OD PARMAĆA DO SANADERA: Biografija neretvanskog gubernatora i najvećeg hrvatskog političkog konvertita

U noći velike pobjede hrvatskog naroda i novoizabrane predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović, kako javljaju pojedini mediji, zbilo se nešto gotovo nevjerojatno. U jednom od VIP salona na prvom katu zagrebačkog Hypo centra dogodio se bliski susret Luke Bebića, prvog pobočnika omraženog Ive Sanadera i nove predsjednice. Kako zajedljivo pišu 24 sata, čestitarski zagrljaj zbio se tako da su "u 'klinču' bili dovoljno dugo da su se ostali Kolindini obožavatelji uznemirili čekajući u redu da joj čestitaju". Kako bi novoizabrana predsjednica dobro morala znati tko je Luka Bebić, budući opetovano iznosi kako je i sama bila žrtava Ive Sanadera i njegove klike, čudi ova njena nimalo benigna gesta. Luka je Bebić simbol svega onoga kakvim ne bi nikad više smio izgledati ne samo HDZ, nego niti jedna politička stranka koja se u svojem nazivu predstavlja i pridjevom hrvatska(i). Kako bismo naše čitatelje te one kratke pameti i pamćenja podsjetili na životni profil ovog nekoć moćnog jugokomunista i jednog od zaslužnika naše tmurne sadašnjosti, donosimo kratak presjek životnog hoda ovog partizanskog sirotana iz dične Doline Neretve - kraja prkosnih i ponosnih gusara i ratnika.

Probrani titoist

Naime, njegov je životni put paradigma hrvatske stvarnosti od pokušaja rušenja komunizma koncem 80-ih godina prošlog stoljeća do danas. Svi oblici konvertitstva, profiterstva i opačina drugih vrsta u liku su i djelu ovog vojnika Komunističke partije Jugoslavije i egzekutora surove pravde nakon sloma Hrvatskog proljeća. Na sjednici Skupštine općine Metković, na krvavi Badnjak 1971. g., "u želji da se što prije provedu u djelo riječi druga Tita i zaključci sjednice Predsjedništva SKJ i 23. sjednice CK SKH predsjednik SO Luka Bebić izložio je program djelovanja Skupštine i mjesnih tijela u suzbijanju nacionalizma i šovinizma i svih drugih pojava kontrarevolucionarne djelatnosti. Zaključeno je da se odmah poduzmu mjere za likvidaciju ogranka Matice hrvatske kao osnovnog žarišta nacionalističkih i šovinističkih djelatnosti. Još tijekom dana njezine su prostorije zapečaćene, a financijsko poslovanje podvrgnuto kontroli". Njegova ideološka kopija, Stipe Mesić, samo je nekoliko godina ranije u Saboru istom retorikom tražio najžešći obračun s potpisnicima Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika. Ranih devedesetih postao je crnolegijaš, a Bebić desničar unutar HDZ-a. Nakon neuspjelog prikrivanja svoje jugokomunističke prošlosti Luka je Bebić izjavio kako se ponosi što je bio član KPJ: "Predložili su me kolege sa studija u Sarajevu. Bilo je sasvim očekivano da uđem u Partiju, s obzirom na to da sam bio sin poginulog borca. To nas je i opredjeljivalo. A bila nam je i čast" - rekao je.

Neretvanska dolina od Stanka Parmaća do Bebića i Jamba

Završetkom studija (makar ima i nekih drugih tumačenja priče - naime, u nekim od njegovih životopisa stoji: Agronomiju je upisao daleke 1955., a nedugo potom upisao je postdiplomski studij na AGF-u u Zagrebu, 1977., dakle 22 godine potom!) Luka se Bebić zaputio na Vlašić u Planinsko-poljoprivredno dobro. Odatle se vraća u rodni Metković, gdje je bio perjanica komunističke vlasti, a nakon Savkina pada i strahovladar u Neretvanskoj dolini. Istovremeno s Lukom Bebićem tamo je živio kontraadmiral Stanko Parmać, koji je umirovljen nakon sukoba s neskrivenim četnikom, veoma moćnim Brankom Mamulom, pa se potom vratio živjeti u rodni kraj. U dobi od 46 godina upustio se u veliki melioracijski projekt ušća Neretve te stvaranje značajnog poljoprivrednoga kombinata PIK Neretva. Parmaća se pamti kao čvrstorukaša i osobenjaka, koji nije radio za sebe već za blagostanje naroda. Najžešći mu je protivnik bio upravo Luka Bebić, čas kao predsjednik Općinskog komiteta SKJ, čas kao predsjednik Općine. Na sve moguće načine opstruirao je Parmaćevo djelo, a na kraju je i uklonjen 1976. godine. U "mladoj demokraciji" Bebić je uspio razgraditi sve ono što je Parmać s renomiranim stručnjacima stvarao svojim entuzijazmom i novcem iz Zagreba, Neretve ili UN-a. Ovaj Misir, u kojem su visoko mjesto imali PIK Neretva i trgovačko poduzeće Razvitak, Bebić je sa svojim kompanjonom Jambom uspio potpuno uništiti, a stotine hektara oglednih voćnjaka pretvoriti u pašnjake za stoku i predmete pljačke državne imovine.

