„Ova knjiga je puna zanimljih i zabavnih priča. Svidja mi se aseksualni život ljudi koji žive bez seksa, djevojka koja mi je objasnila kako stimuliranje tačke G dovodi do ejakulacije kod žena, učitelj tantre koji me naučio kako biti multiorgazmičan,radionica na kojoj su nas učili kako postići orgazam sa jogom i disanjem. Ali prije svega moj susret sa Majtom Parada, istraživačicom koja se bavi stimulirajem klitorisa kod miševa, koju sam upoznao na jednom neuroznanstvenom kongresu, označio je početak S=EX2“, kaže autor Pere Estupinyà.
Mnogima znanost može da izgleda dosadno, ali knjiga „Znanost o seksu“ je sve samo ne dosadna. Knjiga ima više poglavlja koja možete da čitate u zavisnosti od toga što vas zanima. Na početku čitate malo o funkcioniranju organizma, a onda dobijete priliku da upoznate vrlo zanimljive i stvarne likove, ali i da naučite nešto više o svom organizmu. Sve je objašnjenjeno sa znanstvene točke i bez vulgarnosti i ovo je jedna od onih knjiga koja nema rok trajanja.
Istraživanja, iskustva, ljubav, seks, znanost, promjena pola, ljubljenje...i mnogo , mnogo drugih tema vrlo uspješno su objašnjene u ovoj knjizi.
Napisali ste knjigu „Znanost o sexu“ što Vam je predstavljalo najveći izazov?
Napisati knjigu za sve uzraste, vrlo informativnu i da se nitko ne osjeća neugodno. Znanstveni pristup je idealan za to, jer čitaoc zapravo čita zanimljivost iz psilohogije, kemije, biologije ili sociologije, uči kako mozak i tijelo funkcioniraju i da jedan prirodan način shvata svoje seksualno ponašanje. I sa ovakvom prirodnosti može pričati o bilo kojoj seksualnoj temi.
„Nema šanse da ću o tome pisati u knjizi...“ ali ipak ste pisali o tom iskustvu. Možete li čitateljima reći o čemu se radi?
Haha...To je bio još jedan veliki izazov: ponudjeno mi je da sudjelujem u istraživanju i da se samozadovoljavam ispod skenera za snimanje mozga. Prvo sam rekao da neću, zbog stidljivosti. Ali tada sam pomislio da ako stvarno hoću da pričam o seksu prirodno i naravno da tražim od čitatelja da izgube strah od seksa, morao sam to da učinim kako bih pružio primjer. Uostalom, to je bilo jedno fascinantno istraživanje i vrlo neobično iskustvo.
Pisali ste o analnom seksu, posjetili ste swinger klub, pričali sa porno glimcima, fetišistima, swingerima, a onda na drugoj strani imamo znanstvenike/istraživače. Ko je bio više otvoren i zašto?
Općenito znanstvenici, jer su vrlo stravstveni kad je njihov rad u pitanju,znaju značaj seksualne medicine, i žale se kako novinari ne slušaju ili da narušavaju istraživanje zbog senzacionalnosti. Kad su vidjeli da hoću da pišem o seksualnosti na vrlo rigorozan način puno su mi pomogli. Bila je samo jedna situacija, kad su mi zabranili da prisustvujem nekim sastancima na kongersu seksologije. Sa druge strane zajednice fetišista, swingera, otvorenih veza itd otvoreniji su kad osjećaju da si unutar njihove grupe. Ali ulazak puno košta, jer ne vole „znatiželjene“ koji idu dan ili dva da vide što je u pitanju. Radije formiraju manje i intimne skupine kako bi svoje postupke učinili što privatnijim. Imao sam sreću da udjem u neke od tih grupa i da –bez navodjenja pravih imena-to objasnim u knjizi.
Jedan od najsimpatičnijih djelova knjige je „Magija poljupca“ , šta se dešava u našem organizmu tokom ljubljenja i koliko je prvi poljubac bitan?
Evolucijski funkcija poljubca je da se otkrije kemijska kompatibilnost između partnera. To isto rade i životinje kad se njuše. Naime, kaže se da kao ljudi gubimo mirisne sposobnosti, ljubimo se da bi razmijenili molekule i mirise. Zato ako je kemija dobra,mozak proizvodi supstance da bismo se ljepše osjećali, i uzbudili i to vodi do seksa.
Snižava se kortizol(hormon stresa) a povećava testosteron i dopamin. Dalje povećava se osjetljivost i dodiri su više erogeni. Ali ništa se ne dogadja ako nema početne kemijske kompatibilnosti.
Sa znanstvene tačke glediša koliko seks bez orgazma može da bude dobar i što je onda svrha? Zašto neki muškarci imaju problem sa erekcijom, a žene sa orgazmom, da li ljudi više vode računa o radu nego o tome kako nešto radi?
