Dakle, druženje i promociju brošurice o Srećku Kristiću organizirat ćemo dana 28. travnja 2012. u restoranu „Mimoza“ u 11. sati, uz prigodni domjenak. Tom prilikom prodavat ćemo knjižicu o Srećku Kristiću po 30 kuna kako bi ovim sredstvima nastavili daljnji rad. Sve štovatelje „ljudi koji su stvarali dubrovački turizam“ pozivamo na ovo druženje.
A sada o Srećku Kristiću.
Moj prvi susret s ovim zanimljivim čovjekom zbio se 1957. kada sam imao 19 godina. Upoznao sam neku djevojku čiji roditelji su živjeli u inozemstvu a ona je s njima boravila u hotelu Excelsor. Dogovorili smo se kako ću je čekati ispred starog ulaza oko 20 sati. Bilo me strah ući u hotel pa sam čekao van hotela i to na pola puta do izlaska na glavnu cestu Tada je pokraj mene prošao jedan gospodin u bijelom odijelu s kravatom i autoritativno me upitao što tu činim. Rekao sam kako čekam neku djevojku, na što je on odgovorio kako se djevojka ne čeka na putu, već da uđem u predvorje starog dijela hotela i tamo čekam.
Bio je to Srećko Kristić - direktor hotela, pravi džentlmen. Nisam mogao ni vjerovati koliko će kasnije taj hotel ući u moj život. A kad sam postao direktor toga istog hotela, često sam se susretao sa Srećkom; obojica smo pušili lulu i često izmjenjivali duhan. O Srećku bih mogao pisati desetke stranica teksta, ali zbog ograničenog prostora ispričat ću samo dvije: kako je zaposlio Stjepa (Pepa) Hrticu i poslao svoje konobare u Veliku Britaniju i Švicarsku na specijalizaciju te o njegovom životu.
Kad se nakon završene sezone Stjepo (Pepo) Hrtica (poznati dubrovački hotelijer - kasnije direktor hotela Bellevue i Lero) šetao rivom svog rodnog mjesta Slanoga, došao je do restorana na obali u koji je nenadano ušla velika grupa turista. Vlasnik nije bio tu, a njegova žena, sva u strahu od prevelikog posla, zamolila je Pepa da joj pomogne. On je to i učinio. Tom prilikom primijetio je u dnu restorana jednog gospodina otmjena držanja, s lulom u ustima, koji ga je stalno promatrao. Nakon određenog vremena zapitao je Pepa bi li htio raditi u jednom otmjenom hotelu, jer je vidio kako se dobro snalazi u prepunom restoranu. Pepo je odmah pristao, ne pitajući ni koji je to hotel. l tako je Pepo počeo raditi u hotelu Excelsior.
Druga priča govori o slanju mladih konobara na izobrazbu u inozemstvo. To je bilo krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je hotel Excelsior vodio Srećko Kristić (1954. - 1962.). Odmah je uvidio potrebu stručnog osposobljavanja svojih zaposlenika pa nekoliko najboljih konobara šalje na obuku u Veliku Britaniju (London) i Švicarsku (Bern). Dobiti tih godina pasoš (putovnicu) i mogućnost odlaska u inozemstvo bila je prava lutrija. Međutim, on je to uspio realizirati. A koliko je to bilo teško, pokazuje i ova šaljiva, ali istinita priča. Moj prijatelj osvajao je djevojke pokazujući im pasoš (putovnicu) s mnogo štambilja ulaska i izlaska iz zemlje.
Srećko Kristić rođen je na Lopudu gdje je njegova obitelj imala dobro uhodani pansion. Kao dječak, radio je kod svog oca i sakupio prva znanja iz ovog posla. Dolazi u Dubrovnik i počinje raditi u ugostiteljstvu. Čime se sve bavio u životu, govori njegova biografija malo preuređena za Glas grada:
- Srećko Kristić rođen je 21.12.1920. god. u Lopudu gdje je završio osnovnu školu, a u Dubrovniku gimnaziju. Višu hotelsku školu završio je u Beču i Brnu (1937. - 1939.). Poslije Drugog svjetskog rata završava Višu ekonomsku školu - ugostiteljskog smjera, u Opatiji. Govorio je engleski, njemački i francuski jezik.
