Krenuo je na Bili brig da jednom zauvijek razriješi problem koji mu je kopao dušu posljednjih 12 godina, ali i da sebi olakša muke samoubojstvom. Stvari su, međutim, poprimile sasvim drugačiji tijek i 55-godišnji profesionalni vozač danas u teškom psihičkom stanju boravi u Bolnici za osobe lišene slobode u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu. Njegov pohod završio je smrću 49-godišnjeg Marina Orlovića i teškim ranjavanjem njegova 10-mjesečnog sina
Giannluce, a 39-godišnja supruga Maja samo je hrabrošću susjeda izbjegla smrt i danas prolazi pravi pakao...
Da je Svirčić namjeravao oduzeti život bivšoj supruzi, njezinu sadašnjem suprugu i sebi, Slobodna Dalmacija doznala je iz izvora bliskih istrazi. Svirčićevu su oporuku kod kuće pronašli članovi njegove obitelji. Tog se utorka očito više nije namjeravao vratiti kući, otišao je kombijem na Bili brig i čekao u njemu sve dok se ispred kuće nije pojavio Marino Orlović. Orlović je, kako doznajemo, oko 11 sati došao automobilom ispred kuće i zajedno sa sinom krenuo prema ulazu kad se ispred njega stvorio Svirčić i započeo pucnjavu.
U ruci je imao berettu i ispalio je svih 10 metaka koje je imao u spremniku prema Orloviću. Pet metaka pogodilo je Orlovića: jedan u glavu i četiri u abdomen. Pet metaka promašilo je Svirčićev cilj. U tom trenutku Svirčić je krenuo zamijeniti spremnik, staviti novo punjenje i krenuti u kuću da se obračuna s bivšom suprugom Majom. U tome ga je, na sreću, zaustavio hrabri 35-godišnji susjed, koji je skočio na Svirčića, šakom ga udario u zatiljak i oborio ga na zemlju. Kad je vidio da je zaustavljen, Svirčić je otrčao do svojeg auta, odvezao se do sjedišta zadarske policije na Voštarnici i dežurnom operativcu rekao: “Dobar dan. Ja sam Zlatko Svirčić. Pucao sam na Bilom brigu. Ima ranjenih.”
Četiri metka koja su pogodila Orlovića ušla su mu kroz leđa jer je instinktivno, htijući zaštititi dijete, okrenuo leđa prema Svirčiću. Jedan od tih metaka koji ga je pogodio u leđa prošao mu je kroz tijelo i pogodio dijete, teško ga ranivši u glavu. Mali Giannluca hitno je kasnije prebačen policijskim vozilom u zadarsku bolnicu, a potom u Dječju kliniku u Klaićevoj ulici u Zagrebu, gdje mu je kirurški tim dr. Miroslava Gjurašina u trosatnoj operaciji uspio sanirati teške ozljede mozga i glave. Iako mu je metak prošao kroz mozak i lubanju, prema riječima neurokirurga dr. Gjurašina, dobro se oporavlja, maše ručicama i nožicama, te očima prati svakog posjetitelja.
Orlović je pak nakon šest dana vegetativne kome izdahnuo u zadarskoj bolnici. Presudan je, kažu liječnici, bio pogodak u glavu, koji mu je uništio mozak. Bez tog hica Orlović bi, zahvaljujući snažnoj građi i odličnoj tjelesnoj spremi, sigurno preživio.
Da je spreman na krvavo razračunavanje s bivšom suprugom, Svirčić je najavio u razgovoru s prijateljima neposredno prije Božića. “Ja ću njih do Božića pobiti! Uzeli su mi sve. I kćer i stan i duševni mir. Ja ću njih odrobijati”, povjerio se najbližima, a govorilo se da je i tijekom brakorazvodne parnice, koja je trajala godinama, svoje loše psihičko stanje stalno naglašavao riječima: “Ne mogu ovo više trpjeti, kad puknem, tek onda će se svi pitati što mi je bilo!” Svirčić je potegnuo okidač nedugo nakon što je sud donio odluku da se do kraja godine treba iseliti iz stana koji je kao branitelj dobio od MORH-a 1992. godine.
– Nije mogao viđati kćer, koja je nedavno napunila 19 godina. A dotuklo ga je kada mu je supruga rekla da će joj dati svoje prezime. On je dosta pomagao i dao je, koliko znam, više od 20 tisuća eura za liječenje kad je bolovala od leukemije, a nitko mu nije htio izaći u susret da mu olakša muke. Nakon svega trebala se dogoditi i ta deložacija, a Maja je živjela u ogromnoj kući sa svojom novom djecom i njegovom kćerkom – ispričala je Svirčićeva prijateljica, koja, kao i većina njegovih prijatelja, smatra da je Zlatka psihički dokrajčila brakorazvodna parnica.
Vjenčali su se nakon kraće afere koju su doživjeli dok je Maja još bila maturantica u zadarskoj gimnaziji. Svirčić je upravo njezin razred vozio u Španjolsku na sedmodnevnu ekskurziju. Vjenčali su se 1995. godine, no brak iz kojega imaju sada 19-godišnju kćer nije dugo trajao i Maja je ubrzo upoznala Marina, prijatelja njezina brata Igora Musapa, te se udala za njega.
Zbog napada na bivšu suprugu Svirčić je dosad tri puta kazneno prijavljivan. Prije 12 godina upravo je u stanu iz kojega je trebao biti deložiran pucao iz ilegalnog pištolja, nakon čega se potukao s Orlovićem. Zatekao ih je u preljubu i poludio. Tada je osuđen na šest mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine.
Od dana tragedije na Bilom brigu Svirčić ne govori niti jede. Pred istražiteljima nije rekao ni riječi, nikoga nije pogledao u oči. Zuri u pod, stanje mu opisuju duševno teškim, katatoničnim. U trenutku pucnjave navodno uopće nije vidio dijete u Orlovićevim rukama. Jednostavno je pukao i počeo pucati bez prestanka. Ali to ga ne može opravdati za zločin koji je počinio, u tome se slažu i njegovi prijatelji, koji ga opisuju kao čovjeka velikog srca za svakoga, pogotovo za svoju obitelj i kćer koju je imao s Majom, a koja mu je na neki način bila oduzeta.
Jedna od kapi koja mu je prepunila čašu neriješenih odnosa sa suprugom tiče se stana u kojem je živio, a koji se našao pod ovrhom supruge, navodno zbog neplaćenih alimentacija, kći mu se odrekla prezimena... Sve je to bilo previše za Svirčića, više nije mogao izdržati poniženja. Napisao je oporuku, uzeo pištolj i krenuo na Bili brig...