PIŠE: Ištvan Bećar Pecaroš
"Lako je vama u Dubrovniku. Vama tu dolaze stranci, prodajete im kavu za pedesetak kuna, živite na visokoj nozi, vama je najbolje". Siguran sam kako ste nebrojeno puta čuli ovakvu opservaciju. Ljudi koji žive izvan naše županije jednostavno su bombardirani raznoraznim In i Out magazinima i kamerama koje prate zvijezde po Stradunu, kako u Cele piju Dom Pérignon.
Novinari uvijek naglasak stave na najljepše dijelove povijesne jezgre, gdje je kvadrat stana stoji i više od sedam-osam tisuća eura.
Ukratko, misle kako smo mi poput Monaca a da Roman Abramovič svakog ponedjeljka iskrca u starom gradskom portu par milijuna dolara i ode doma vadit naftu, pa mi u izobilju i sreći ne znamo kako živi ostatak Hrvatske.
I stvarno ne znamo. Mi ne znamo kako je to imati struju kad zagrmi u Italiji, plin vidimo u Komolcu kada ga kupujemo u boci ili u staroj Ladi jer je muka vlasnika natjerala da ugradi plin zbog potrošnje u rangu tenka ruske proizvodnje.
Ma, dobro smo vam mi, dragi kontinentalci!
Mi vam nemamo toplane. Kad zašteka dalekovod snađemo se nekako sa dvije „ambasadorice“ (deke) unutar svoja četiri zida od par stotina tisućica. I kada gradimo svoja četiri zida materijal nas košta barem tri puta više nego vas, jer smo vam mi morali financirati cestu od mjesta Bogu iza nogu, pa do mjesta Nigdje, a za nas je ostalo ništa.
Lijepo vam je ovdje doći kad je otvaranje igara, i neka, dobro nam došli. Zrakoplovi fino lete po mirnom nebu. Hoćete li, možda, doći kod nas u studenom, kada „vazduhoplovna“ kompanija Croatia uputi malenog propelerca prema Gradu. Pa da vidiš muke, prijane.
Bilo kako bilo, rekao bi naš Premijer, hvala dragom Bogu živi smo i zdravi. Čuva nas Sveti Vlaho.
Dubrovački statut iz 1272. godine
Mi vam uživamo gledajući nacionalnu dalekovidnicu kada prenose naše feste Svetoga Vlahe. Ma, mi vam se ne ljutimo kaj nam kroz istu emisiju provučete kajkavski, a nama se rugate kad govorimo – naški! Mi smo vam, zapravo, jednostavni i razumni ljudi. Kad nemamo vode - pijemo koktel, kad nemamo struje - upalimo agregat, a kad nismo imali kruha jeli smo gov… pardon - kolače. Sutra, kada ne budemo mogli doći vama gore „preko grane“, mi jednostavno nećemo ići.
Bili smo mi republika i prije vas, pa smo možemo i bez vas.
Bilo bi jako dobro kada biste pronašli nekakav sporazum, recimo Franjo Tuđman – Jacques Chirac, gdje prepuštate Dubrovnik Francuskoj radi povijesne nepravde i hitne obnove Napoleonove tvrđave na Srđu? Može li slučajna Hrvatska slučajno bez Dubrovnika? Zovite Božidara Vučurevića! Neka vam na obroncima sljemena izgradi još stariji i još ljepši - Dubrovnik. /IBP/