Rekao je da je tu „bilo profesora, biskupa, svećenika, danas istaknutih boraca za ljudska prava, ljevičara i desničara, HDZ-ovaca i SDP-ovaca, kulturnjaka i sportaša.“ Za neke se kaže „silno iznenadio da su bili suradnici tajnih službi“ te je potom dodao da ako „danas nisu učinili neki zločin, potpuno ih je besmisleno pozivati na odgovornost“.
Zatim je rekao i ovo: „Tko zna kako su i zašto pristali surađivati. Mnogi su taj grijeh okajali važnim doprinosom hrvatskoj državi. Nakon toliko godina otvarati to pitanje, koje neće dati neki važan rezultat, a unijet će u društvo nemir, često lažno optuživanje i razdor, nema smisla. Na tom, vrlo detaljnom popisu, nije bilo Karamarka.“ Na kraju ove svoje „povijesne“ izjave istaknuo je da „ako je netko počinio zločin, mora odgovarati!“
Dobro je, prije svega, da se bivši žalosni predsjednik dotaknuo ove teme (Ako ne će on – tko će?). No, sad bi ga pitali, kad je detaljno pregledao popis bivših (a možda i sadašnjih) zločinaca: je li na tom popisu možebitno i njegov otac ili netko iz njegove bliže ili daljnje rodbine, pa mu je to, nekim slučajem, s obzirom na njegovu navodnu sve veću senilnost, promaknulo? Ako je vidio popis, a očito jeste, odakle mu pravo da nam sada (pred parlamentarne izbore) prodaje maglu, koju je inače prodavao tijekom svog predsjedničkog mandata, da ON zna sva imena Udbaša i KOS-ovaca, ali ne kaže ni jedno konkretno ime? To nije ništa drugo nego dobra stara Udbaška metoda – „Progovori, mi sve o tebi znamo!“.
Ne znamo, je li se iznenadio kad je na tom popisu vidio i ime jednog od brojnih svojih suradnika, bivšeg Udbaša Perkovića, ili mu je i to promaknulo? Kaže da je danas besmisleno pozivati te ljude (zločince) na odgovornost, a poglavito one koji su taj svoj grijeh okajali važnim doprinosom hrvatskoj državi? No, koliko znamo, navodno su njegov otac, ali i još neki članovi njegove obitelji, bili „dio ovoga grijeha“, pa čovjek misli da ako ga je jedan dio Hrvata (pretežno bivših Jugoslavena i komunjara) izabrali za predsjednika države, da je on prije svega doprinio oprostu grijeha i svoga tate. Ali, to bi značilo i ovo: ako je netko opljačkao banku i tom prigodom ubio dva – tri zaštitara ili građana, a kasnije se pokazao kao izniman Hrvat, još k tome zaposlen u policiji ili sličnim službama, taj „sitni“ grijeh će mu biti oprošten, jer kasnije (Josipović kaže „danas“) nije učinio neki zločin
Kakav je po tom bivšem žalosnom predsjedniku zločin ako je neki bivši Udbaš ili KOS-ovac 30 ili 40 godina proganjao neku nevinu hrvatsku obitelj, dao ih zatvoriti na Goli otok, Staru Gradišku ili Lepoglavu i tome slično i, ako je još k tome sve to bilo po Brozovu zakonu?
Josipović namjerno zaboravlja da je zločin – zločin te svjesno podmeće tezu da nema smisla nakon toliko godina otvarati to (Udbaško) pitanje, jer će u društvu unijeti nemir i slično. Što se toga tiče u pravu je: nema smisla stalno pisati i govoriti o tome- treba jednostavno početi raditi tj. podnositi kaznene i ine prijave protiv bivših Udbaša i KOS-ovaca i treba im suditi za sva zla koja su činili, a koja neki i danas čine, hrvatskom narodu! Nisu Perković i Mustač valjda jedini koji trebaju i koji odgovaraju, tim više što je bivši predsjednik vidio mnogo, mnogo više imena, a koja nam ne želi otkriti. Čemu onda ta njega izjava o bivšim Udbašima i KOS-ovcima ako ne želi reći ni jedno konkretno ime, osim da i na taj način stvara razdor i pomutnju među Hrvatima, što je inače njegova navodna uža specijalnost?
Rekao je da Tomislav Karamarko nije na Udbaškom popisu, kako tvrdi Josip Manolić. S obzirom da je Manolić jedan od najpoznatijih bivših Udbaša (zločinaca) i da do danas nije povukao tu svoju kompromitirajuću izjavu koja teško optužuje šefa HDZ-a, očito da Josipović nije vidio i možebitno neki drugi popis Udbaša, koji ima Manolić?
Stoga je vrijeme da se javno objavi i sramni popis bivših Udbaša i KOS-ovaca, pa da svatko, a ne samo Josipović i Manolić, mogu vidjeti o kojim se ljudima radi, a ne da ta dva politička „jarca“ jedini mogu s njima mahati i prijetiti!