Da je Mato Franković muzama nadahnuta osoba moglo se shvatiti već iz nekoliko njegovih ‘nastupnih’ intervjua, posve amaterski isplaniranih na način da je sva ‘medijska strategija’ ispucana u nekoliko ‘nastupnih’ dana, a pogotovu iz sada već legendarnih ‘priopćenja za javnost’. Netko mu mora kazati da prestane.
Jučerašnje, najnovije, priopćenje potvrdilo je kontinuitet uzleta nadahnuća: raspoloženi Matan najavio je podredno puku, po tko zna koji put, kako HDZ nije zadovoljan ‘Dubrovačkim dogovorom’, iz njega će kad – tad izići, u off-u je pozvao i Vlahušića na abdikaciju.
Pozorno slušajući Frankovića, ne samo jučer, čini mi se kako će jedini problem ‘novog HDZ-a’, za razliku od onog starog ‘dogovornog’, biti prevelik broj pametnih, poštenih i snažnih ljudi u njemu. Jasno, utjelovljenih u liku i djelu Frana Matušića, Nikole Dobroslavića i Branka Bačića.
Doista, nije lako upravljati tolikom količinom pameti, poštenja i snage, koncentriranom na jednom mjestu. No, kad već stvari stoje tako kako stoje, gospodin Franković morao bi onda razmisliti o uklapanju predstavnika one glupe, dakle pokvarene i slabe manjine u ‘politbiro’, kako bi se stvorila kakva-takva ravnoteža. Idealan socijalno - politički omjer bio bi devedeset posto ‘novih’ genija i poštenjačina, koji sada u stranci na svakom koraku dominiraju, i deset posto starih ‘dogovornih HDZ-ovaca’, dakle budala koje se zbog poštivanja pravila zastupljenosti moraju pronaći makar i sa svijećom.
Andro Vlahušić ipak najozbiljniji
Uvaženi gospodin Franković dubrovačkom HDZ-u možda i donosi preporod, ali na sceni se dosad uspio afirmirati respektabilnom bezsadržajnošću svojih presica i ‘priopćenja za javnost’, svedenih na gomilu gestikuliranja i grandilokventnih poetskih klišeja, koji snagu crpe isključivo u ‘poštenju i novim mladim ljudima’.
Bojim se kako će se građani, suočeni s perspektivom da danas – sutra za Gradonačelnika dobiju psihološki hibrid Matušić - Dobroslavić – Franković – Bačić, ipak odlučiti golemom većinom za starog ‘mesoždera’ Vlahušića, uvjerljivo najboljega retoričara na sceni. Vlahušić se brojnim aferama sebe i svojih ‘primoraca’ doveo u situaciju da brani neobranjivo, ali čini to na način koji ostavlja snažniji dramski dojam od njegovih oponenata, koji s ponosnom trivijalnošću osvajaju teren na valu svoje ‘mladosti, poštenja, nedužnosti i pozitivizma’.
Samo hrabro
No, Franković ipak ima šansu. Vremenom će osjetiti sve veću frustraciju ‘okolinom’, kao i političkim pokroviteljstvom odavno kompromitiranih i umirovljenih kadrova. Nikako neće, baš poput njih, smjeti dopustiti autoizolaciju u odnosu na središnjicu. Ne smije se alijenirati od svoje stranke, i postaviti u položaj usamljenoga vuka koji bijesno istjeruje ekskluzivne koncepte, i uvijek je spreman na režanje protiv ‘starih kadrova’ i ‘vrha stranke’, kako to godinama čine njegovi politički pokrovitelji. Stoga i jesu tu gdje jesu. IG