Ovako se čuvala hrana dok još nije bilo hladnjaka

Vruće i vlažne regije

Čili papričice su jedne od prvih pripitomljenih vrsta "Novoga svijeta" te su se konzumirale i uzgajale u Brazilu, Meksiku i Peruu već prije 4000 godina. Papričice su donesene u Indiju na jednom od putovanja Kristofora Kolumba, a do tada je indijska hrana bila poprilično jednolična. Upravo su papričice bile jedne od prvih sastojaka za produljenje roka trajanja hrani, jer poznato je kako se hrana pri višim temperaturama brže kvari, a papričice su to kvarenje usporavale, piše punkufer.hr

Studija Sveučilišta u Michiganu pokazala je kako je korištenje začina bilo zastupljenije u područjima više, od onih niže temperature. Studija je napravljena na temelju 5000 recepata iz 36 različitih zemalja. Studija također pokazuje kako se začini koristi u većim količinama dok je u pitanju priprema mesa, nego vegetarijanska jela.

Hladna područja.

Za razliku od toplijih krajeva gdje su začini ti koji produljuju rok trajanja hrane, u hladnijim krajevima je upotreba začina smanjena na minimum. Jedna teorija je da se hrana u hladnijim krajevima jednostavno čuva vani, gdje će se niska temperatura vjerojatnije pobrinuti da se hrana smrzne, nego pokvari. Hladna područja imaju i svoje mane - manje mjeseci za uzgoj hrane, pa je u toplim mjesecima bilo potrebno proizvesti više, kako bi se i u zimi ljudi mogli prehraniti.

Još jedan način čuvanja hrane u hladnijim mjestima je sušenje mesa i ribe, jako popularno u Sjevernoj Americi i Nordijskim zemljama, gdje se je riba sušila, dimila i solila kako bi postala otporna i izdržala i nekoliko mjeseci bez kvarenja.

U Hrvatskoj se hrana se čuvala tako što bi se proizvodile kobasice i mesnati proizvodi dužeg vijeka, dok su se primjerice jetrica i ostale iznutrice spremale odmah po klanju životinje. A ni čili nam nije stran, doduše, tek u novije vrijeme.