Radnici Imunološkog zavoda ne rade nešto manje od godinu dana, sjede i sišu zadnje kapi svojih materijalnih moći. Sve jasnije ispada kako zavod mora biti uništen. I to čim prije. Razlog je 'soj Zagreb', blago kakvo se može sanjati. Radnici su u prosvjedu, ali više niti mediji ne reagiraju dovoljno snažno na problem ovo neviđene pljačke i uništenja strateške djelatnosti ove države, piše Tjedno.hr
'Soj Zagreb' se ne proizvodi nigdje na svijetu, osim u Hrvatskoj. I sve velike farmaceutske tvrtke doslovno se otimaju za taj proizvod, koji omogućuje 30 000 000 cjepiva od jedne stvorene ampule.
NEMA VIŠE OTPORA PLJAČKI
Doznali smo da je ovaj soj je ubrzao uhićenje Milana Bandića. Iako su mnogi spominjali Bandića i Ivu Josipovića kao predsjedničke kandidate, motiv Bandićevog uhićenja nije samo predsjednička kampanja o čemu se nagađa. Razlog je ovaj soj i što brža propast Imunološkog zavoda. Zapravo Bandić je požurivao rješenje krize u Imunološkom zavodu i par dana nakon njegove požurnice je uhićen. Naš izvor tvrdi razlog je velika vrijednost soja Zagreb, te lobiranje za njegovo otimanje.
Trenutak uhićenja zagrebačkog gradonačelnika je uklopnjen u potpuno uništenje Imunološkog zavoda. Milan Bandić je bio zadnja prepreka njegovom uništenju. Pravilno zainteresiran kao i ostali za ovo bogatstvo, pod krinkom grada, jedini on je mogao spriječiti daljnju devastaciju imovine i stečaj bez povratka, Imunološkog zavoda. Svi drugi su već odavno digli ruke. I Grad Zagreb je mogao biti dobar garant za spas zavoda i njegovih radnika upravo zbog svoje ekonomske moći. U njegovo ime je zdušno lobirala Sabina Rabatić za kupnju zavoda, prema našem izvoru, znanstvenica koja je u dva navrata bila u Nadzornom odboru imunološkog zavoda, kao i direktorica Imunološkog zavoda. Uhićenjem Bandića demontiranje Imunološkog zavoda se završava. I sve je izglednija propast zavoda. Razlog je dugotrajno strateško uništavanje godinama baš kako bi se tajkuni domogli ogromnog bogatstva, kako je primjećivao znanstvenik Srećko Sladoljev. Radnici, sindikat i Bandić su jedini smetali, uklanjanjem Bandića, otpor postaje minoran.
Otvoreno je optuživao Sladoljev tadašnjeg direktora zavoda Davorina Gajnika za korupciju Imunološkog zavoda. Kupljena kapitalna oprema za pripremu krvnih pripravaka i poboljšanje kvalitete rada, trebala je biti garant da Imunološki zavod udovoljava sve standarde za proizvodnju navedenih pripravaka, kao i razlog po kojem bi Agencija za lijekove vratila radnu dozvolu Imunuloškom zavodu. Oprema vrijedna 10 milijuna eura bačena je u štale, kraj sv. Nedjelje. Krov štale prokišnjavao je godinama, a Gajnik baš to mjesto je izabrao za smještaj. U šest mjeseci oprema je potpuno propala! Za takav nemar nije nitko smijenjen sa položaja, niti je itko kazneno odgovarao iako su neki postupci pokrenuti. Ipak to nije kraj razbacivanja sa novcem, prema Sladoljevu; uređivane su štale u Draganiću, gdje se uopće nije preselila stoka od zavoda, nabavljala se enormna količina sijena, preko 350 tona sijena, koje je nekada za 150 konja bila hrana, znači sustavno se zavod uništavao nepotrebnim ulaganjem, uništavanjem imovine i očitom namjerom što bržeg propadanja.
POTENCIJALNI KUPCI
Sam tadašnji direktor zavoda je otpustio stotinjak ljudi, ali je uspio zaposliti svoje nećake. Lopovluk tu ne završava, neispravna vatrodojava je plaćena pola milijuna kuna! Gajnik mijenja stranku nakon odlaska iz zavoda i prelazi iz narodnjaka među HSS-ov kadar, biva postavljen na drugi položaj, kao glavnog čovjeka Hitne službe u Hinzelovoj, vjerojatno za dobro obavljeno uništenje. Odlazi jer je hajka u medijima bila prevelika. I kada je sve izgledalo gotovo, a radnicima podijeljene otpremnine, umiješali su se Novi sindikat i Srećko Sladoljev koji su zaustavili stečaj. Milan Bandić tada postaje jako bitan, jer demontaža je bila zaustavljena tek na trenutak djelovanjem sindikata, ali pojavljivanjem Grada Zagreba kao garanta opstanka, poglavito Bandića, stvorila se potpuno nova situacija. Zagreb se mogao upustiti u sanaciju, jer je dovoljno ekonomski jak, a opet ima najveću podršku javnosti i politike za dobivanje zelenog svijetla. To svakako nije odgovaralo velikim farmaceutskim divovima i potencijalnim kupcima soja, koji su razvili teoriju propasti.
Izbacivanjem Bandića iz igre, stvari se vraćaju na početak, demontirano i uništeno nema tko na državnom nivou sanirati,a u ovoj besparici, kada nema za plaće, javnost će lakše prihvatiti ulagača van državnih institucija, iako je ovaj zavod od strateškog značaja. Bandić kao smetnja trajno je uklonjen sa scene.
Navodno je sada najozbiljniji mogući kupac privatna kompanija 'Serum vakcina of India'.
I Luka Raić također želi 'Zagreb soj'. I za njega , prema našem izvoru, lobira Sabina Rabatić.
Od ostalih osam ponuda za kupnju Imunološkog zavoda barata se poznatim imenima u medijima kao što su Octapharm, Biognost,Grifon i indijski HLL koji proizvodi 1316000000 kondoma godišnje, što ga čini jednim od vodećih svjetskih proizvođača kondoma, 10 % proizvodnih kapaciteta svijeta. Tvrtka koja već godinama surađuje sa Imunološkim zavodom na posredan način. Kupnjom "soja Zagreb", kao jedinstvenog i najboljeg soja na svijetu, od jedne ampuleIndijci stvaraju 30 milijuna najkvalitetnijeg cjepiva u svijetu. Za jednu tako mnogoljudnu naciju to je od strateškog značaja i ogromna financijska ušteda. Kada saberemo mogućnost zarade na tom soju, perspektivu, svako imalo logičan se mora zapitati kako netko drugi može zaraditi na njemu, a nama je neisplativ. Neisplativ postaje kao i sve u našoj državi. Umjesto našeg angažmana u Indiji i ogromnoj zaradi, Imunološki zavod se eutanizira. /Igro Drenjančević/Tjedno.hr/