Nažalost, nakon devedeset minuta protiv Meksika može se reći kako smo posljednjih mjeseci živjeli u iluzijama, uvjereni da su najbolji hrvatski nogometaši, poput Luke Modrića ili Ivana Rakitića, sami svoje klubove odnijeli do europskih naslova, što je potpuna iluzija. Nažalost, Hrvatskoj se dogodilo isto ono što i Portugalu, sam Ronaldo, u jednoj prosječnoj reprezentaciji, koliko god bio nenadmašan, najbolji igrač današnjice, ne može biti ono što je u Realu. Hrvatska je možda skup sjajnih pojedinaca, iako je i to nakon debakla protiv Meksika upitno, ali nije momčad, Hrvatska nije momčad već 16 godina, od Francuske i trećeg mjesta na svijetu kada je počeo silazak s scene generacije koja je zapravo od tinejdžerskih dana igrala zajedno, Ćirini Vatreni i kad nisu briljirali kao momčad su pobjeđivali i većim dijelom sjajno funkcionirali, Kovačeva reprezentacija to nije u stanju, s obzirom na godine nekih ključnih igrača, poput Srne, vremešnog Olića, nismo pretjerano uvjereni u svjetlu budućnost hrvatskog nogometa, iako nas je na trenutak, sve do isključenja, Ante Rebić umalo uvjerio u suprotno.
Hrvatska ima sjajne igrače, kako smo rekli, međutim, hrvatski mediji pretjerali su s isticanjem značaja tih igrača u njihovim klubovima. Sasvim sigurno bi Real i bez Modrića bio jaka momčad, kandidat za osvajanje Lige prvaka, isto se odnosi na Bayern bez Mandžukića, što ne znači da se ne radi o vrhunskim igračima, međutim, Modrić u Realu ima Marcela, Ronalda, Ramosa, Casillasa, Benzemu..., u Hrvatskoj prva brana protivničkim napadačima je Stipe Pletikosa koji u Brazilu ništa nije obranio. Možete li zamisliti reprezentaciju koja može otići do osmine finala, a kamoli do finala, bez vrhunskih obrana golmana? Dražen Ladić Hrvatsku je nosio do trećeg mjesta na svijetu, Pletikosa je obranio tek ono što bi obranio i svaki prosječni prvoligaški vratar. Naravno, vrijeme je za Danijela Subašića. Međutim, prekasno je.
Najveća žrtva ovog Svjetskog prvenstva, iz hrvatskog kuta gledajući, je možda i najbolji igrač ove generacije Vatrenih, koja je puno obećavala, a koja je posrnula na prvoj malo većoj stepenici, Ivan Rakitić, koji u Kovačevoj reprezentaciji igra 'libera'!? Možda smo malo pretjerali, možda ipak nije zadnji čovjek obrane, iako nije daleko od toga? Koliko je Rakitić opasan kad je bliže protivničkom golu pokazao je sjajnom asistencijom za Perišića nakon čega je najveće hrvatsko otkriće u Brazilu zabilo počasni gol za Hrvatsku. Lako je poslije bitke biti general, takvih je barem u Hrvatskoj na bacanje, međutim, zar izbornik nije shvatio koliko gubi kada žrtvuje Ivana Rakitića?
Kovač, sasvim sigurno, nije jedini krivac na debakl protiv Meksika, međutim, očekivalo se da barem iz moralnih razloga ponudi ostavku, isto se, dakako, očekuje i od Davora Šukera, što ne znači da Kovač doista mora ići. Izborniku ostavka nije pala napamet, iako su prije njega nakon kraha na svjetskim prvenstvima odlazili, a imali individualno slabiju reprezentaciju, Mirko Jozić te Zlatko Kranjčar, ako su morali ići oni zašto bi Kovač ostao, s obzirom da ne najavljuje promjene te tvrdi kako će i u budućnosti nastaviti istim tempom.?Postoji realna opasnost da Danijel Pranjić ponovno zaigra u hrvatskom veznom redu pored Ognjena Vukojevića živog.
Srećom, ako se to može zvati srećom s obzirom na debakl u Brazilu, vraća se Niko Kranjčar, Mateo Kovačić daleko je još od igrača koji bi trebao jednog dana biti novi Modrić, isto onoliko daleko koliko je daleko 'brazilski Luka' od onog 'madridskog'.
Jesu li, kad već kvalitetom nisu mogli parirati sjajnom Meksiku, Vatreni ostavili srce na terenu kako bi barem na taj način pokazali da im je stalo do sirotinje koja ih godinama bodri s tribina nadajući se čudu? Nažalost, i tu su zakazali, Meksiko je više želio pobjedu, pokazao fanatičnu borbenost, dok su misli naših zvijezda odavno u Barceloni, Madridu, Liverpoolu... Prolaznu ocjenu zaslužuju tek, uz Perišića, Srna, Ćorluka, Lovren...i tko još?
Meksiko je mnoge oduševio, zaista su impresionirali igrom i zalaganjem na terenu u ove tri utakmice, međutim, vidjeti ćete što je Meksiko već protiv Nizozemske. Ne kladite se na Ochou i društvo.
I što sada? Naravno, za tri mjeseca Hrvatska će pobijediti Litvu a Drago Ćosić će se derati kao da je Mandžukić pogodio u finalu Svjetskog prvenstva. Zar vas to ne podsjeća na Dinamo u Europi i Dinamo koji gazi hrvatsku sirotinju u HNL-u?
Ovo nije potpuni kraj jedne generacije koja je navodno puno obećavala, ali ovo je početak kraja svih naših iluzija. /Miroslav S./