- Kao mladić počeo je raditi kod svog oca preko ljeta te dobro upoznao vođenje hotelske administracije (žurnala), kao i serviranje hrane, a u periodu od 1939. do 1941. radi u hotelu „A" kategorije »Srpski kralj« u Beogradu kao volonter.
- Nakon završetka školovanja, odmah poslije Drugog svjetskog rata ( od 1946. do kraja 1948.) postaje generalni direktor Hotelskog poduzeća «Gradac» u Dubrovniku koje je tada imalo 11 hotela, 45 raznih restorana i kavana s 1.100 radnika.
- 1949. - 1950. postaje direktor hotelske mreže na području Jugoslavije sa sjedištem u Beogradu.
- Od 1951. - 1954. postaje glavni direktor Hotelskog poduzeća Lokrum, a od 1954. do1962. (9 godina) direktor Hotelskog poduzeća Excelsior, te Labirint bara, restorana Jadran i Lokrum.
U tom periodu počinje se graditi novi dio hotela Excelsior pa zbog prevelikih troškova te investicije napušta ovo radno mjesto i postaje direktorom hotela Dubravka u Dubrovniku te nastavnik u Ugostiteljskoj školi - Dubrovnik gdje predaje organizaciju recepcije i portirske službe.
-1964. - 1965. bio je nastavnik u Ugostiteljskoj školi u Herceg Novom (predavajući: usluživanje - teorija i praksa i organizaciju poslovanja u hotelima) a u toku sezone 1964., za vrijeme školskih praznika, bio je v.d. direktor de lux hotela Sv. Stefan na Crnogorskom primorju.
- 1965. - 1966. bio je direktor hotela Topola u Herceg Novom, te direktor hotela Teuta. U isto vrijeme predaje pri Radničkom univerzitetu u Herceg Novom organizaciju poslovanja i usluživanja - teorija i praksa.
- Od 1967. do 1969. nalazi se na dužnosti direktora «Domus turista« iz Zagreba koji su imali više hotela na području Dalmacije.
- Od 16. 3.1969. prelazi u ,,lnterexport" - ,,lnex turist" iz Beograda, gdje je radio kao regionalni direktor za južnu Dalmaciju - sjedište u Splitu, i bio određen za koordinaciju, izgradnju hotelskih objekata i organizaciju poslovanja te bio direktor hotela lnex Duilovo (Split) sa 480 ležaja. Od 1.IV. 1971. u sektoru za ugostiteljstvo i razvoj, kao viši savjetnik radi na poslovima integracije s ostalim poduzećima, na programiranju izgradnje, opremanju hotela, pomaganju na organizaciji i tehnologiji rada u hotelima u svezi prodaje hotelskih kapaciteta na područje Europe.
- Od 1972. do 1974. radi na Institutu ,,Dr. S. Milošević" Igalo (Herceg Novi) kao instruktor i savjetnik ugostiteljskog objekta (800 kreveta).
- Godine 1980. odlazi u mirovinu
- Za vrijeme svog rada sudjelovao je u mnogim projektima iz oblasti turizma i ugostiteljstva te kao savjetnik za hotelijerstvo u sklopu pomoći zemljama u razvoju - nesvrstanima (Etiopija). Osim toga, bio je direktor ugostiteljstva na ,,MIS"-u u Splitu (1979.) a 1984. (reaktivirao se) na Zimskim olimpijskim igrama direktor je za kompletni catering.
- U zimskim mjesecima odlazio je na praksu 1954. u Hotel St. Moritzte 1955. i 1956. u Hotel Du Rhone - Geneva oba u Švicarskoj.
