ĐAVAO JE DUHOVNO BIĆE I INTELIGENTNIJI JE OD ČOVJEKA
Koja je vaša definicija zla?
-Zlo je manjak dobra. Ali ako mislimo na stvorenje, ako mislimo na Zloga, na Sotonu, onda možemo krenuti od molitve Oče naš u kojoj molimo: '…izbavi nas od Zla'. Točan prijevod bio bi '…izbavi nas od Zloga', i tu se misli na stvorenje. To stvorenje se podiglo protiv Boga u jednom trenutku. To je pali anđeo koji nije htio služiti. Ako ćemo razgovarati o đavlu, sotoni i zlodusima onda je to duhovno biće koje se podiglo protiv Boga. Nije na jednakoj razini, u smislu da je Bog na jednoj strani, a Zlo na drugoj strani jer Bog je stvoritelj, a Zli je samo stvorenje. Inteligentniji je od čovjeka zato što je duhovno biće.
Često možemo čuti i rečenicu „ Ako je Bog samo dobro, zašto je onda stvorio zlo?“, kako to tumačite?
-To je veliki misterij, pitanje zla u svijetu. Ne bih rekao da je Bog stvorio zlo. Stvorio je sve dobro. Na prvim stranicama Biblije piše da je sve što je stvorio bilo dobro. Kad je stvorio čovjeka: 'bilo je veoma dobro'. Također, na prvim stranicama Biblije pojavljuje se i Sotona koji zavodi Adama i Evu. Njih dvoje su bili slobodni odlučivati. Sloboda je veliki dar. Temeljni dar. Samo u slobodi možemo odgovoriti na ljubav. Ime anđela Lucifera dolazi od latinske riječi lux što znači svijetlo (gen. lucis) i ferre što znači nositi, a prevodi se kao svjetlonoša. I on je bio slobodan, i odbio je služiti. Trebao je donijeti svijetlo. Ali se dogodio pad.
'PAKAO JE STVAR IZBORA'
Možemo se pitati i kako to da je Bog stvorio pakao?
-Čovjek bira pakao, čim postoji izbor onda može i izabrati pakao. I pakao je stvar izbora. Stvar odluke. Bog nas ne može na ništa prisiliti.
Jeste li vi oduvijek vjerovali u postojanje sotone?
-Zanimalo me pitanje zla u svijetu. Kao i pitanje patnje, smisla, pitanje života. Tražio sam odgovore. Otkad sam odlučio postati svećenik i studirati teologiju tražio sam odgovor i na to pitanje. Postojanje Sotone je nauk Katoličke Crkve. Isus se susreće sa napasnikom. On ga je pobijedio. Zanimalo me to područje, tako da sam uvijek bio otvoren istraživanju tog fenomena.
Postoje li klerici koji i danas ne vjeruju da đavao postoji?
-Nažalost, da. Postoje klerici koji Isusova oslobađanja od Zloga promatraju samo u kontekstu Isusovog vremena. Kao da danas to ne postoji. Kao da danas to sve rješavaju psihijatri, a nije jer ima psihijatara koji kažu: '…ovo nije moje područje, i ja ovdje više ne mogu pomoći.' A najbolje je kad se čovjeku pristupa cjelovito. Kad surađuju liječnici i svećenici.
Zašto je to tako?
-Možda se sve želi racionalizirati. Problem je možda što neki svećenici nisu imali iskustvo susreta s ljudima koji imaju duhovnih problema. Možda se o tome i malo govori na teologiji. Nakon prisutva na egzorcizmu svakako bi se stav mnogih promijenio, odnosno drugačije bi gledali na sve to.
SOTONA NIJE KRIV ZA SVE, TU JE I ČOVJEKOVA SLOBODA...
Voli li sotona one koji ne vjeruju da on postoji?
