Naravno, krunu svoje karijere Radić ne bi mogao staviti na glavu bez blagoslova ministra financija. Naime, Hrvati, kada je u pitanju Pelješki most, nemaju pretjeranih očekivanja s obzirom da je riječ o mostu kojeg je Sanader, usprkos žestokom protivljenju tadašnje oporbe i SDP-ovi medija, a danas vladajuće kaste, već pet puta izgradio mada to ne nitko ne vidi budući da most, kao i selo Djeda Božićnjaka, postoji u onom dijelu ljudske mašte kakvu samo djeca u svojoj nevinoj naivnosti mogu imati.
Treba li zapravo Hrvatskoj, u ovakvoj kriti, most koji će koštati kao zračna luka svemirskih dimenzija na Velebitu? Nema previše dvojbe oko toga, nikad nije ni bilo, mada iz politikantskih razloga partija nije željela priznati ono što su na kraju morali priznati uz nagovor Europske unije i što je san svih Dubrovčana i okolice najljepšeg grada u Hrvatskoj. Bez Pelješkog mosta Dubrovnik je zapravo kao Hrvatska bez 'Dalmatine'.
Činjenica da će most, koga Radić vidi kao velebno zadnje u čak četiri trake, zasjeniti trenutno najeksponiraniju medijsku trakavicu u državi, o kojoj piše čak i dokazani lažljivac, Drago Hedl, govorimo, dakako, o slučaju Perković kojeg Njemačka željno očekuje na privremenom radu, dugotrajnom navodno, u svojoj zemlji, unatoč uvjerljivom napadu iskrenosti udbinog egzekutora, zloglasnog Vinka Sindičića, čija je iskrenost opčinila čak i Željka Olujića, inače 'tjelohranitelja' Jadranke Kosor.
Slučaj Perković trebao bi se rasplesti, barem što se tiče Vrhovnog suda, koji se našao pod baražnom paljbom legendarnog 'viskog izvora iz Vlade', ovih dana, vjerojatno do kraja tjedna. Nove priče o starom mostu itekako su dobro došle aktualnom režimu da napokon predahne od Perkovića i udbe koja, kako se čini, i dalje dominira Hrvatskom. Danas se više ne govori o švaleru Antu Nobilu, koji i u poznim godinama govori o 'komadima' sa dobrim poznanikom, koji je razotkrio sramotnu Jelenu Lovrić, Miroslavu Lazanskom, ne spominje se čak ni gostovanje suca Turudića kod Ace Stankovića, iako je Turudić na takozvanoj javnoj televiziji izrekao nekoliko rečenica nad kojima bi se svako normalno demokratsko društvo trebalo zamisliti, što hrvatsko društvo očito nije, Mustač odavno nikoga ne zanima, pa ni DORH, vrijeme je za Potemkinova sela.