Peđa Grbin već desetak dana ne pjeva, ali i ne pije...

Peđa Grbin svojedobno se istaknuo beskompromisnom borbom za demokratizacijom Hrvatske i to tako da zabrani ono što je najveći doseg demokratske civilizacije, referendum, dakle, direktnu demokraciju na kojoj građani iskazuju svoju volju da žive u zemlji u kakvoj žele živjeti, budući da nije uspio Peđa je zapjevao.
Jedan referendum je prošao, drugi neće, barem je tako najavio stručnjak za povijest Holokausta, aktualni premijer, pismoznanac, Zoran Milanović, dakako, govorimo o referendumu o ćirilici. Odmah je bilo jasno, a posebno nakon što je režim, predvođen Josipovićem i Milanovićem, pobjegao iz Vukovara, da referendum o ćirilici neće ići tako glatko kako su se nadali naivni Hrvati vjerujući da žive u demokratskoj zemlji u kojoj imaju pravo izbora. Možda je i bolje tako, jer kad pjeva Peđa ujedno i pije, a tko pije taj za vožnju nije. Hrvatski branitelji ne žele biti odgovorni za eventualnu vožnju u pijanom stanju Peđe Grbina.

Dakle, Hrvati doista imaju pravo izbora, ali samo ako biraju one koje im serviraju režimski mediji, što je isto kao kada bi sudac osuđenika na smrt pitao želi li biti obješen ili strijeljan. Ima razlike, ali tu razliku osuđenik na smrt ne vidi. Budući da Peđa, a vratimo se za kraj Peđi, ne pjeva u posljednje vrijeme šanse da režim pusti novi referendum i da to blagoslove medijski jataci tog režima ravne su šansama da se Josip Kregar pridruži koaliciji stranaka okupljenih u Savezu za Hrvatsku. Nisi velike, ali postoje, no, postoje šanse i da života ima na Marsu...