Namjesnik velikog gubernatora rečeni Jambo

Nakon rušenja gradonačelnika Ive Margete, miljenik prošlog i pridošlog režima Stipe Gabrić - Jambo (po vlastitom priznanju u HDZ su ga uključili Šeks i Bebić u Zagrebu, budući da ga lokalni HDZ-ovci nisu željeli primiti) uz dirigenta barba Luku, a potom ministra Šuška i vojne liferante, pretače državno u privatno, ostvaruje goleme zarade - tijekom samo 1995., kao se sam hvalisao na javnim mjestima, više od 18 milijuna njemačkih maraka, a proporcionalno tome mu je rasla i politička moć. Dio je tog novca otišao i onima koji su ga znali jamiti! Međutim, istodobno pristiže i mnoštvo kaznenih prijava za gospodarski kriminal do famozne pola tone teške dokumentacije iz tajkunske privatizacije. U svemu ovome imovina barba Luke i njegovih dvoje nasljednika, propalih studenata, doseže tajkunske razmjere. Prvi put su Jambo, a time i Bebić ozbiljnije uzdrmani objavom transkripta njihova razgovora u kojem meštar savjetuje šegrta kako osvojiti poduzeće Metkovku i Nogometni klub Neretvu. Makar je Bebić nakon objave razgovora mahao "Globusom" čudeći se kako njega, "šefa svih hrvatskih tajnih službi", prisluškuju, snimaju i to još objave, nikad nije doveo u pitanje autentičnost razgovora. Kad je među njima pukla tikva, Jambo je iznio tek zrnca ortaštva, a to je priča o tome kako je Bebićevoj kćerki Asji platio oko šezdeset zrakoplovnih karata na relaciji Zagreb - London, dok je ona držala ekskluzivni butik u zagrebačkoj Radićevoj ulici. Bilo je tu i priča o plaćanju barba Lukinih putnih troškova, posudbi pola milijuna maraka, sadnji i gradnji i tako redom. Jambo nije doduše otkrio je su li ga vodili karitativni ili obligatorni odnosi s u "prijateljevanju" s ortakom.

Preobražaj rigidnog titoista u Sanaderova desničara

Gubernator Neretve i prva Sanaderova violina, barba Luka, u mutnom je valu - koji je HDZ-ova bujica ponijela sa sobom na samom početku, preživio i učvrstio se kao vojnik nove partije, neki kažu zaslugom Velibora Kikereca, a neki dodaju da je to tek dio plana Manolić-Mesićevog štaba o prekrcaju brodolomca na nova sredstva za plovidbu. Barem dvosmislene su bile njegove riječi: "Bio sam zato da na čelo HDZ-a dođe Tuđman, Titov general. Govorio sam, dok on dobije epitet 'ustaša' proći će najmanje godinu dana, a dotad ćemo se mi organizirati" - i organizirali su se! Pitanje je hoće li ruka pravde ipak biti brža od bioloških zakona i hoće li ratni profiteri već jednom konačno dospjeti u njen zagrljaj? Makar se za života vrhovnika ponašao posve lojalnim, odmah po njegovoj smrti postat će jedan od glavnih aktera detuđmanizacije, a za što će naći obilatu potporu u svojem mentoru i političkom istomišljeniku u ideji i baštini Ivi Sanaderu. Najuže vodstvo te ekipe tvorit će, uz njih dvojicu, Jadranka Kosor, Ivan Jarnjak, Miomir Žužul, Jozo Petrović, pok. Branko Vukelić i Vladimir Šeks, te operativac Mladen Barišić - listom birani komunistički kadrovi i čuvari revolucije. Prekrcajem u HDZ Luka je Bebić, poput njih tisuće, tobože zaboravio KPJ, Tita i slične teme te zajedno s Mesićem, Šeksom, Pašalićem, Žužulom i sličnima postao udarna šaka na "desnici" novog pokreta. Kako je vrijeme odmicalo darivan je sve većom i većom funkcijom - od predsjednika jednog saborskog doma, preko ministra obrane, pročelnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost ("šef svih tajnih službi") do predsjednika Sabora.

