Iskreno, jako sam razočaran. Očekivao sam da promjena termina i trajanja znače i promjenu formata, međutim pokazalo se da HTV s organizacijom sadržaja ima nepremostiv problem. To se ne odnosi samo na Dnevnik, nego i na domaće zabavne sadržaje. Nije ni čudo kad godinama uvozimo strane formate, umjesto da educiramo svoje ljude, pa nešto i sami formatiramo. Na žalost, na HTV-u se ne događa ništa što se ne događa u ostalim državnim i javnim tvrtkama. Svi se bave politikom, onda dođe stranac, jeftino kupi, nauči nas posao, mi radimo, a on zarađuje novac.
Format vam je kao dizajn automobila ili kroj odjela. Postoji na primjer Porsche Cayenne, to je, barem što se formatiranja sadržaja tiče, Dnevnik Nove TV, a postoji i 25 godina stara Zastava 128. To je današnji Dnevnik HTV-a. Ljudi koji upravljaju HTV-om ne razumiju da je danas format gotovo jednako važan kao i sadržaj. Suvremeni mediji danas ulažu golem novac ne bi li usvajali suvremene formate. Kada sam podizao Soundset radijsku mrežu ulagali smo u edukaciju o suvremenom radijskom formatu gotovo jednako kao i na sadržaj. Slično je sa grafičkim prijelomom novina.
Međutim, očito je da nitko na HTV-u ne poznaje suvremeno medijsko tržište, da ne ulaže u edukaciju, pa nije niti čudo da „novi“ Dnevnik ovako izgleda.
Osim toga, konceptualno gledano, to nije bio news, to je magazin. Dnevnikom su dominirale reportaže. HTV-ovi urednici misle da je dovoljno reportera staviti u kadar pred vratima neke sportske dvorane ili hotela, uključiti ga uživo i evo ti news-a.
''Novi'' Dnevnik i sadržajno je bio neuredan. Od tvrde politike, preko pučkih kuhinja do manekenki na modnim pistama. Oni valjda misle da to tako treba, za svakoga ponešto. Neka mi netko pokaže sličan news na nekoj od prestižnih svjetskih TV kuća. Volio bih da sutra vidim neki iskorak, međutim, to je malo vjerojatno. HTV i njegove urednike pregazilo je vrijeme. Oni žive u osamdesetima, baš kao i Hrvatski radio. Uzmite informativni program od prije dvadeset godina, pogledajte ga ili poslušajte i vidjet ćete da je, barem što se tiče formata, sve isto – Zastava 128.
Kada bi na primjer neki ozbiljan svjetski nakladnik kupovao HTV, za njega bi vrijednost predstavljala HTV-ova arhiva, djelomično tehnika, nekretnine, pokoji reporter i znalac iza kamere. Vrijednost menadžmenta, domaćeg programa, informativnog programa – newsa, bila bi beznačajna. Na sreću ili na žalost HTV nije na prodaju, pa će vožnju u Zastavi 128, toj staroj krntiji koju nitko ne želi pogledati i koja se stalno kvari, i dalje plaćati hrvatski građani.