Dok premijer Zoran Milanović pokušava presložiti koaliciju s kojom trenutno vlada Hrvatskom, kako bi s nekim novim snagama zadržao vlast u njegovom SDP-u bude se duhovi kojima nikako ne odgovara njegova uloga na čelu stranke. Nije to međutim ništa novo jer javnost je uostalom već svjedočila sukobima u Partiji koje je predvodio glasni riječki ogranak stranke vođen Obersnelom i Komadinom. Novo je to što su u vladajućoj stranci pronašli alternativu za aktualnog šefa te kvalitetnu i nadasve dobru zamjenu vide u ministru financija Borisu Lalovcu. Njegovi u stranci puni su riječi hvale za najmlađeg ministra financija u povijesti Hrvatske. Upravo je njegova mladost najveći argument kolegama koji mu daju vjetar u leđa, izdvajajući njegove godine kao prednost s obzirom na vještinu vladanja koju u Partiji na neku foru prepoznaju. Lalovca opisuju kao obrazovanog, stručnog i mladog te u njemu vide potencijal za kojim je SDP dugo tragao. Za Lalovca usta punih hvale pričaju kako je jedan od najboljih ministara koji kvalitetno obavlja svoj posao. Svime time, polako ali sigurno postaje jedan od najsnažnijih igrača vladajuće Partije. SDP mora proći duboku čistku, ono kroz što je nekoć doduše samo dijelom prošao HDZ, a dio članstva vladajuće stranke vjeruje da je Lalovac dobar put za oporavak i čišćenje stranke. Mladi ministar sve do pada moćnog Slavka Linića bio je čovjek iz sjene.
Kada se Milanović medijskim linčem riješio Linića, na scenu stupa Lalovac kojemu su u ruke bačene posrnule hrvatske financije, a s kojima ovaj kako, tako pokušava vladati. U svakoj priči o Lalovcu vrijedi spomenuti neke zgodne detalje iz njegove biografije, a jedan od njih jest i podatak da ovaj mladi kadar SDP-a korijene vuče iz bankarskog sektora. Mnogi u SDP-u drže da bi po stranku, pa čak i državu bilo bolje da je kao takav od početka mandata upravljao financijama, umjesto Linića koji se u javnosti isprofilirao kao drzak, a koji je pak hrvatskim financijama nudio zastarjele i nedorečene modele spasa praćene aferama koje i danas stigmatiziraju ne samo Kukuriku koaliciju, već i SDP. Popularnošću koja mu se vuče za petama Lalovac u sjeni ostavlja i samoga premijera Milanovića. Istini za volju to i nije neki pretjeran uspjeh, jer rejting u stranci jednak je onome kakvoga uživa među narodom. Dakle, ravan je nuli. Ali nije Lalovac blesav lik, znade on da je u ovome trenutku bolje ići šefu niz dlaku, nego se prikloniti onima koji ga hvale dok kude Milanovića koji mu je nadređeni. Ministra tako, tvrde dobro upućeni za sada ne zanima preuzimanje vladajućeg trona u SDP-u već upravo suprotno.
Spreman je u predizbornoj utrci asistirati premijeru Milanoviću, kojemu je taj oblik pomoći i ponudio. Zbunjeni Zoki zgodnu ponudu dakako nije mogao odbiti. Sukladno tome osim uobičajenih političkih prepucavanja predsjednik Vlade političku utakmicu spustio je na ekonomski i financijski teren, iako gospodarski plan za razliku od HDZ-a još uvijek nije predstavio. Ipak, pomoću Lalovca je spoznao ono što je jasno i djeci vrtićke dobi – to je područje na kojem može osvojiti bodove, približiti se narodu te ostaviti dojam da možda ipak nešto radi. Pomoću bivšeg bankara Lalovca, premijer je našao najbolju nišu za put do puka. Udarit će na banke i bankare, a taj udar već je počeo ostvarivati. Svjestan da su obični ljudi i banke smrtni neprijatelji. Uhvatio se kroz te udarce poljuljali premijer za slamku spasa zbog kojega su on i Lalovac ušli u žestoke, ali od javnosti skrivene sukobe s guvernerom HNB-a Borisom Vujčićem. Sukobi su to koji će brzo isplivati u javnost jer zna Milanović i bolje od Lalovca da odgovornost valja prebaciti na sve oko sebe.
Jasno, i Vujčić snosi odgovornost za stanje u Lijepoj našoj kada su u pitanju financije. Ipak, teško se ne složiti da nije jedini. Otpočeo je ujedno time Lalovac i svoju veliku bitku, odnosno obračun s guvernerom kojega je sve do nedavno doživljavao kao šefa, ali i kao autoritet. Ne udara jasno, samo Milanović po bankama pučkim rječnikom već to nešto stručnije čini i sami Lalovac, uz potporu šefa koji gradi sube za još jedan mandat. “Bankari rade problem oko 300 milijuna kuna troška u vezi s problemom sa švicarcima, dok su s druge strane tvrtkama s po 100 kuna prihoda dale 6 milijardi kuna”, rekao je Lalovac nedavno te zagrmio kako ćemo ubrzo vidjeti da su banke od 2008. do 2013. godine zaradile silne milijarde. Ne želi, rekao je jedne prigode, rat, već želi govoriti na temelju brojeva. Ali želio on rat ili ne, jedno je sigurno: u njega je već ušao, probijajući tako put do naroda koji se ne može odlučiti vjeruje li manje bankama ili pak političarima.
Iva Međugorac/dnevno.hr