Napokon radosna vijest za sve nezaposlene Hrvate! One koji prekopavaju po kontejnerima, mone koji rade, a ne primaju plaću, one koji odlaze u Kanadu, Čile, Australiju u bespovratni "turizam" itd. Evo, čitam ovih dana kako je osnovana Antifašistička liga. Nešto kao liga šampiona u antifašizmu. Osnivači Lige znaju svoj posao. Njihovi preci, a i oni sami borili su se navodno četiri godine protiv fašizma da bi poslije 69 godina udobno živjeli od antifašizma. Fašizam je bauk i nema države koja neće zavuči ruku duboko u džep kako bi pametni i mudri ljevičari mogli uživati u čarima antifašizma. Hrvatski antifašisti su se četiri godine borili bježeći pred fašistima, nacistima i ustašama, a kad su Sveznici antifašisti za njih osvojili pobjedu u Drugom svjetskom ratu, naši su antifašisti/komunisti u znak zahvalnosti osnovali komunističku Jugu. Državu s jednim vođom, jednom partijom i jednim jezikom, ali s puno logora i jama u koje su pobacali sve fašiste koje su pohvatali. Danas hrvatski antifašisti uzgajaju svoj atifašizam u raznoraznim udrugama tzv., civilnog društva, mada bi sigurno radije da su to vojne organizacije, a ne samo udruge, tako da se mogu oružano obračunati s bandama ...
Na osnivačkoj skupštini Lige govorili su birani predstavnici Saveza antifašističkih boraca i antifašista, Srpskog narodnog vijeća, Documente i Građanskog odbora za ljudska prava. Iz nepoznatog razloga nisu se pojavili predstavnici seljačkog odbora za ljudska prava. Neki će se možda zapistati zašto bi osnivanje Antifašističke lige bila značajna, pa i radosna vijest? Napose za sirotinju koje je u Hrvatskoj sve više? Ja mislim stoga što takve i slične udruge i organizacije, koje stalno niču k'o gljive poslije kiše, koštaju milijune kuna svih nas, tj. hrvatsku državu. Zašto bi se Hrvati potucali po Kanadi, Australiji i po ostatku svijeta, kad se mogu učlaniti u neku takvu udrugu kao npr: Antifašističku ligu RH? Tada bi bilo love do krova, bez muke i nauke. Trebaju samo naučiti kako osluškivati puzanje ustaške zmije, javno pljuvati po Tuđmanu i stvaranju te obrani Hrvatske, energično inzistirati na kažnjavanju isključivo hrvatskih ratnih zločinaca, uporno inzistirati da ulice u svim gradovima dobiju Savo Štrbac, Milan Levar, Reichl-Kir, Zoran Pusić, Oliver Frljić i slični. Važno je i da nauče kako slati stalno u EU e-mailove kojima se prokazuju svi koji hrvatski misle ili pjevaju o Hrvatskoj, i eto nama novog dobro plaćenog posla u zemlji tako da mladi ne trebaju napuštati zemlju i odlaziti trbuhom za kruhom u bijeli svijet. Oni koji, zbog bilo kakve smetnje, ne mogu denuncirati vlastitu državu i biti prema sunarodnjacima krajnje ravnodušni, mogu se odmah iseliti jer oni nam ne trebaju. Ostat mogu samo oni koji će prekopavat po, ne više pravom, već sada ideološkom smeću. To je najjednostavniji način da se preko noći očiste i nezaposleni u Zavodu za zapošljavanje i sve ulice od sve te sirotinje koja nam stalno kvari sliku (social)-demokratske idile. Stampedom sirotinje u građanske udruge porast će i broj prvoboraca NOB-a, antifašista, boraca za ljudska prava, bradatih članova Srpskog narodnog vijeća, raznih sotonista, ekološki osvještenih zelenih itd. Eto putokaza vladajućima kako nas izvući iz živog blata u koje nas utunkaše! Oni, naime, ne znaju što učiniti, ali to žele odmah učiniti! Zato predlažem da sve nezaposlene, sirotinju, one koji rade, a ne primaju plaću i ostale nesretnike pretvorimo u članove raznih udruga, najbolje učlaniti ih u Ligu antifašista. Onda za sve takve neće više biti zime. Međutim, oni koji se ne budu željeli učlaniti, e za njih neće više biti zime tek tamo negdje u studenom ili prosincu – kad pomru od gladi i neplaćenih računa!
