Ono o čemu se smijete otkriva tko ste!

Ludi su tijekom povijesti različito doživljavali humor. Stari su Grci smatrali da služi za izražavanje nadmoći, pa je Aristotel tvrdio da humor izvire iz zapažanja tuđih nedostataka, a Platon da se smijemo tuđem neznanju. Na njih se nadovezao Thomas Hobbes, engleski filozof iz 17. stoljeća, koji je ocijenio da strast smijanja nije ništa drugo nego iznenadan ushit zbog opažanja vlastite izvrsnosti u usporedbi s tuđim slabostima.

Njemački filozof iz 18. stoljeća Immanuel Kant pronašao je bit humora u inkongruentnosti – nesuvislosti ili neskladu – između onoga što očekujemo i onoga što opažamo. Kantovo zapažanje o humoru kao isticanju nesuvislosti i podudarnosti u nekoj situaciji uživa potporu mnogih današnjih psihologa.

Iako se danas divimo šaljivcima, ponekad ne razumijemo motiv njihove duhovitosti i ne prepoznajemo njihovu pravu osobnost. Duhovitost nije nužno pokazatelj vedrine i optimizma, niti razvijenih društvenih vještina, upozorava prof. Rod Martin, psiholog sa Sveučilišta u Zapadnom Ontariju, a prenosi magazin Psychology Today.

Četiri osnovna stila humora i četiri tipa ličnosti

Dok humor radi zbližavanja olakšava međusobno povezivanje ljudi i ojačava homogenost zajednice, napasni humor potkopava tuđe samopoštovanje i isključuje iz grupe onoga tko je predmet šale. Također, postoji i humor usmjeren protiv samoga sebe, kojim pojedinac zabavlja druge poput klauna u nadi da će ga oni prihvatiti, pa makar zato da bi mu se smijali.

Ljudi se razlikuju po stilu humora u svakodnevnom životu, a svaki stil rezultira različitim posljedicama. Rod Martin i Patricia Doris odredili su 2003. godine četiri osnovna stila humora i utvrdili kakav je tip ličnosti kojemu od njih sklon.

1. Humor radi povezivanja

Ovaj je stil namijenjen stvaranju osjećaja zajedništva između dvoje ili više ljudi. Takav je humor uvijek blag i dobronamjeran, a cilj mu je ublažavanje napetosti i jačanje povezanosti između prisutnih. Tema šale obično je situacija u kojoj se sugovornici nalaze ili neki aktualni događaj s kojim su svi prisutni upoznati, a može se ticati i međusobnog odnosa sugovornika. 

Ljudi koji se služe humorom radi povezivanja slove kao srdačni, dobroćudni i vedri te su poželjni u društvu. Šarmiraju, pričaju viceve, puni su iskričavih dosjetki i podižu raspoloženje. Istraživanja pokazuju da je kod njih zabilježena najniža stopa depresije i tjeskobe, da su najuspješniji u sklapanju novih prijateljstava i u poticanju radišnosti na poslu. I poslodavcima se, dakle, isplati u svojim redovima imati takve osobe jer će tako porasti produktivnost.

2. Ismijavanje tuđih nedostataka

Postoje ljudi koji su skloni napasnom humoru. Oni se redovito okomljuju na člana skupine, najčešće na nekoga tko je prisutan. Napasni stil humora uključuje zadirkivanje, prigovaranje, ismijavanje i isticanje tuđih nedostataka.

Ponekad je taj stil zabavan, ali samo u malim dozama i ako ne zadire u bolne točke onoga tko mu je meta. No ako je povod za šalu nečiji nedostatak na koji žrtva ne može utjecati ili ako je cilj nekoga isključiti iz grupe, onda je takav humor društveno neprihvatljiv. Istraživanja pokazuju da tom stilu u većem postotku pribjegavaju iznadprosječno agresivne osobe te da je među napasno duhovitim ljudima veći broj muškaraca nego žena.

Za ljubitelje ovakvog humora svojstveno je da baš ne mare kako drugi doživljavaju njihovu „duhovitost“, a ako im netko prigovori da svojim riječima nekoga vrijeđaju, oni se obično opravdavaju time da se samo šale. Ipak, ni napasni humor nije uvijek nemoralan, ako je usmjeren protiv podloga političara ili zločestog šefa. Ljudi koji trpe nepodnošljivog rukovoditelja često sebi olakšavaju život tako da ga potajno ismijavaju.

3. Smijeh na vlastiti račun

Dok se neki „šaljivci“ okomljuju na druge da bi se sami osjetili bolje, postoje ljudi koji zbijaju šale sami sa sobom ili prihvaćaju da se drugi šale na njihov račun. Pobornici tog stila humora svjesni su nekog vlastitog nedostatka te se služe humorom kako bi ublažili oštricu tuđih kritika ili podsmijeha.

Cilj takva humora jest pokušaj zbližavanja s drugima i priključivanja grupi, makar u neravnopravnom položaju. Budući da u svakoj grupi ima ljubitelja ismijavanja na tuđi račun, ovakav im pojedinac dođe kao naručen. Ne izaziva im osjećaj krivnje jer im se sam ponudio i ne buni se, ali rijetko biva potpuno prihvaćen i ne slovi kao osobito simpatičan.

Prof. Nicholas Kuiper sa Sveučilišta u Zapadnom Ontariju ističe da često ismijavanje na vlastiti račun ili dobrovoljno izlaganje tuđem ponižavanju ruši ionako nisko samopoštovanje i potkopava duševno blagostanje. Studije su kod pojedinaca s ovim stilom humora zabilježili iznadprosječnu stopu depresije i anksioznosti te teškoće pri ostvarivanju intimnosti.

4. Život kroz ružičaste naočale

„Život ne treba shvaćati ozbiljno jer nitko se iz njega nije živ izvukao“, dosjetka je koja sažima smisao humora na račun života. Ovaj stil humora služi za bolje nošenje s izazovima, distanciranje od stresa i lakše podnošenje apsurda svakodnevice. Ovakav humor može biti usmjeren na bilo koju tešku životnu situaciju koja se pronalaskom smiješnog elementa može učiniti prihvatljivijom.

Ljudi koji ovako reagiraju ostavljaju dojam ležernosti i otpornosti na teške životne situacije. To su oni za koje kažemo da vide svijet kroz ružičaste naočale. Istraživanja su utvrdila da su to u pravilu optimistični i otvoreni ljudi koji nisu skloni depresiji i anksioznosti.

Iako je ovaj stil sadržajno različit od humora radi povezivanja, i on jača spone između članova skupine. Ljudi s takvim shvaćanjem života popularni su u društvu jer svojim pristupom podižu moral te su rijetko potišteni ili uzrujani. Kad im se dogodi nešto neobično ili uznemirujuće, njihova im osebujna perspektiva omogućuje da ublaže stres i ubrzo ponovno stanu na noge.

Članak u cijelosti možete pročitati OVDJE.