-On inače voli ekstreme, on je ekstremist. Sotona ima dva ekstrema koja su možda najsnažnija, a to je da voli uvjeriti ljude da on ne postoji. A drugi ekstrem je da ga se ljudi u svemu boje, da svuda njega vide. Strah nije od Boga. Blokira ljepotu života u slobodi. Možda je ljudima lakše nekada sve pripisati đavlu kako bi se oni sami oslobodili krivice. Nije on za sve kriv, tu je i čovjekova sloboda, naša pala narav i grijeh.
Koja je razlika između opsjednuća i posjednuća?
-Razlika između opsjednutog i posjednutog može se protumačiti na primjeru grada kojega opsjedaju izvana, i grada koji je posjednut, osvojen. Može se primijeniti i na osobe koje muče zli duhovi. U slučaju opsjednutosti radilo bi se o navali izvana, dok je kod posjednutosti čovjek već 'osvojen'. Crkva u liturgijskim knjigama koristi naziv opsjednuće. Treba napomenuti da demon nikada nije vlasnik duše žive krštene osobe, sve ako posjeduje vlast nad njezinim tijelom.
Mogu li opsjednuti biti oni koji idu nedjeljom na misu?
-Mogu. Čak je u povijesti Crkve bilo svetih ljudi koji su bili opsjednuti. Prije dvije godine sam bio na seminaru u Czestochowi na Europskom susretu egzorcista, svećenika i laika koji mole za oslobođenje, i bilo je jedno predavanje o ljudima koji su bili opsjednuti, a bili su sveti. Vidimo da su pojedini sveci, kao što je sveti Padre Pio, bili baš žestoko napastovani, proganjani.
Može li opsjednuće biti zasluga predaka ako su oni činili zlo, bavili se magijom, vračanjem...?
-Ne možemo to gledati kao kaznu za grijeh predaka, u smislu da sam ja kriv i odgovoran. Ako se netko u obitelji bavi magijom naravno da će to imati utjecaja. Otvorio je vrata zlu. Zlo može naći gnijezdo u obitelji. Utječemo jedni na druge. Zli želi slomiti obitelj. Svaki grijeh je slamanje zajedništva i blagoslova. Ne znači da je neka osoba kriva za to, ali to ima utjecaja na nju. Pogotovo ako je to netko u obitelji tko ima autoritet, roditelj. Ima dosta slučajeva kada roditelji nose djecu vračarima. Djeca toga nisu svjesna, ali roditelji svojim duhovnim autoritetom predaju djecu đavlu.
Kakvu snagu imaju riječi koje izgovaramo?
-Neke riječi koje izgovaramo imaju snagu blagoslova ili prokletstva. Kad netko iz obitelji kaže „ Đavo te odnio“, to u sebi ima snagu riječi prokletstva. Kao što ima snagu blagoslova ono „Bog te blagoslovio“.
'POTREBNO JE UTVRDITI DA SE NE RADI O PSIHIČKOJ BOLESTI'
Koji su preduvjeti za obavljanje egzorcizma?
-Treba prvenstveno utvrditi da se stvarno radi o opsjednuću. Sam obrednik egzorcizma, kojeg imamo i na hrvatskom jeziku, navodi da treba imati moralnu sigurnost da je onaj nad kojim se treba obaviti egzorcizam uistinu opsjednut od zloduha. Neki znakovi koji upućuju na opsjednuće su: gađenje prema svetom, govor nekim nepoznatim jezikom, posjedovanje neizmjerno jake fizičke snage, reakcija na molitvu, na blagoslov... Svakako je potrebno konzultirati se s liječnikom, psihijatrom, da se utvrdi da se ne radi o nekoj psihičkoj bolesti. Biskup treba dati dozvolu svećeniku, egzorcistu, da obavi taj svečani veliki egzorcizam. Važno je napomenuti da svećenik može biti trajni ili egzorcist za pojedini slučaj.
Tko sve može biti egzorcist?