Ključ je užitak, a ne orgazam. Orgazam je nagrada na kraju, ali najljepše u seksu je stanje uzbudjenja i užitka prije orgazma.Ono što nas čini srećnima i zadovoljnima nije orgazam, nego potpuno iskustvo, tako jedno brzo samozadovoljavanje obično je manje zadovoljavajuće nego seks, iako se ne završi orgazmom.
Problemi se erekcijom kod muškaraca mogu bit uzrokovani psihološkim stresom ili kardiovaskularnim problemima. Ako jedan muškarac nema erekciju u toku seksualnog odnosa, ali ima ujutro, dok spava, dok gleda pornografiju, onda je to psihološki. Ako nema nikad, onda treba posjetiti doktora jer to može skrivati neke koronarne probleme.
U slučaju anorgazmičnih žena, koje ne mogu postići orgazam, postoje sličnosti. Jedne ne mogu zbog straha, predrasuda, ne prepuštanja užitku, ili loših ljubavnika, kod drugih mogu biti u pitanju hormonalni ili problemi živčanog sustava.
Pitanje treba analzirati iz multidisciplinarne perspektive. Zbog svega ovoga vrlo je bitno dobro znati kako funkcionira biopsihosocijalna razina ženskog i muškog seksualnog odgovora.
Da li anorgazmične osobe mogu imati problem u vezi ili braku?
Anorgazmija je sama po sebi problem, ali nije najgore, jer se generalno može uživati u seksu. Osim toga, postoje i načini da se to savlada i da se osoba osjeća zadovoljno iako ne postigne orgazam.
Možemo da vidimo razne seksualne savjete „Kako je/ga zavesti?“ , „Savršen seks traje 7-13 minuta“ , „Jutro je najbolji dio dana za seks“, ali i tekstove tipa „Kako zavesti ženu koja je u u horoskopu Blizanac?“ . Koje su pozitivne a koje negativne strane ovakvih tekstova i da li u seksologiji postoji problem sa pseudoznanošću?
Pseudoznanost je uvijek netačano informiranje. Glavni problem koji imamo u ovom trenutku nije nedostatak informacija, nego kvalitet informacija koje dobijamo. Postoje odlični izvori, ali istina, senzacionalistički tabloidi koji prenose mitove, pretjerivanja i laži, dezinformiraju.
Stoga sam u knjizi uložio veliki napor srušim mitove i da na osnovu strogih znanstvenih informacija pružim savjete.
Moram da spomenem Melisu iz knjige, možete li čitaocima ispričati njenu priču?
Melisa je jedna hiperseksualna žena, koja nije u vezi, ima 45 godina, atraktivna, neovisna i ima veći broj ljubavnika.
U stvari, ima bilježnicu u kojoj zapisuje njihova imena, seksualne karakteristike, i koje će pozvati u odnosu na to kakav seks želi.
Napisao sam njenu priču da bi se napravila razlika izmedju hiperseksualnosti i ovisnosti. Melisa je vrlo seksualno aktivna, ali ni u kom slučaju nije ovisna. Ona može da stane ako hoće,seks ne ometa njen posao, nikad ne gubi kontrolu, i vrlo je zadovoljna svojim životom. Jednostavno praktikuje puno seksa, kao neko ko praktikuje puno sporta ili je veliki obožavatelj bioskopa.
U istom poglavlju sam i objasnio i Joevu priču, koji je ovisnik o seksu jer je opsjednut i ne može da kontrolira svoje seksualne porive.
Razlike izmedju hiperseksualnosti i ovisnosti nije u količini želje, nego u kontroli ili gubljenju kontrole. Ovisnost dolazi kad se gubi kontrola, kao kad netko ne može da se zaustavi kad je alkohol u pitanju, cigarete, čokolada ili pornografia.
Što bi se desilo da simptomi orgazma kod žena nisu nikad otkriveni?
Za zdrave osobe i sa konvencionalnim seksualnim životom, pa i ne mnogo toga. Ali na socijalnom nivou bilo je važno izbrisati mitove o ženskoj seksualnosti. Takodje na medicinskom i psihološkom nivou omogućeno je da se riješe problemi koje nitko prije nije objasnio.
Može li netko bit rodjen kao gej i što znanost kaže o seksualnoj orijentaciji?
Seksualna orijentacija ima bez sumnje biološku komponentu, koja se odredjuje u toku trudnoće, za vrijeme fetalnog formiranja mozga. U tim trenucima, radi gena i nivoa testosterona, počinje da se formira mozak dječaka ili djevojčice, sa heteroseksualnom ili homoseksualnom predispozicijom. Postoji mnogo intermedijarnih okolnosti za ono što se dogadja izmedju ove dvije krajnosti.