Treba napomenuti kako je on relativno kratko vrijeme u svom radnom vijeku radio u Dubrovniku, ali je toliko toga ostvario, kao malo koji hotelski direktor u Dubrovniku.
NAKON NEDAVNE POSJETE
Ministar Ostojić ne pozna dobro problematiku kruzera: nije ni čudo - tek je postao ministar
Ministar Ostojić je prilikom boravka u Dubrovniku izjavio kako prometnu povezanost hrvatskog juga Vlada vidi kroz koridor koji bi se trebao kretati kroz BiH, a kad su u pitanju brodovi na kružnim putovanjima, ministar je kazao kako Dubrovnik treba postati i luka ukrcaja za kruzere, jer je riječ o vrlo važnom segmentu turističke ponude.
Očito ministar dobro ne pozna ovu problematiku, mislimo na kruzing poslovanje i misli kako se to može ostvariti za deset godina ili možda nikad!
Prvo trebamo znati sljedeće. Ako je neka luka „home port“ nekom brodaru, onda to podrazumijeva dvije osnovne stvari, a to su: posao oko ukrcaja i iskrcaja gostiju s jedne strane te tehnički, administrativni i drugi razni poslovi snabdijevanja koja luka mora obaviti za dotičnog brodara s druge strane.
Tako na primjer, sve što nekom brodu treba od nekog malog remena za neki veliki ili mali stroj, do potrošnog materijal za sobe ili hrane za 3.000 gostiju i najmanje 1.500 za posadu. Znači, sve što jedan kruzer treba za 7 dana, mora ga dobiti u „home portu“. Dakle, u daljnjem tekstu nećemo govoriti o tom tehničkom servisu koji je neobično kompliciran i složen, već o tome kako dovesti turiste na neki brod za kružna putovanja.
Najveća "home port" luka na Jadranu je zasigurno Venecija. Osim što je luka velikog kapaciteta, ona ima i pogodan položaj. Zabodemo li šestar na karti srednje Europe i to u Veneciju, i obilježimo li krug od 200 ili 300 kilometara, u taj krug će ući Zagreb, sjeverni dio Slovenije, južna Mađarska i Austrija, južna Njemačka, dio Švicarske i skoro pola Italije. Iz svih tih dijelova Europe (a tržište kružnih putovanja je na ovom području vrlo jako) zainteresirani mogu doputovati u Veneciju privatnim automobilima ili autobusima i stići do broda za samo dva ili tri sata. Onima iz malo udaljenijih mjesta možda treba četiri ili pet sati. Drugim riječima, ako krenu ujutro, u popodnevnim satima su na ukrcaju u brod i obratno. Taj način prijevoza je puno sigurniji nego zrakoplovni i sve one agencije koje prodaju brodske aranžmane radije će se koristiti cestovnim nego zračnim prijevozom.
Učinimo li to isto s Dubrovnikom i zabodemo li šestar u naš Grad, u krug od 200 ili 300 kilometara ući će Split, dio Hrvatske, veliki dio Bosne i Hercegovine, dio Srbije, Crne Gore i Albanije. Drugim riječima, dok se Venecija nalazi na neobično povoljnom položaju, posebno kada je u pitanju cestovna povezanost - Dubrovnik se nakazi na neobično nepovoljnom položaju, pa čak i u slučaju da do Dubrovnika dođe autoput.
Još jedan podatak. U cijenu nekog kruzing aranžmana treba uključiti i dolazak i odlazak iz luke ukrcaja i iskrcaja, bez obzira je li to u organizaciji neke agencije ili je u vlastitom aranžmanu. Tako na primjer iz Münchena (i tog dijela Njemačke) do Dubrovnika je udaljenost 2,5 puta duža nego do Venecije pa je tako i cijena prijevoza oko 2,5 puta veća, a ako se putuje vlastitim automobilom ili autobusom još i više jer treba uključiti i noćenje. A to nije zanemariv iznos.