-Egzorcist može biti samo svećenik koji ima dozvolu od biskupa za vršenje egzorcizma, koji bi se trebao odlikovati duhovnim i kreposnim životom, koji poznaje materiju i već ima iskustva s egzorcizmom.
Koliko vremenski traje egzorcizam?
-Može se više puta ponavljati. Redovito se ne dogodi oslobođenje samo jednim egzorcizmom. Potrebno ga je više puta ponavljati ovisno o kakvom je slučaju riječ. Potrebno je otkriti odakle je došao taj zloduh ili zlodusi ako ih je više. Isto tako, treba saznati i ime zloduha, a to je također povezano s evanđeljem kada Isus pita sotonu „Kako ti je ime?“, on odgovori „Legija“.
Kako izgleda jedan obred?
-Započinje se škropljenjem blagoslovljenom vodom; slijedi zagovor svetaca; zaziva se Božje milosrđe; nakon litanija se čita jedan ili više psalama, slijedi čitanje Evanđelja. Nakon toga egzorcist polaže ruke na mučenoga, čime zaziva Duha Svetoga. Istodobno se može dahnuti u lice mučenoga; slijedi Vjerovanje ili obnavljanje krsne vjere i odricanje od Sotone; slijedi molitva Gospodnja. Nakon toga egzorcist mučenome pokaže Gospodinov križ, i načini nad njim znak križa, čime se označuje Kristova pobjeda. Tada slijedi vrhunac egzorcizma, a to su deprekativne molitve, kojima se moli Boga da oslobodi mučenoga, i imperativne molitve gdje egzorcist zaklinje izravno zloduha. Te molitve se mogu više puta ponavljati ovisno o okolnostima i stanju opsjednute osobe.
Može li doći do prekida ako osoba više ne može izdržati?
-Naravno. Treba vidjeti okolnosti i stanje mučene osobe. Bilo bi dobro da osoba sama sudjeluje koliko može. Prvenstveno je važna vjera te osobe, da ona zaista želi oslobođenje. Da moli za to. Da njeguje duhovni život koliko može. Obično postoji i grupa ljudi koja moli kao pomoć egzorcisti i mučenoj osobi.
FILMOVI I REALNOST
Jesu li istinite tvrdnje da đavao nakon izlaska iz jedne osobe po završetku egzorcizma može priječi u drugu osobu koja je bila prisutna na obredu?
-One osobe koje sudjeluju u egzorcizmu moraju biti u milosti. Vjerovati da je Isus jači od zla. Isus je zaštita.
Je li moguće da se to ipak dogodi?
-Nisam čuo za takvo nešto, ali moguće je. To je možda više filmski prikaz. Ako može biti opsjednuta osoba koja nema nikakve krivice. Ako đavao može tlačiti svece, znači da mi ne razumijemo do kraja misterij zla i zašto Bog dopušta takve stvari, zašto se nešto događa.
Kad ste spomenuli filomve, najčešće u njima možemo vidjeti lebdenje u zraku odnosno levitiranje, događa li se to i kod stvarnih egzorcizama?
-Moguća je levitacija, jaka snaga, poznavanje nekih stvari kojih objektivno ta osoba ne može znati. Jedan talijanski egzorcist uspoređivao je filmske scene sa stvarnim egzorcizmom. On je baš tada govorio da se u filmovima ne može jasno prikazati snaga Crkve, kao da je egzorcist sam, kao neki superjunak, kao da ne djeluje u ime Isusa Krista, nego da djeluje samo svojom snagom. On nastupa u ime Crkve, u ime Isusa Krista, ovlašću koju mu je dao biskup. To je nešto snažno. Kad bi imali iskustvo egzorcizma mnogi bi sve obrede u crkvi potpuno drugačije doživljavali npr. kako osoba koja je opsjednuta reagira na blagoslovljenu vodu, na blagoslov, na prisutnost Presvetoga, na križ… Sve je to tako snažno, i poticajno za vjeru.