Ovim širokim učlanjivanjem naših građana u razne udruge, napose u Ligu antifašista, dobili smo eto u XXI st., opet jednu monolitnu, partijsku organizaciju u kojoj svi isto misle i zajednički tragaju za fašistima i ustašama koji još pužu Lijepom našom!
Winston Churchill je rekao: "Tajna uspjeha u životu nije da čovjek radi ono što voli, već da voli ono što radi."
Neki naši antifašisti još uvijek misle da naivni vjeruju kako je temelj naše samostalne hrvatske države udaren još u Topuskom na zasjedanju ZAVNOH-a. Svaka čast Nazoru, dobrom pjesniku koji je u partizane otišao gonjen ljubavlju prema duginim bojama, ali to nema nikakve veze sa hrvatskom državnošću. Drugovi i drugarice, hrvatska država nastala je 1990.g., a obranjena 5. kolovoza 1995.g.! Hrvatsku državnost osigurale su nam gardijske brigade, dobrovoljci Domovinskog rata, vukovarski ratnici i dr. F. Tuđman sa ljudima s kojima je stvorio hrvatsku policiju i vojsku. Šušak, kojeg posprdno nazivaju "picaman", odigrao je važnu ulogu u stvaranju strateškog savezništva između RH I SAD-a i osiguravanju američke podrške u izobrazbi naših vojnih časnika. Hrvatska vojska, pod rukovodstvom svog tadašnjeg vrhovnog zapovjednika F. Tuđmana, a što je proveo u djelo ministar obrane Šušak, održala je povijesnu lekciju generalima tadašnje navodno treće armije u Europi. Prema tome, činjenica da Zoran Pusić ne može mirno spavati jer u Zagrebu jedna ulica nosi ime Aleja Gojka Šuška pitanje je čiste mentalne higijene. U toj ulici smještena je jedna od naših velikih i dobro opremljenih bolnica idealna za liječenje naših jugonostalgičara. Tek toliko na znanje Pusiću i njegovim jugofanaticima!
Winston Churchill je napisao: "Fanatik je osoba koja ne može promijeniti mišljenje, a ne želi promijeniti temu razgovora."
Često sam, ogorčen Hrvatima, pisao kako su Hrvati poltroni kmetskog mentaliteta, da su skloni bezrazložno upijati, citirati i usvajati nepročešljane ideje i stavove tobožnjih svjetskih autoriteta. U Zagrebu postoji Trg Maršala Tita kojeg su u Europi pozicionirali na visoko deveto mjesto najvećih zločinaca XX stoljeća. Čovjek koji je nosio na duši skoro pola milijuna Hrvata i danas ima najljepši trg u srcu Zagreba. Odmah do tog trga proteže se ulica T. Massaryka, češkog političara (koji je Hrvate zadužio više negoli Linić) koji je pišući o Hrvatima ustvrdio kako je to niža vrsta Srba. Za takav kompliment nagrađen je već desetljećima jednom od ulica u najužem centru Zagreba. Prema već spomenutom poltronskom načelu u Zagrebu je ulicu mogao dobiti i D. Mihajlović. Već mi se pričinja lice jednog kolumnista Jutarnjeg kako s oduševljenjem otkriva ploču "Aleja đenerala Draže Mihajlovića". Međutim, ploču Gojka Šuška treba svakako odmah skinuti i baciti u staro željezo da naš Zoran Pusić ne pošandrca od nesanice i u naletu ludila zadavi vlastitu sestru baš u trenutku kad se ona sva napela iz petnih žila da BiH i Srbiji skrati put u EU toliko da ih retroaktivno prime u članstvo zajedno s nama 1. srpnja 2013.
Čitam ovih dana u novinama izjavu poznatog povjesničara Christophera Clarka koji kaže: "Gavrilo Princip nije bio terorist već je bio hrabri mladić... No da je promašio, rat bi vjerojatno bio izbjegnut." E, da je promašio ....! Ne bi povijest doznala za hrabrog mladića o kojem bi Frljić mogao zbrzati neku kazališnu predstavu u Rijeci. Ne bi tada bilo poginulo ni par milijuna ljudi u četverogodišnjem svjetskom ratu, ali to našem Chrisu nije baš osobito važno. Napokon, i na Titanicu su ljudi stradali. Chris se divi hrabrom mladiću Pricipu, a možda i starom mladiću – haškom Ratku Mladiću – koji se također divi Gavrilu. Ovakve bisere Chris može prosipati samo po hrvatskim novinama jer njihovi urednici su oduvijek bili impresionirani svime što dolazi od stranaca, a ako su to još I neki ljevičari, povijesničari/hohštapleri, tada i tim prije.
