim ljetnim danima. No, vrag je odavna odnio šalu, premda sve ovo što se događa u Srbiji ne znam kako bih nazvao, ako nije žestoka šala. Pogled prema Hrvatskoj koja je već u EU pun je zavisti, pogotovu ako se pročitaju neki komentari po zapadnom tisku koji vele kako je skoro uspostavljena granica između civilizacija, te da zadugo neće biti novih priključenja. Evo jednog beogradsko kavanskog razgovora, u prijevodu na hrvatski.
- Ovo nije moguće! Pa zar da Hrvati pripadaju Europi, oni koji nisu ni do koljena Srbima, koji zapravo i ne postoje kao narod i koji su, općepoznato, genocidni? -Evo, Dežulović (jedan od rijetkih poštenih Hrvata) veli da Hrvati nisu ni htjeli ući u EU, nego su ih silom ugurali ondje gdje je mjesto nama, a ne njima.
- I Tomić veli da Hrvatska nije zaslužila biti članicom EU, a njemu vjerujem budući nikako ne sluša Thompsona.
-Spasilo ih je vodstvo. Sve partizanski sinovi i kćeri. A naši izabrali same četnike. Doduše, uz nekoliko svjedoka i krivotvorenja povijesti, možda uspiju prevariti Nijemce.-Znadete li da je Novak morao izgubiti od Murraya samo zato što je na tribinama bio Toma vojvoda?
Sretno nam bilo, Hrvati. I puno uspjeha Novaku, magu pravoslavnog tenisa.