Virus SARS-CoV-2 kružio je Milanom čak nekoliko tjedana prije 21. veljače 2020. godine kada je službeno zabilježen prvi slučaj. Otkrila je to studija tamošnje Policlinice di Milano, ujedno i prva znanstvena potvrda da je na području Milana zaraženih koronavirusom bilo i prije izbijanja epidemije, piše La Repubblica.
U početku epidemije, jedan od 20 davatelja krvi (4,6 posto) u toj poliklinici već je razvio antitijela, a taj je postotak početkom travnja porastao na 7,1 posto, prenosi net.hr
'Poplava zaraženih čak i prije prvih slučajeva bolesti'
Studija Policlinice di Milano, objavljena je na medRxiv, internetskoj stranici koja distribuira još neobjavljene radove s područja medicine.
“Ovo je prva stvarna znanstvena potvrda da je na metropolitanskom području Milana došlo do poplave zaraženih ljudi, čak i prije nego što su se pojavili prvi slučajevi bolesti. To je ujedno i prva serološka studija asimptomatskih ljudi koja nam jasno govori da smo daleko od imuniteta krda”, kazao je dr. Daniele Prati iz Policlinice di Milano i jedan od koordinatora studije.
Zajedno s kolegama i istraživačima, oni su ispitali uzorke oko 800 zdravih davatelja krvi koji su bili u toj Poliklinici između 24. veljače i 8. travnja. Na početku epidemije seroprevalencija je bila među 4,6 posto davatelja. Drugim riječima, jedna od 20 osoba već je bila stupila u kontakt s koronavirusom i prije izbijanja epidemije. Tijekom razdoblja socijalne distance taj je postotak narastao do 7,1.
'Socijalna distanca pomogla razvoju dugoročnog imuniteta'
“Svrha ove studije bila je ispitati prisutnost infekcije SARS-CoV-2 među asimptomatskim odraslim osobama u jednom od najugroženijih talijanskih područja i istovremeno prikupiti što više elemenata za razumijevanje čimbenika rizika i laboratorijske vrijednosti povezane s bolešću”, kazao je Prati.
Čini se da je praksa socijalnog distanciranja pogodovala posebno mlađima, koji su imali vremena razviti dugoročni imunitet, piše La Repubblica. Promjene u broju krvnih stanica i lipidnom profilu dogodile su se kod svih davatelja krvi koji su bili pozitivni na virus. To su dva traga koji bi, prema istraživačima, mogla pomoći u boljem prepoznavanju asimptomatskih ljudi, odnosno onih koji unatoč tome što nose virus (i stoga su zarazni) ne manifestiraju bolest.