Nedavno se javio još jedan mudri strani mislilac koji se navodno već od devedesetih godina bavi brdovitim Balkanom. Bernard Henry Levy bi sigurno dobio Nobela za glupost da takav postoji. Čovjek je potpuno neinformiran. Ili možda i nije nego je pomalo delegiran? Levy ima pravo na lijeve usporedbe. Za njega je Putin današnji Mussolini. Usporedba s Miloševićem nikako da mu padne na filozofsko/ljevičarsku glavu. Naravno, tko o čemu, ljevičar o Tuđmanu. Kaže naš informirani filozof: "Vi dobro znate opasnosti od nacional-komunizma. Imali ste i vi svoje male Putine. Tuđman koji je od partizana i antifašiste postao nacional-socialist, bio je mali Putin." Lijevi Levy dobro zna tko je u Njemačkoj osnovao nacional-socialističku partiju – Hitler. Umišljena filozofska lijeva glavica toliko puno zna o povijesti balkanskih naroda da se nikako ne može odlučiti sliči li Tuđman više Hitleru ili Putinu. Kad se samo sjetimo na koga je sve Tuđman krenuo u agresorski rat, koga je sve osvojio, koje narode je poubijao u plinskim komorama i slično, možda je smušeni filozof i u pravu. Tvrdokorni diktator osvojio Knin, Vukovar, Petrinju, Donji Lapac, Drniš, a malo je falilo da ustaške horde osvoje i ustaški Mostar, pa bi Hrvati danas imali čak i jedan veći grad u BiH, što bi bacilo sigurno u očaj i Levyja i njegovog prijatelja Bakira Izetbegovića. Između ostalog, Levy je došao u Zagreb upozoriti sve nas agresore u BiH kako je on protiv bilo kakvog trećeg entiteta u BiH. Kaže premudri filozof da nas je premalo u BiH da bi dobili entitet. Da se raspadnemo od smijeha, Levy nam učeno na kraju poručuje: "Još postoje ostaci Miloševaca kao što u Hrvatskoj postoje oni kojima su Šušak i Bobetko heroji...." Jadničak Levy nema blage veze da su ta dvojica za mnoge u Hrvatskoj istinski heroji Domovinskog rata i da Hrvatska u tom ratu nije uzurpirala ničiji teritorij već je samo branila svoj. Uostalom, ne moraš biti filozof da bi bio politički glup.
Još je Boetie rekao: "Si tacuisses, philosophus manisisses". Da si šutio ostao bi filozof, a ovakov si postao sprdalo!
Milorad Pupovac se ozbiljno naljutio. Kad je pala sramotna presuda Slavici Mili je bilo jasno da je hrvatski povampireni nacionalizam dignuo glavu. I da ga treba za tu glavu skratit. Vidi Mile da su Hrvati u hrvatskoj zaštićeni ko svete krave, a srbi obespravljeni kao što su bili od 45.g. do 90.g. Skroman kakav je po prirodi Mile žali što je uveo Hrvate u EU. A da nije uveo Hrvatsku u EU danas bi bio heroj. Hrvata. Nakon sto je Mile skužio da se srbima sudi "nacionalistički" odmah je priprijetio "ako država ne zaustavi takovu praksu mi ćemo zaustavit državu". Bravo Mile tu nema labavo. Evo nam opet nove balvan revolucije u oči nove turističke sezone. U hrvatskoj se dnevno provodi stotine ovrha protiv hrvata u Lijepoj našoj. I nikom ništa. Ali kad se u lijepoj njihovoj desi ovrha protiv Pupovčevog obespravljenog srbina Mile skače na zadnje noge i prijeti. Osudili ste Slavicu, ali Petra nećete nacionalisti jedni. Sudački. Nema više Šuška, nema gardijskih brigada. Kucnuo je čas misli Mile. Mile imaš se pravo nadati, ali moras i razmislit...
Milorad Pupovac sve više sliči pokvarenom televizoru. Umjesto da popravi sliku o sebi on sve više povisuje ton. /Zvonimir Hodak/