Prema pisanju "dvorskih biografa", kao dječak Ivo Josipović je napravio samo jedna veliku nepodopštinu. Popeo se na vrh nebodera u Laginjinoj ulici u Zagrebu i spustio se gromobranom s 10. kata.
Kao treći predsjednik samostalne hrvatske države, budući nema nikakve ovlasti, nije napravio neku veliku štetu i umjesto da tako i ostane, 2. prosinca 2013. ujutro kada se probudio i shvatio da je hrvatski kršćanski puk izglasao "skandaloznu" odredbu po kojoj je brak zajednica muškarca i žene, Ivo Josipović je odlučno rekao svojoj ženi: "E neće to više tako. Nisam napravio ništa pametno vezano uz boljitak onih koji su me birali, nisam uspio uvesti 'novu pravednost' kako sam obećavao, dozvolio sam da Kosoričina i Milanovićeva vlada upropaste hrvatsko gospodarstvo, šutio sam kada je 350 tisuća ljudi ostalo bez posla, nisam doprinio nikakvim zakonskim rješenjima kojima bi se dokinule brojne nepravde koje postoje, ali sada ću sve to promijeniti. Predložit' ću ustavne promjene kojima će istospolni imati ista prava kao i drugi. To je moja misija, pa ako treba napisat' ću i operu o "Milici i Marici", ali neću više samo hodati kao fikus i komentirati dnevne budalaštine. Neću, neću i neću", odlučio je najavio svoje planove dr. Josipović.
I čim je ujutro došao u svoj skromni ured na Pantovčaku od 18.000 kvadrata unutarnjeg prostora i 970.000 kvadrata vanjskog prostora, cijeli je dan pisao svoj prijedlog promjena Ustava.
Dakle tako su nekako izgledala ta dva dana koji će ući u povijest.
Naime, ukoliko bi prijedlozi predsjednika Josipovića da se u Ustav doda novi stavak kojim se "životnim zajednicama različitim od braka jamči pravo na obiteljski život i njegovu zaštitu", taj "poznati" skladatelj i profesor kaznenog procesnog prava bi za Hrvatsku učinio najveću moguću stvar. Naime, RH bi bila prva zemlja u svijetu koja bi u Ustavu imala pedere.
Josipović si je kao ovlašteni predlagatelj uzeo za pravo uključiti se u proces ustavnih promjena, ali do sada o ovakvom prijedlogu uopće nije bilo riječi na niti jednoj sjednici Odbora i/li stručnoj raspravi. Naime Josipović je predložio da se u članku 62. doda novi stavak koji glasi: "Životnim zajednicama različitim od braka jamči se pravo na obiteljski život i njegovu zaštitu" jer se, kako navodi, takvom odredbom ostvaruje ravnoteža i otklanja osjećaj neravnopravnosti "s obzirom na novouneseni stavak 2. istog članka po kojoj će brak kao zajednica muškarca i žene biti uvrštena u Ustav.
Dakle nitko na svijetu nema takvu formulaciju u ustavu i bili bi barem po nečemu prva zemlja svijeta. Doduše možda već jesmo po broju političara koji su u samo dvije godine završili u zatvoru, kao i po količini gluposti kojom političari vode ovu zemlju, ali s novim "revolucionarnim" odredbama u ustavu, Hrvatska bi postala konačno raj za sve LGBT-eve u cijelom svijetu.
Koje zemlje u svijetu uopće imaju zakonom reguliran brak homoseksualnih osoba?
Određeni broj država u svijetu istospolne je zajednice uredila posebnim zakonima, ali nitko ih nema u ustavu. U tek manjem broju zemalja partneri istoga spola mogu ulaziti u brak, pa je tako istospolni brak prva legalizirala Nizozemska u prosincu 2000. godine. Zastupnici u tamošnjem parlamentu, uz protivljenje samo jedne oporbene stranke, velikom su većinom glasova prihvatili amandman na već postojeći zakon o civilnom braku u koji je unesena tek jedna nova rečenica: 'Brak može sklopiti dvoje ljudi različitog ili istog spola'.
Izmijenjeni je zakon na snagu stupio 1. travnja 2001. godine, kada je u Amsterdamu sklopljen prvi gay brak na svijetu, a istospolni su parovi odmah dobili pravo posvajanja djece.
Belgija je istospolni brak legalizirala 2003. godine, a od 2006. godine takvi bračni parovi mogu posvajati i djecu.
Nedugo nakon te legalizacije, Vatikan je objavio dokument na 12 stranica kojim je započeo kampanju protiv 'nemoralnih, neprirodnih i štetnih' homoseksualnih zajednica. Autor dokumenta bio je kardinal Joseph Ratzinger, tadašnji bliski suradnik pape Ivana Pavla II, koji je kasnije izabran za novog papu, ali to nije imalo odjeka u Europi.