Preobražaj proletera u velmožu

Od stančića u Metkoviću, trošne kućice u Desinama kod Metkovića i terena s konturama vikendice u Komarni Bebićevi su postali multimilijuneri. U vlasništvu imaju, što se zna, dvorčić u Komarni, obnovljenu kuća u Desinama, nekoliko milijuna vrijedan stana na Horvatovcu, još nekoliko stanova po Zagrebu, dvorac u Tisnome kod Šibenika, razna građevinska i poljoprivredna zemljišta, butige i debele račune u tuzemstvu i inozemstvu. Djeca sa završenom srednjom školom i propalim pokušajima studiranja uspješni su u poslovnom i političkom svijetu. Kći Asja dugo je vremena bila glavna tajnica HDZ-a za inozemstvo (veći dio crnog novca u Sanaderovo doba stizao je upravo od tamo), pamti ju se kao "blagajnicu crnog fonda" namijenjenog estradnjacima za (ne)pjevanje u izbornoj kampanji 2007. godine. Sin Ante, na kojega zvoni bespravno izgrađeni dvorac na jadranskoj obali u Tisnom, jedan je od "talentiranijih" biznismena. Kroz tri tvrtke u kojima se vodio kao član Uprave ili direktor za 2009. je prijavio prihod od 28,8 mil. kuna. Pretprošle je godine u gotovini kupio peterosobni stan od 153 m2 na četvrtom katu zgrade u Vrbanićevoj 26, vrijedan oko 3,3 milijuna kuna. Nedvojbeno, Luki je Bebiću i njegovoj obitelji u svakom dijelu postkomunističkog doba u RH cvjetalo tisuće cvjetova, ali u vrijeme njegova prijatelja Ive Sanadera za njih je ovdje bila zemlja Dembelija – med, mlijeko, smirna i zlato tekli su u nabujalim potocima. Bilo je to doba i velike Bebićeve političke moći kad se kod njega hodočastilo za zaposlenja od prvih fotelja HAC-a ili HŽ-a, primjerice, do mjesta u sigurnosnim službama, državnoj upravi, javnim poduzećima, lokalnim prčijama i slično. Bio je i graditelj autoceste ovaj put od Ploča prema Vrgorcu, s odranije obilato uvezanim Opšivačom, tako da je i on poput šefa Sany-boya imao svoju Skladgradnju. Barba Luka je postao božanstvo kojemu se s udivljenjem i strahopoštovanjem laskalo priznajući mu "veliki uspjeh" u velikom gradu i visokim središtima moći. Zajedno s njime to će vrijeme pamtiti drugi kamaradi barba Ive - od Jerka Rošina i Bože Biškupića, preko mesara Fiolića i skojevca Žužula, do zubara Zubovića i njegovih članova obitelji. Sete bandijere Vladoja Šeks i vitez Branimir Glavaš nisu ipak imali toliko sreće, unatoč njihovim ne malim zaslugama u uspjehu Sanaderova izbornog puča za mjesto capa u udruzi Kra-De-Se. Prvi je od njih, blizinom s Bebićem od početka 90-ih, ipak uspio naplatiti barem dio svojih zasluga, no pitanje je kako će izdržati gledanje licem u lice s osvete žednim Branimirom, kad se on konačno riješi svih zatvorskih bukagija.

Prenosimo: Večernji list, 18. rujna 2008.

Tri Bebićeva Tita

Autor: Milan Ivkošić

Kad je "provodio u djelo riječi druga Tita", nije ni slutio da će mu upravo jedna od žrtava te "provedbe u djelo", Tuđman, postati novi, drugi Tito, za ljubav kojeg će se odreći prvoga. Potom će se za ljubav trećega, Sanadera, odreći drugoga po redu, Tuđmana. Ali taj negdašnji likvidator Matice hrvatske je oprezan, on, u cijelom se tekstu uvlačeći u nešto svome šefu i nevješto se trudeći da zaniječe Sanaderovo samovlašće, ne govori o činjenicama zbog kojih mu je treći Tito - Sanader - mnogo draži od drugoga Tita - Tuđmana.

