Legenda obrane Vukovara, kome Hrvatska može zahvaliti na činjenici da se istina o vukovarskom herojstvu probila do svijeta, i koja je postala istinom o Domovinskom ratu u obrani Hrvatske, brutalno je u više navrata, iskorištena u političke svrhe, kako od strane radikalne desnice, tako i od strane ekstremne, komunističke, parazitske ljevice koja u Hrvatskoj nikada ne bi pustila korijenje bez obilate pomoći ljevičarskih režima koji su u dva navrata haračili 'demokratskom' Hrvatskom. Ne treba biti akademik poput Davora Butkovića da bi se shvatilo koliko bi dugo opstale razne udruge, samozvani borci za ljudska prava, bez novaca iz državnog proračuna.
Naime, s jedne strane Glavaševića se koristilo kao streljivo, odnosno, kao 'dokaz' nebulozne tvrdnje da je Franjo Tuđman prodao Vukovar, s druge strane radikalna desnica od Glavaševića je nastojala stvoriti ono što on nikada nije bio, antisrpsku ikonu. Siniša Glavašević zapravo nikada nije govorio o mržnji s mržnjom, istina, nije štedio u svojim izvješćima velikosrpske zlikovce, način na koji je govorio o njima vjerojatno bi danas od strane nekih parazita državnog proračuna bio proglašen govorom mržnje, međutim, Glavašević se uvijek jasno odredio kad je svoj strelice, kroz vapaj očajnika, upućivao iz podruma razrušenog Vukovara. Siniša Glavašević zajedno s hrvatskim braniteljima ubijen je na Ovčari isključivo zato što je bio čovjek mira, naime, fašisti s istoka početkom devedesetih mir kao moguću opciju nisu željeli prihvatiti jer su poznavali tek jezik mržnje i razaranja, kako je Glavašević sve odlučnije govorio o slobodi, o Vukovaru, gradu mira, u dalekoj budućnosti, tako je mržnja srpskog fašizma prema njemu rasla. Veliku Srbiju, o kojoj su sanjali srpski fašisti i komunisti, nisu mogli stvoriti bez razaranjam ubijanja, bez brutalnog nasilja, i to je njima bilo jasno.
Dvadesetak godina kasnije na političkoj sceni je sin Siniše Glavaševića, čije su poruke posve drugačije od poruka koje je iz pakla srušenog grada svijetu slao njegov legendarni otac. Naravno, mislimo prije svega na riječi koje su od strane Bojana Glavaševića posljednjih mjeseci upućene prema hrvatskim braniteljima. Hrvatski branitelji, opravdano povrijeđeni uvredama koje su doživjeli od Bojana Glavaševića, ne mogu shvatiti da je sin rijetko kada reinkarnacija oca.
Bojan Glavašević odrastao je daleko od vukovarskog pakla, bez oca , bez čovjeka koji je tvorac vukovarske slobodarske epopeje. Iako mu je sin Bojan Glavašević, nažalost, nikad neće biti u stanju shvatiti oca i one koji su s njegovim ocem dijelili posljednje sate ovozemaljskog života. Naravno, puno nas je u obrani Hrvatske izgubilo svoje roditelje, Bojan Glavašević nije, nažalost, jedini, dakle, svi mi, kojima je velikosrpska agresija uništila djetinjstvo, snove o normalnom životu, u normalnoj državi, imamo pravo govoriti o devedesetima i boriti se za istinu o Domovinskom ratu, posebno ako povijest žele krivotvoriti paraziti državnog proračuna koji godinama, posve legalno, pljačkaju ovu ionako opljačkanu državu.
Bojan Glavašević, naravno, ima pravo na svoj stav, međutim, upravo zato što je Glavašević, što je dio Ministarstva branitelja, on bi trebao paziti koga će sve povrijediti svojim izjavama. Kad surađuje s radikalnim udrugama, parazitima koji novce dobivaju samo kako bi krivotvorili sve ono što je u ovoj zemlji jedino bilo dobro u ovih dvadeset godina, Bojan Glavašević mora biti spreman i na kritiku, kritike Bojanu Glavaševiću, naravno, nisu na račun Siniše Glavaševića. Oni koji pokušavaju povući paralelu između Siniše i Bojana, dakako, griješe.
Siniša i Bojan Glavašević
Nažalost, dvadesetak godina nakon zločina na Ovčari u histerično manipuliranje istinom o Vukovaru, istinom kakvu nam je ispričao Siniša Glavašević, paraziti su uvukli čak i sina legendarnog novinara i borca za slobodu, što nam pokazuje ono što hrvatski građani ionako već odavno znaju, radikalna, komunistička ljevica, ne bira sredstva u ostvarivanju svojih ciljeva. Novaca za svoje manipulacije ionako imaju. /IVANA/