OSOBA JE IZLIJEČENA KADA VIŠE NEMA MANIFESTACIJA ZLA
Može li čovjeka zaposjesti zao duh po rođenju?
-Ne bih rekao da se to prenosi rođenjem, ali i djeca koja nemaju nikakve krivice mogu imati đavolska tlačenja. Postoji mogućnost da netko radi magiju nad drugom osobom koja nema veze s tim. To su primjeri uroka, kad netko radi uroke protiv nekoga. Ta osoba nije ni prisutna tu ali preko npr. tuđih stvari, tuđih slika, netko radi magijski obred iz npr. osvete. Pitanje je koliko će to utjecati na drugu osobu. Svaki grijeh je otvaranje vrata zlomu. Važno je biti u milosti, biti s Isusom.
Mora li egzorcizam uvijek uspjeti?
-Moguće je da ne uspije. No potrebno je moliti. I apostoli su se susretali sa neuspjehom. Isus im je rekao da se taj rod zloduha izgoni samo postom i molitvom. Veliko je to otajstvo.
I kako na kraju znati da je osoba izliječena, oslobođena?
-Kada više nema nekakvih manifestacija kao što su bile na početku. Kada nema manifestacije zloduha. Osobe koje su mučene se osjećaju svezane, jednostavno osjećaju da ih nešto koči, da ih nešto sputava u životu, imaju ponekad nekakve prisilne misli, noćne more, tjelesne reakcije…
NOVI TRENDOVI ZAVODE LJUDE
Utječu li novi trendovi tj. pojava iscjelitelja na povećanje broja egzorcizama?
-Naravno. Nedavno sam baš razgovarao s jednom osobom koja je bila kod jednog iscjelitelja koji joj je dao nekakve talismane. Imala je strahove. Osjećala je negativnu prisutnost. Na kraju je shvatila o čemu se radi. Da je riječ o okultnome. Osobno se susrećem s puno ljudi koji traže pomoć nakon mnogih tretmana kod raznih vidovnjaka, iscjelitelja, reiki majstora, bioenergičara... Odlaze kod tih ljudi koji kao za njih mole, pa im daju nekakve zapise, rade im zaštite... Sve je to praznovjerje, magija. Riječ je o obredima koji oponašaju naše sakramente.
Prema tome, mogu li ti trendovi utjecati na psihičko stanje osoba?
-Ljudi mogu biti manipulirani, zavedeni. Nudi se kao neka moderna psihologija. Pojavljuju se razni životni treneri, koji često nemaju veze sa psihologijom. Mnogi problemi kod ljudi su često izmiješani. Treba čovjeku pristupati cjelovito. Ne mora odmah ni biti riječ o duhovnom problemu. Mislim da je uvijek dobra ispovijed kao novi početak. Osobu uputiti na Isusa. Na živi odnos s Isusom. Da redovito živi sakramentalni život. Nekada je potrebna psihološka terapija, razgovor. Egzorcizam nije tako čest, ali može niti potreban. Može biti dovoljna nekad i molitva oslobođenja. Osoba može biti samo tlačena, ne mora biti opsjednuta. Nekad je potrebno osobu prvo uputiti kod psihijatra da se stabilizira, a onda raditi s njom na duhovnom području. Bitna je suradnja psihijatra, psihologa i svećenika. Važno je da se čovjeku pristupa cjelovito.
Vjeruju li psihijatri da se tu radi o sotoni?
-Poznajem psihijatre koji vjeruju da takve stvari postoje, koji su imali iskustva s opsjednućima i bili prisutni na egzorcizmima.
Koja je najdjelotvornija zaštita?
-Najbolja zaštita je vjera u Isusa, živi odnos s Isusom. Potrebno je živjeti redoviti sakramentalni život: redovito se ispovijedati, ići na sv. misu, redovito moliti.
LUKA ČAVAR