Simpatično je, međutim, što je netko očigledno prespavao posljednjih pet godina – odlukom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta još od školske godine 2011./2012. pa sve do danas sve hrvatske županije i ostali osnivači škola imaju apsolutnu mogućnost fleksibilno "krojiti" početak i kraj školske godine na svojem području. Drugim riječima, osnivači već sada mogu preko ureda državne uprave nadležnih za obrazovanje u svojim županijama zatražiti od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta odgodu početka nastave u prvom polugodištu i/ili trajanje zadnjeg tjedna zimskog odmora, piše
Slobodna Dalmacija.
Jadranske županije– Ni jedan ured državne uprave nije ove godine dostavio zahtjev za odgodom početka nastavne godine – potvrđuju u resornome ministarstvu, dajući još jedan prilog razmišljanjima je li uvođenje ove mogućnosti uopće bilo opravdano ili ne. Naime, prije nego što su osnivači dobili pravo sami odlučivati o početku školske godine, grmjelo se istim oružjem – nije bilo početka školske godine na kojemu se nije pozivalo na turizam i potrebu da se barem jadranskim županijama omogući kasniji početak školske godine. Nakon što je ta mogućnost dopuštena, za njezino su korištenje prve godine bile zainteresirane samo dalmatinske županije. U godinama poslije toga ni one u cijelosti, a koliko možemo vidjeti po dostupnim podacima, tek bi tu i tamo odgoda bila zatražena za pojedine škole, na primjer, za osnovne škole "Hvar" i "Jelsa" u Splitsko-dalmatinskoj županiji zbog turističke sezone ili za srednju školu Dental centar "Marušić" iz Splita (i) zbog građevinskih radova.
– Ove godine ostavili smo mogućnost čak i pojedinačno školama da mogu same, a ne njihovi osnivači, zatražiti odgodu početka nastave. Nije ista situacija negdje u Zagori ili na otocima i priobalju, gdje je još sve puno turista. Međutim, ni jedna škola nije iskoristila tu mogućnost niti se javila sa zahtjevom za odgodom početka nastave. Kao ravnatelj škola više sam puta svjedočio kako je nemoguće u jednoj županiji ujediniti sva mišljenja i zauzeti zajednički stav oko tog pitanja. Svi se bune, a kada dobiju mogućnost nešto napraviti, onda to ne učine – kaže Momir Karin, pomoćnik ministra obrazovanja i dugogodišnji ravnatelj Obrtničko-industrijske škole u Imotskom.
Da bi problem malog interesa županija mogao ležati u datumima, potvrdilo je ovih dana nekoliko dalmatinskih ravnatelja. Naime, oni smatraju da je nerealno što se zahtjev za odgodom nastave mora nadležnom uredu državne uprave uputiti najkasnije do 1. lipnja, a ured taj zahtjev mora proslijediti MZOS-u do 9. lipnja za početak nastave koji je predviđen tek za prvi ponedjeljak u rujnu.
– Tko može u lipnju predvidjeti kakvo će biti vrijeme početkom rujna? Osim toga, svjesni smo kako odgoda početka nastave u rujnu znači sedam dana kasniji završetak školske godine u lipnju. To je na našem području također problem i prilikom sastavljanja školskog kalendara treba pokušati naći najbolje rješenje – poziva Tomislav Đonlić, privremeni pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U Dalmaciji, gdje također ima skijaša, očigledno nije realno očekivati da bi kasniji početak nastave moglo kompenzirati kraće trajanje zimskog odmora i ignoriranje popularnog trećeg tjedna koji se kiti nazivom "skijaški". Đonlić tako otvoreno zaziva ono o čemu se ovih dana sve glasnije govori: preispitati potrebu postojanja proljetnih praznika! Dio nastavnika i roditelja smatra neprikladnim i njihov tajming – od Velikog četvrtka do kraja tjedna nakon Uskrsa, ističući kako, ako već moraju postojati, bolje da "padnu" u Velikom tjednu prije Uskrsa.
Promašeni praznici– Iz svoga pedagoškog iskustva dobro mi je poznato koliko su ti praznici promašeni. Dolaze u nezgodno vrijeme, a djeci nakon desetak dana odmora poremete radni ritam pred kraj školske godine. Dovoljno bi bilo imati slobodno od Velikog četvrtka do ponedjeljka nakon Uskrsa, koji je ionako neradni dan. Dok ne pronađemo bolje rješenje, ukidanje proljetnih praznika omogućilo bi da se početak školske godine odgodi za tjedan dana, a ne bismo morali pomicati završetak školske godine – predlaže Đonlić.
Iako su proljetni praznici uvedeni kako bi se ujednačila polugodišta (prvo je polugodište kraće od drugog), i Željko Stipić, čelnik školskog sindikata Preporod i profesor hrvatskog jezika u Gimnaziji "Vrbovec", smatra da bi trebalo preispitati u najmanju ruku vrijeme kada se oni održavaju.
– Nelogično je proljetne praznike vezati uz Uskrs, koji "luta" u datumima i po mjesec dana. Ako već trebamo proljetni odmor, on bi trebao biti fiksno utvrđen sredinom drugog polugodišta – razmišlja Stipić. Vruća tema školskog kalendara, izgleda, neće nestati završetkom ljetnih vrućina, a zasad školarcima u cijeloj Hrvatskoj ne preostaje drugo nego novu školsku godinu početi u isto vrijeme, 5. rujna.