Naime treća država na svijetu koja je odobrila sklapanje istospolnih brakova bila je izrazito katolička Španjolska. Unatoč uličnim prosvjedima i žestokom negodovanju dijela javnosti, koje nije utihnulo ni do danas, krajem lipnja 2005. godine španjolski je parlament većinom glasova usvojio izmjene postojećeg zakona kojim je reguliran brak. Istospolni su parovi stupanjem izmjena na snagu početkom srpnja dobili sva prava, uključujući i ono na posvajanje djece.
Nedugo nakon Španjolske, istospolni je brak na saveznoj razini legalizirala i Kanada, zatim Južnoafrička Republika koja je zasada jedina država na afričkom kontinentu u kojoj je gay brak legalan.
Skandinavske su države prve na svijetu zakonski uredile istospolne zajednice, dajući im određena prava, uključujući i ono na sklapanje 'građanskih zajednica'. Prva je to učinila Danska 1989., a uslijedila je Norveška 1993. godine. Danska je za legalizaciju istospolnog braka pričekala 2012. godinu, dok je Norveška to učinila početkom 2009. godine.
Samo četiri mjeseca nakon Norveške, istospolni je brak postao zakonit i u susjednoj Švedskoj. Za prijedlog je glasovala velika većina zastupnika u parlamentu.
Početkom lipnja 2010. godine zakon kojim je dozvoljen homoseksualni brak stupio je na snagu i u Portugalu. Parlament ga je izglasao nekoliko mjeseci ranije, no neko je vrijeme bio 'na čekanju' jer ga je tadašnji predsjednik države poslao na ocjenu ustavnosti. U javnosti se oko donošenja zakona digla velika prašina, no njegovim protivnicima ipak nije pošlo za rukom prikupiti dovoljan broj potpisa potreban za raspisivanje referenduma o tom pitanju. Zakon, inače, istospolnim bračnim parovima ne dozvoljava posvajanje djece.
Island je istospolnu zajednicu zakonom definirao još 1996. godine, no tada to još nije bio brak, već registrirano partnerstvo. Deset godina poslije, parlament u Reykjaviku odobrio je registriranim istospolnim parovima posvajanje djece.
Nekoliko tjedana nakon Portugala i Islanda, istospolni je brak legalizirala i Argentina, čime je u srpnju 2010. godine postala prva latinoamerička država koja je to učinila. Unatoč žestokom protivljenju vodećih vjerskih zajednica, zakon su donijeli političari u parlamentu, a njime su istospolnim parovima dana sva prava koja imaju i heteroseksualni parovi.
Početkom svibnja 2013. godine Urugvaj je postao druga latinoamerička država koja je ozakonila istospolne brakove. Ondje je sklapanje 'građanskih zajednica' istospolnim parovima bilo dozvoljeno od 2008. godine, a 2009. im je dano i pravo na posvajanje djece.
Nedugo nakon dolaska na vlast, predsjednik Francuske Francois Hollande ispunio je predizborno obećanje te su njegovi socijalisti u skupštini izglasali novi zakon kojim je istospolni brak postao legalan. Na snagu je stupio sredinom svibnja 2013. godine. Opet su to bez dozvole građana učinili političari u zemlji koja se smatra uzorom demokracije na svijetu.
Nakon što su osam godina imali pravo na sklapanje 'građanskih zajednica', istospolni su parovi na Novom Zelandu zakonom koji je na snagu stupio u kolovozu 2013. godine dobili pravo i na sklapanje braka. Dozvoljeno im je i posvajanje djece. Ovime je Novi Zeland postao prva država u azijsko-pacifičkoj regiji koja je dozvolila istospolni brak.
Postoji i nekoliko država u kojima je istospolni brak legalan samo na dijelu njihova teritorija.
U Sjedinjenim Američkim Državama ovakav je brak zakonit u 13 saveznih država. Iako je američki predsjednik Barack Obama javno izrazio podršku gay braku, zasad nema naznaka kada bi do njegove legalizacije moglo doći na federanoj razini.
U Meksiku je istospolni brak legalan samo u glavnom gradu Mexico Cityju (od kraja 2009. godine).
Britanski je parlament sredinom srpnja 2013. godine usvojio zakon kojim je omogućen istospolni brak na području Engleske i Walesa. Prva će vjenčanja biti moguća 2014. godine. Zakon je donijela većina na čelu s konzervativcima premijera Davida Camerona, koji je legalizaciju gay braka naveo kao jedan od svojih prioriteta po dolasku na vlast. U Škotskoj tamošnja skupština trenutno raspravlja o mogućnosti legalizacije, dok je skupština u Sjevernoj Irskoj u travnju ove godine odbila sličan prijedlog.
U Brazilu je sredinom svibnja 2013. godine Nacionalno vijeće za pravosuđe donijelo odluku prema kojoj se istospolnim parovima više ne bi smjelo braniti stupanje u brak. Time je de facto istospolni brak legaliziran na poručju cijele države (dotad je bio legalan u samo nekim federalnim jedinicama), no vodeća konzervativna stranka podnijela je žalbu na spomenutu odluku, a postoji mogućnost da o ovom pitanju mišljenje da i brazilski parlament, tako da sudbina legalnosti gay braka nije sasvim izvjesna. /B.D./Dnevno.hr/