Autori izložbe i likovnog postava su Varina Jurica Turk i Mišo Đuraš, a na izložbi su prikazane fotografije, njih stotinjak, istaknutih hrvatskih ratnih fotoreportera Matka Biljka, Mila Kovača i Božidara Gjukića. Izložene su i umjetničke fotografije slikarice Anne Marie Grill, kao i iznimno vrijedne dokumentarne fotografije spaljenih Konavala i Župe dubrovačke koje je u dramatičnim uvjetima okupacije snimio Tomo Žanetić.

'Snaga ove izložbe je u svakoj pojedinoj fotografiji koja predstavlja istinsko svjedočanstvo Domovinskog rata. Izložba govori i o veličini doprinosa koju su dali ratni fotoreporteri te fotografi amateri nad zlom koje nas je zadesilo, tako da ona nosi i zahvalu svima njima koji su riskirali svoje živote da bi dali svoj doprinos pobjedi' kazala je Pavica Vilač, ravnateljica Dubrovačkih muzeja u svojoj uvodnoj riječi.
Zahvalnost fotoreporterima i svima koji su omogućili da izložba ugleda svjetlo dana izrazila je i Varina Jurica Turk.
'Iznimno mi je zadovoljstvo vraćanju i održavanju života samoj tvrđi Imperial koja je simbol herojstva, obrane i pobjede Grada Dubrovnik. kazala je Turk te ispričala jednu zanimljivost.
'Tomo Žanetić je u vrijeme okupacije Konavala i Župe dubrovačke na jedan određeni način uspio prvi poslati u svijet vijest o tome što se događa na okupiranim područjima. Uspio je to prošvercati u jednoj teglici od marmelade koja je iz Cavtat došla u Grad kako bi fotografije bile objavljene u Dubrovačkom vjesniku', ispričala je dodajući 'Gospar Božo Gjukić je cijelo vrijeme bio u Gradu, disao s njim, obilazio sva mjesta i slikavao . Imamo sreću da je danas naš muzejski kolega bez čijih fotografija ova izložba ne bi bila moguća. Hvala i Matku Biljku, uredniku fotografije u Slobodnoj Dalmaciji, koji danas nije mogao biti ovdje sa nama.'
Spomenut je i legendarni fotograf Milo Kovač čije su slike također na zidovima u tvrđavi…

'Nama kao povjesničarima, često kažu da smo suhoparni, puni činjenica, u nemogućnosti razumijevanja uspjeli smo u suradnji sa jako dobrim ljudima i donacijama omogućiti da na mjestima gdje rekonstruiramo povijest, popraćenu dokumentima, možemo sve popratiti i fotografijama ali i samim predmetima. Evo, ispred vas se nalazi puška mitraljez s Golubovog kamena koju nam je nakon oslobođenja poklonio zapovjednik Zdenko Šanić, Božo Gjukić je snimio taj mitraljez koji je sijao smrt nad četniškim uporištem s Golubovog kamena. Tu je izložen i dio sigurnosnog pojasa srušenog helikoptera u Konavoskom polju kojeg je fotografirao Tomo Žanetić…'

Potvrđujući činjenice na ovaj način ne možemo više doći u situaciju da se moramo kao nekad truditi i dokazivati istinu koja se dogodila našoj zemlji', kazala je Turk.

Mišo Đuraš kazao je kako kao sudionik i branitelj Domovinskog rata ima jedan veliki problem.
'Bavim se nečim i cijelo vrijeme proučavam te iste dokumente. Sa svakom tom fotografijom moram se vratiti u te dane. Dobro u tome je što se sjetite dobrih ljudi sa kojima ste prošli puno i dobro je što ovakva otvorenja ne mogu popratit tremom jer se radi o čistom obiteljskom skupu. Vidim oko sebe poznata, draga lica. Ljudi koji su ovdje bili sa nama, zajedno smo se borili i zajedno smo kasnije pokušali svjedočiti o Domovinskom ratu', kazao je Đuraš pri tome ističući ono što ga u posljednje vrijeme jako smeta:
'Ovdje od kolega, prijatelja i branitelja ne vidim nikoga tko nije od '91 pa sve do kraja rata bio u poziciji da ga svi tapšaju po ramenu. Da mu zahvaljuju, dižu ga u nebesa, da mu zapovjednici daju priznanja, pohvale,činove… Fotoreporteri su bili dio nas. Bili su sa nama, snimali su razaranja, ma snimali su sve kako bi svijet saznao istinu. Istinu o pravednoj borbi hrvatskog naroda. Mnogi od njih, kao naš Pavo Urban, dali su i svoj život. Njihove slike bile su u to vrijeme 'vruća roba'. Tražile su se, kupovale, objavljivale. I oni su se hvalili, dijelila su im se priznanja i nagrade. I onda je odjednom došlo vrijeme kada je sve to stalo. Odjednom je u društvu prevladao zaborav, sve ono što se stvaralo, sve te ljudske vrijednosti odjednom su postale nevažne. Pričaju nam da trebamo zaboraviti povijest i okrenut se budućnosti! Kao da to nije naša povijest?', istaknuo je Đuraš.

'Arhiva Slobodne Dalmacije čuva cijelo bogatstvo fotografija od Drugog svjetskog rata na ovamo a zapravo je postalo pravo umijeće pronaći sačuvanu fotografiju iz tih vremena, a da vam ne govorim o izložbama za koje nitko ne zna. A samo da vam kažem da je prošle godine u ovu tvrđavu ušlo oko 60 tisuća posjetitelja , od toga 48 tisuća stranaca. Zato nemamo to pravo zaboraviti zbog onih koji dolaze a svakako ne zbog onih kojih nema, a koji su dali svoje živote za našu domovinu. Zato sam posebno ponosan što smo u takvim nekim vremenima zaborava, i uvjetima, uspjeli zajedničkim snagama ovdje u ovoj tvrđavi u kojoj sekamo vodu zimi i koja je u ratu u potpunosti devastirana, istrajati pet godina kako bi svjedočili istinu o Domovinskom ratu i o doprinosu dubrovačkih i hrvatskih branitelja', kazao je na kraju Đuraš.
Najkraći, a možda najupečatljiviji govor imao je Božidar Gjukić, koji je opisao nekoliko situacija kroz koje je prošao snimajući rat na dubrovačkom području.

'Primijetio sam kako je počela padati crna kiša i pomislio kako je čudo doba za kišu, a kolega mi je rekao 'Nije to kiša, vozi brže, pucaju na nas sa Golubovog kamena!' Panično sam reagirao, počeo voziti lijevo desno, skoro se zabio u zid, a mitraljezac je na našu sreću napravio grešku i počeo šarati lijevo desno. U tom vijuganju smo jedva izvukli živu glavu i tako dočekali oslobođenje Mokošice. Bilo je puno opasnih situacija. Sjećam se kad smo došli snimiti Belveder unutra se pojavio lažni hrvatski branitelj. Htio nam je uzeti aparate ali uspjeli smo ga savladati na vrijeme i privesti ga', ispričao je Gjukić.
Tko je nepoznati dječak?
Iza svake fotografije postoji jedna takva priča, kazao je Gjukić, a ono što ostaje nepoznanica, i što je nakon njegovog govora zainteresiralo mnoge u tvrđavi, je tko je mali dječak vodonoša na slici snimljenoj 1991. godine na Prijekom. To ne zna niti autor. Ako vi, poštovani čitatelji kojim slučajem znate, lijepo vas molimo da nam javite na redakcijski e-mail oko@portaloko.hr. Hvala!



Božidar Gjukić
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Božidar Gjukić