PORUKE GRAĐANSKIH NEMIRAOve i prošle godine vidjeli smo puno nasilja na ulicama. Iako je prošla godina bila godinom prosvjeda; deseci tisuća radnika izašli su na ulice Španjolske i Portugala u masovnom prosvjedu u sklopu borbe protiv mjera štednje. Na ulicama Madrida nalazilo se oko 50 tisuća ljudi, dok se u susjednom Portugalu okupilo i preko 150 tisuća ljudi u Francuskoj u jednom danu dalo je Olandu do znanja da ne radi dobro, u Brazilu je izašlo na ulice oko 200 tisuća ljudi, jer su dignute cijene prijevoza, potrošen novac za Svjetsko nogometno prvenstvo, a država ima loše uvjete za zdravstveno zbrinjavanje bolesnika i naravno zbog korupcije. Bilanca je 200 ozljeđenih osoba. Nemire u Grčkoj pratili smo mjesecima prošle godine, razlog prezaduženosti Grčke, 110 milijardi eura je već ubrizgano preko EU-e i MMF-a u Grčko gospodarstvo, 12 milijardi je dobiveno u srpnju prošle godine, ali demonstracije nisu prestajale. Razlog - korupcija. Naš narod je uvidio da demonstracije ne rješavaju ništa, što je pokazala i slovenska policija prošle godine, lupajući po leđima naroda.
U Engleskoj je 1947. godine Crown Proceedings Act ukinuo imunitet države (Krune), taj zakon nije odredio posebna pravila o odgovornosti države, već je dopustio primjenu općih pravila o odgovornosti na određene slučajeve prouzrokovanja štete djelatnošću državnih tijela. To su tri grupe slučajeva:
1. Odgovornost države za radnje svojih službenika ili predstavnika, kao poslodavca za svoje radnike, prema općim pravilima common lawa,
2. Odgovornost za povrede prava vlasništva, prava na posjed i posebnih obveza posjednika nekretnine da osigura treće osobe od opasnosti i štete,
3. odgovornost za povrede zakonskih obveza.
Za svaku štetu koja proizađe iz redovitog ili izvanrednog djelovanja javnih službi, u španjolskom je pravu Ustavom propisana objektivna odgovornost državnih tijela. Da bi sud ustanovio odgovornost državnih tijela, tužitelj mora dokazati uzročnu povezanost između radnje javne službe i pretrpljene štete.
REFERENDUMOM PROTIV KORUMPIRANE VLASTI
Kod nas vidimo da državna tijela prolaze nekažnjeno za ogromne propuste u svome radu. Izmišljaju se državne komisije koje uvijek izlaze na teren i štite korupciju u državi. Odgovori naših komisija su uvijek isti, da je sve u skladu sa zakonom. Tako je i pad zadnjeg MiG-a pokazao apsurd naše neodgovornosti. Nitko nije stradao ne zbog dobrog rada ministarstva obrane, već zbog visoke profesionalnosti pilota pojedinca. Što bi se dogodilo da je pilot poginuo i spalio dvije do tri kuće, te stanare u njima? Kako neka inspekcija u ministarstvu može izjaviti da je takvo stanje u redu? Zaključak jasan, narod više ne vjeruje takvim institucijama i okreće se referendumu. On se pokazao vrlo učinkovit do sada u borbi protiv tzv. parlametarne demokracije. Demokracije koja znači dizanje ruke kako gazda Milanović kaže i izglasavanje zakona kako vlada želi, a mnogi uopće nisu u skladu sa ustavom.
Vlast je osjetila da više ne drži konce u svojim rukama, da bi pojedinci ostvarili privatni interes i kako je referendum vrlo opasno oružje u rukama naroda. Hrvatska je počela koristiti referendum protiv korumpirane vlasti, sudaca i policajaca. Vlast se pokazala lukava i želi promijeniti uvjete sadašnjeg referenduma, čak i lokacije, odlučila je referendum smjestiti u svoje prostorije, tako napraviti pritisak na javnost, kao i onemogućiti mnogima težeg materijalnog položaja; da ne izađu na referendum.
Pogledajmo kako je to u Švicarskoj; postoje dvije vrste referenduma, fakultativni i obavezni. Fakultativni referndum iziskuje 50 tisuća potpisa građana ili potvrdu u osam kantona u roku od sto dana. Uglavnom ta vrsta referenduma je vezana uz neku odluku, zakon ili ugovor. Onaj obavezni referendum se odnosi ustavnim amandmanima ili pridruživanje nekoj međunarodnoj organizaciji. U Švicarskoj su referendumi 3 - 4 puta godišnje. Vezani su najčešće oni bitni uz izbore, a ako su van izbora, pobude od 20 - 30 posto javnosti. I to je otkrila naša vlast kao dobar odgovor za zaštitu svojeg interesa. Smanjiti interes javnosti, a korupcijom i ignoriranjem u medijima želi otupiti oštricu narodnog mišljenja.
PEĐA GRBIN – SDPEOVA VERZIJA ŠEKSA
Kod nas su referendumi pobuđivali puno veći interes javnosti od protesta, pa čak i oni koji nisu skupili dovoljan broj potpisa. Naš prag od pola milijuna potpisa za referendum je velika prepreka neposrednoj demokraciji, na ovako mali broj stanovnika, dok želja za kontrolu istog u državnim prostorijama govori, da se čini baš sve da osobe poput Peđe Grbina glume gubernatora.
Već smo ustanovili da je za vrijeme Franje Tahija bilo manje davanja nego danas, Hrvati su zaključili i kako demonstracije u svijetu nisu donijele dobro, već samo pendrek po leđima onih, koji plaćaju pendreklije, pa su krenuli mirnim putem, putem referenduma. I vlast to želi spriječiti. Što to u biti znači, a javnost ne primjećuje?
Mirni put jednog mirnog naroda vlast želi pretvoriti u sukob i nasilje. Vlast promjenom zakona o referendumu tjera narod na ulicu i zapravo otvara proces krvoprolića. Jednostavno rečeno Peđa Grbin i ekipa oko njega stvaraju uvjete za građansku pobunu na ulici, sa naznakama građanskog rata, jer žele svesti referendum na minorno djelovanje javnosti. I to je strašno da javnost ne prepoznaje. Ova vlast nas je bacila u EU nespremnima, bez industrije i gospodarstva općenito, a kad narod želi osujetiti porobljavanje, vlast mu zaoštrava uvjete referenduma. Sukob na ulici je prema tome ponašanju vlasti jedini način borbe protiv loših zakona i korupcije. Vlast je odlučila na ulici se obračunati sa narodom, kojeg je godinama krala i ponižavala.
Vlast je odlučila i fizički uništiti narod preko svojih odnarođenih institucija. /Piše: Igor Drenjančević/