Tako misli korisnik Aksma, s community portala Tribina.hr, i sam dugogodišnji navijač Dinama, koji smatra kako se cijela jedna
era zagrebačkog kluba lako može identificirati u liku jednog igrača – Sammira:
'
An eye-catching display from Sammir helped a dominant GNK Dinamo Zagreb carve out a three-goal cushion against Malmö FF in the first leg of the UEFA Champions League play-offs.'Za koji dan proći će pune dvije i pol godine kako je tekst iz uvoda osvanuo na službenim stranicama UEFA-e, a i dan danas relativno često zavrtim taj film u glavi. Već tada svima nam je bilo jasno da je Sammir dobar igrač, nikakav sportaš. Već tada Kruno je bio svojevrsna karikatura nogometnog trenera, a BBB-i u bojkotu. Pa ipak, na spomen Sammira upravo taj
17.8.2011 prvo je što pada na pamet. Brazilčeva partija za 'desetku' bila je ujedno i posljednja pobjeda Dinama kojoj sam se veselio iskreno poput djeteta! Dobro i dan danas poskočim iz fotelje u dnevnom boravku, ili iz stolice na zapadu, zaurlam na TV, ili igrače na
terenu, ali upravo tada je Zagreb zadnji put, bez fige u džepu, vjerovao u Dinamo.Da je Sammir bio tada transferiran u inozemstvo možda bi bilo drugačije. Možda bi svi njegovi ekscesi, igre u 'leru' i nesportski život, pali u drugi plan, Međutim, to se nije dogodilo. Klub je propustio priliku da Brazilca prometne u svojevrsni simbol jedne uspješne generacije! Ekipe koja je ostvarila dvanaest godina dug san.
Sammir je ostao i, od simbola i nosioca uspjeha, prerastao je u hodajuću projekciju svih Dinamovih problema i neuspjeha. Uistinu, kada se pogleda njegova zagrebačka priča, sav potencijal koji je prezentirao na početku, sva očekivanja i ambicije, pa na kraju i sva razočaranja, sličnosti s Dinamovom tužnom, prokletom i tko zna koliko puta opetovanom europskom sudbinom, nemoguće je ignorirati. Uvijek smo dobri, uvijek se nadamo, i onda sredinom prosinca, nastupi mučnina i ogorčenje.
Mandžukić,
Badelj,
Kovačić… Svi su oni u jednom trenutku bili akteri u tom 'teatru nedosanjanih snova', ali su nastavili dalje. Bijegom iz Maksimira distancirali su se od zagrebačkih frustracija koje su taložene godinama. Sammir nije bio te sreće. Rijetki usponi i mnogo češći padovi Dinama trajno su definirali i obilježili Sammira.
Bez obzira na sva velika imena koja su zadnjih sedam godina stanovala pod jugom, ne treba se zavaravati, Sammir je nedvojbeno prvo i jedino pravo lice te Dinamove ere, barem kada je terenu u pitanju. To isto lice bilo je najpogodnije za primiti šamar realnosti koji je donijela Liga prvaka. Kada je trebalo sapunati dasku Štimcu ili kada je trebalo isticati sav sporni utjecaj Mamića…