Obnova posvete Vojske Srca Isusova u Trstenom

U nedjelju, 29. siječnja u župi sv. Vida u Trstenom, pod euharistijskim slavljem u 10 sati, koje je predvodio katedralni ispovjednik don Ivan Penava, po 103. put obnovljena je posveta Vojske Srca Isusova.

Privilegija je to koju već 103 godine imaju stanovnici Trstenog, jer se članom Vojske ne postaje nikakvom upisninom niti članarinom, već samom pripadnošću župi Trsteno.  I naravno, otvorenim srcem.

Povijest  i svrha posvete

Prije 104 godine  u Zagrebu, odmah poslije dovršenja izgradnje crkve Srca Isusova  u Palmotićevoj ulici, pater Antun Puntigan, isusovac, formirao je Vojsku Srca Isusova sa svrhom da se bori protiv psovke. A odmah sljedeće godine dubrovački biskup dr. Josip Marčelić izdao je dekret da se i u Trstenom  osnuje Vojska Srca Isusova i to se dogodilo 24.siječnja 1909.
Svrha te Vojske, kako je zapisao njezin utemeljitelj župnik u Trstenom don Danko Lepeš, za koga se kaže da je bio Apostol molitve, rada i žrtve, po njegovom shvaćanju: „vojska je osnovana  zato da se moli oproštenje za bjestimje i kletve“ .

To se postiže najviše putem sv. sakramenata - ispovjedi i pričesti i adoracijom pred Presvetim Sakramentom. Nadalje u kronici stoji „kako će Vojska posebno izbjegavati sve grešne zabave“.

Što je to posveta i čin obnove?

Don Ivo Đanović, današnji župnik župe sv. Vida u Trstenom, pojasnio nam je značenje čina posvete: „ Posvetiti se nekome ili nečemu znači potpuno pripadati onom kome se posvećujemo, a posvećujemo se Srcu Isusovu. I kad njemu potpuno pripadamo onda u našim srcima ne može biti mjesta ikakovoj psovci,  kletvi ili bilo kojim drugim porocima“.

I don Ivo nastavlja: „Posveta se obnavlja svake godine u posljednju nedjelju mjeseca siječnja na način da svi muškarci pristupaju sakramentu ispovjedi, sudjeluju na euharistijskom slavlju te prije molitve Vjerovanja, okupljaju se ispred kipa Srca Isusova gdje na koljenima izgovaraju riječi posvete.   Nakon završetka misnog slavlja izlaže se Presveti Oltarski sakrament i po unaprijed utvrđenom rasporedu vjernici pristupaju adoraciji ili klanjanju ( vjernički molitveni stav - vanjski znak poštovanja prema Bogu. Najčešći oblik adoracije je klečanje na oba koljena pred križem ili Presvetim Oltarskim Sakramentom).“