Biće ljudi koji su od rodjeni u potpunosti kao heteroseksualci, dok drugi su rodjeni kao homoseksualci. Ali u mnogim drugim slučajevima postoje odredjene nejasnoće i iskustva tokom razvoja,koje se mogu preliti više jednu ili drugu stranu. Ono što je zanimljivo je da kad se predje pubertet i seksualna zrelost vrlo je teško mijenjati seksualnu orijentaciju.
Istorijski gledano bilo je homoseksualaca koji nisu htjeli to više da budu, ali sve psihološke studije pokazuju da u tome nisu uspjeli. Mogli su da se povežu sa ženama i da izbjegavaju muškarce, ali njihove želje su i dalje su bili homoseksualci.
Na sličan način, neki muškarci su vodili konvencionalan heteroseksualni život, i jednog dana otkriju da su gej i promijene život, nije da su prestali da budu hetero nego su uvijek imali jednu potisnutu homoseksualnost. Postoji i biseksualnost koja je češća kod žena nego kod muškaraca i vrlo je zanimljiva.
Koji je prema Vašem mišljenju najveći mit o seksu?
Za mene je to mit koji knjiga razbija, da su muškarci i žene suprotni polovi. Nauka kaže da zapravo i nismo toliko različiti.
Za „Diario la Critica“ dali ste jedan vrlo zanimljiv intervju, mislite li da ljudi osjećaju više slobode da podijele s Vama svoj seksualni život , da Vam postave intimna pitanja, zbog Vaše knjige?
Naravno. Sad me prijatelji i prijateljice pitaju mnoge stvari i dobio sam mnogo poruka sa objašnjenjem raznih situacija. To je izuzetno zanimljivo i odličan primjer velike raznolikosti ljudskog seksualnog ponašanja. Mislim da je seks super i u stvarnosti ta skrivena strana i zabranjenost daje jednu misteriju i puno veću zainteresiranost.
Zašto neko više voli da vidi lezbejski nego gej porno film?
Žene više vole da vide seks izmedju žena nego izmedju muškaraca jer osjećaju empatiju. Kad vide jednu ženu kako se uzbudjuje, i one se uzbude. Ne zbog gledanja grudi, obilna ili fizičke privlačnosti, nego zbog toga što počinju da se suosjećaju sa tim zadovoljstvom i nesvjesno se zamisle u toj situaciji. Neke žene može i seks izmedju dva muškarca da uzbudi ali studije pokazuju da seks izmedju lezbejki privlači puno više.
Neću da pitam ko više vara, ali šta se dogadja u tijelu i u mozgu osobe koja vara i zašto netko vara? Kako možemo ljubav da stavimo na jednu a seks na drugu stranu?
To je vrlo osjetljivo pitanje jer društvo traži da se ponašamo suprotno od naše prirode. Naše tijelo i mozak su dizajnirani tako da budemo nevjerni; da želimo da imamo partnera, ali opet da osjetimo seksualnu želju prema drugim osobama. Način na koji smo društveno organizirani parovi treba da zahtijevaju monogamiju, i odanost se odobrava.
Za mnoge parove to je jedna velika izdaja koja može dovesti do kraja veze.
Sa druge strane, ima sve više parova koji žele istražiti druge modele odnosa, ostavljajući otvorenu opciju za sastanke sa trećim stranama. Postoje poliamorija, ljudi koji priznaju nekoliko paralernih veza, drugi sa otvorenim vezama koje dozvoljavaju seksualna nevjerstva, drugi koji oragniziraju trojke ili privatne zabave, i drugi koji zajedno posjećuju swinger klubove da bi uživali u orgijama, bez utjecaja na ljubav koja postoji medju njima.
Glavna karakteristika ovih ljudi je da oni vrlo dobro znaju da razlikuju ljubav od seksa. Zapravo na biolškom nivou to su različite stvari sa komplementarnim ulogama.
Koje pitanje Vam nitko nije postavio u vezi knjige, a imali ste veliku želju da Vas to netko pita?
Bitno pitanje koje mi nitko nije postavio i na koje ni znanost nema još odgovor je „Koje su razlike u mozgu 5 sekundi prije i 5 sekundi posle orgazma?“. Ako razmislimo dobro, neurofiziološko stanje je suprotno. Postoji radikalna promjena izmedju jednog i drugog stanja.
Vjerujem da bi se tim istraživanjem moglo puno toga shvatiti o mozgu i ljudskom ponašanju. Naime, bio sam blizu toga da napustim znanstveno novinarstvo i da se puno vrijeme posvetim istraživanju u laboratoriji jednog univerziteta u New Yorku.
MARIA BOLEVICH