Na današnjoj sjednici SO Metković, u želji da se što prije provedu u djelo riječi druga Tita i zaključci sjednice Predsjedništva SKJ i 23. sjednice CK SKH, predsjednik Luka Bebić izložio je program djelovanja Skupštine mjesnih organa u suzbijanju nacionalizma i šovinizma i svih drugih pojava kontrarevolucionarne djelatnosti.

Zaključeno je "da se odmah poduzmu mjere za likvidaciju ogranka Matice hrvatske kao osnovnog žarišta nacionalističkih i šovinističkih djelatnosti." Dio je to članka što ga je 24. prosinca 1971. godine, dakle na Badnjak, objavila Slobodna Dalmacija, a u toj božićnoj čestitki što ju je poslao Luka Bebić još piše kako su općinari s njim na čelu zatražili "brže, energičnije i efikasnije poduzimanje svih mjera koje zakon predviđa protiv nacionalizma i šovinizma i drugih neprijateljskih djelatnosti".

Bilo je to vrijeme u kojem se zahuktavao progon sudionika Hrvatskog proljeća. Domalo će početi uhićenja studentskih vođa, najistaknutijih Matičinih djelatnika i mnogih drugih "nacionalista" koji će biti osuđeni na teške godine zatvora. Ti će progoni trajati dvadesetak godina. Osim što su mnogi završili na robiji, neki su domoljubi ubijeni te mnogi ostali bez posla.

Tisuće su smijenjene s različitih dužnosti. U zadanom razdoblju i lokalnim granicama u opačinama toga vremena sudjelovao je i sadašnji predsjednik Hrvatskog sabora. Zašto ovako dug i olovno težak uvod? Zato što je, kao što pokazuje jedan ovotjedni intervju, Bebić isti i danas, dapače, iste su i njegove žrtve!

U spomenutom se vremenu nastavlja i kalvarija dr. Franje Tuđmana, ali će stjecaj političkih i karijerističkih okolnosti toga sitnog represivca i Tuđmana, osnivača suvremene hrvatske države, pretvoriti u bliske suradnike! Luka će Bebić biti u najvišim državnim tijelima, zakratko i ministar obrane, te će prisustvovati mnogim sjednicama koje je vodio dr. Tuđman.

U razgovoru s Bebićem, u posljednjem broju "Globusa", govori se i o tim sjednicama te se vidi kako sadašnji predsjednik Sabora za pokriće svoje inferiornosti i svojih zala stalno traži nekog Tita. Pa kad jedan ode, nađe drugog, koji mu je, dakako, uvijek bolji od prvog. A kad ode i drugi, naći će i trećega, i tako će im biti "odan" do smrti. Kad je "provodio u djelo riječi druga Tita", nije ni slutio da će mu upravo jedna od žrtava te "provedbe u djelo", Tuđman, postati novi, drugi Tito, za ljubav kojeg će se odreći prvoga. Potom će se za ljubav trećega, Sanadera, odreći drugoga po redu, Tuđmana.

Ali taj negdašnji likvidator Matice hrvatske je oprezan, on, u cijelom se tekstu uvlačeći u nešto svome šefu i nevješto se trudeći da zaniječe Sanaderovo samovlašće, ne govori o činjenicama zbog kojih mu je treći Tito - Sanader - mnogo draži od drugoga Tita - Tuđmana. Jer zna da bi jedan komunistički patuljak kakav je sam u govoru činjenica, skupa sa svojim najnovijim Titom, izgorio pred Tuđmanovom divovskom pojavom, pa u svojoj intelektualnoj sakatosti, u kojoj mu je pamet izgubila i ruke i noge, hoće Tuđmana saplesti.

Te kaže: "Istinu da vam kažem, kad god sam u ono vrijeme, devedesetih, išao na VONS, SONS, Vrhovno državno vijeće - ovdje mi je, u grudima, stala jedna mala, kako bi rekli u nas, u Dalmaciji, gunčula. Nešto me malo steglo."

Pa što bi drugo osim stezanja u grudima Titov pospremač "neprijatelja socijalizma", za kojega hrvatski jezik ima tri, najviše četiri padeža, koji ima pastirsku dikciju, i koji iskustvo knjige ima samo kao iskustvo potpale za vatru na kojoj su gorjeli matičari - mogao i osjetiti pred čovjekom koji je imao sve odlike velikoga državnika i koji je napisao sjajna povijesna djela na jeziku koji Bebić nikad nije naučio!?