O gužvi koja bi se tog dana stvorila (posebno u srcu sezone) kada se iskrcava i ukrcava 3.000 ljudi i njihove prtljage, hrana i ostalo za 7 dana boravka na moru, gužvu koju bi prouzročili brojni autobusi koji bi dovodili goste iz zračne luke ili koji bi direktno dovodili ili odvodili goste do nekog grada u Njemačku ili negdje drugo (njih najmanje šezdesetak) i slično - nećemo ni govoriti.
Sličnu (dobru) poziciju imaju i drugi gradovi – luke tog dijela Italije i Francuske.
I još nešto: svi brodovi na kružnim putovanjima već imaju svoj „home port“. Promislimo što bi Dubrovnik sve trebao učiniti da nekoj drugoj luci „otme“ neki kruzer i dovede ga u Dubrovnik.Ne zaboravimo i na ovu činjenicu. U „home portu“ se mijenja i posada. A to je dodatni problem za sve ono o čemu smo do sada pisali.
Sličnu izjavu o Dubrovniku kao „home portu“ iznio je i Niko Bulić u hotelu Petka, prilikom prošlogodišnje posjete Jadranke Kosor Dubrovniku.
O ovome je ovaj portal već pisao. Lako je reći, ali kako to ostvariti? Jedno su želje, a drugo su ostvarenja.
Ministarstvo turizma uvodi e-konzultacije – dvosmjernu komunikaciju s javnošću
Građani dobivaju priliku sudjelovati u oblikovanju Strategije razvoja hrvatskog turizma, kao i za turizam ključnih zakona:
Sa ciljem kvalitetnijeg i transparentnog informiranja te uključivanja građana u proces donošenja odluka, Ministarstvo turizma pokrenulo je novi projekt – „e-konzultacije“ (Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću). Cilj projekta je potaknuti građane i sve zainteresirane na slanje svojih prijedloga, ideja i mišljenja o projektima Ministarstva te ih aktivno uključiti u proces pripreme prijedloga za izmjene i dopune određenih zakonskih akata, koji će ove godine biti upućeni u proceduru. Svi zainteresirani građani tako imaju mogućnost do 15. svibnja 2012. godine na elektroničku adresu savjetovanje@mint.hr slati svoje prijedloge za izmjenu i dopunu Zakona o pružanju usluga u turizmu, koji će u proceduru biti upućen u drugom tromjesečju ove godine.
Budući da je u planu Ministarstva i izmjena, odnosno dopuna Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, koji će u četvrtom tromjesečju ove godine biti upućen u proceduru, do 15. rujna 2012. godine, svi zainteresirani na istu elektroničku adresu, mogu slati i svoje prijedloge i sugestije potrebnih izmjena ovog zakona.
Nakon spomenutih vremenskih rokova bit će otvorena savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o nacrtima prijedloga izmjena i dopuna obaju zakona. Po završetku postupaka savjetovanja, na web stranicama Ministarstva će biti objavljena analiza pristiglih prijedloga, kao i stav Ministarstva o njima.
Podsjećamo, svi zainteresirani građani imaju mogućnost uključiti se i u izradu Glavnog plana i Strategije razvoja hrvatskog turizma, koju priprema Institut za turizam. Svoje prijedloge i mišljenja mogu do 1. kolovoza 2012. godine slati na e-mail adresu: strategija@iztzg.hr ili svoje stavove i sugestije o pitanjima važnim za hrvatski turizam mogu iznijeti na forumu: forum.iztzg.hr. Također, sve informacije o izradi Strategije dostupne su na web stranicama Ministarstva turizma (www.mint.hr), kao i na stranicama Instituta za turizam (www.iztzg.hr). Strategija će, podsjećamo, odgovoriti na ključna pitanja te će dati novu razvojnu viziju hrvatskog turizma, a ujedno će biti i osnova za povećanje konkurentnosti te za povlačenje sredstava iz fondova EU.
Omogućavanje dvosmjerne komunikacije između državnih tijela i šire javnosti u skladu je s Vladinim Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata.