Samo nekoliko dana nakon što je najavio da će porezna uprava nagrađivati konfidente i druge neradnike ako budu prijavljivali susjede, trgovce i radne ljude,
objavio je na stranicama Ministarstva financija liste poreznih dužnika. Iako to neće pomoći tome da se naplati preko 43 milijarde kuna poreznog duga, cijela se stvar predstavlja kao težnja vlasti da budu transparentni i da informacije budu svima dostupne.
Uostalom, unatoč svim vladama i režimima, porezima i nametima, ogradama i barijerama kako onim u gospodarstvu tako i onima na mozgu, činjenica je da su ljudi ovdje preživjeli i da će to napraviti opet. Što je jedan Slavko Linić prema primjerice tradiciji šverca i one sive ekonomije koja za razliku od legalne i parazitske što hrani državni sustav ustvari omogućuje opstanak ogromnog broja ljudi u Hrvatskoj?
Ništa ne postoji slučajno niti izvan okvira, pa tako niti to privređivanje koje se desetljećima odvija nevezano za privredne reforme, petoljetke, stabilizacije, krize, devalvacije, režime i budale.
Recimo mitnice su u Zagrebu postojale sve do 1947. godine odvajajući grad od predgrađa i ruralnog dijela od kuda se često i švercom i unatoč doušnicima i carinama na tržnice donosila perad, sir i vrhnje, krumpir i ostale potrepštine. Ni u socijalizmu taj švercerski mentalitet nije jenjao, redovno su dolazile traperice iz Trsta, ploče iz Engleske kao i američko izdanje Playboya ispod stola. U domovinskom ratu švercerski mentalitet pokazao se nezaobilaznim glede nabavi oružja, no bitna katastrofa koja je ustvari pogodila gospodarstvo nema veze s prirodnom domaćinskom ekonomijom nemilom ikojem poreznom sustavu.
Pljačka i uništenje gospodarstva dogodilo se posve legalno kada su političari i tajkuni sebi priskrbili tvornice, kamenolome, šoderica, uljare, plaže, banke, ministarska mjesta, inozemna ulaganja u vlastiti položaj i sve ono drugo što se podmnijeva pod pojmom pretvorbe i privatizacije odnosno krađe i korupcije.
Eto, što zbog nesposobnosti i korumpiranosti naših političkih uglednika, a što zbog gluposti sada imamo to što imamo, dakle ništa. Odnosno ipak nešto: 300.000 nezaposlenih, 50 milijardi eura vanjskog duga, golema terećenja svakog posla nametima, i dakako, Slavka Linića. Ta nesretna figura koja i glasom i stasom podsjeća onaj nezgrapan disneyev kvakasti lik iz crtića paradoksalno objavljuje listu poreznih dužnika na kojoj je 130.000 tvrtki obrta i građana.
Dok je za njega i njegove sljedbenike to ''stup srama'' ljudi koji su oštetili državni proračun za druge to je totem ponosa i slave jer su dali svoj doprinos borbi protiv uhljebljena slugama režima i njegovih institucija.
Dapače, mnogi koji nisu na tom pijedestalu zabluda radije bi se na njemu našli nego da ih se smatra konfidentima ministra Linića. Za očekivati da će mnogi nuditi lovu da se upišu na listu dužnika kako bi i dalje živjeli pod normalno. Uostalom, kad god vidim nekog čovjeka na cesti kako psuje jer nema love i posla pomislim – evo, još jedna noćna mora za Paju Patka!