Kako teku pripreme za veliki koncert u Beču?- Realizacija nastupa u hramu glazbe, bečkom Musikvereinu zasigurno je jedan od najvećih datuma u povijesti Dubrovačkog simfonijskog orkestra. U toj slavnoj dvorani mogu nastupiti samo najjača orkestralna imena svijeta. Drugi dan u istom, elitnom terminu, nastupit će Bečka filharmonija. To je veliki uspjeh, tim više što DSO nema taj brend da bi mogao participirati na takvom svjetskom tržištu glazbe. Cijeli Musikverein je rasprodan, a gostovanje prati vrlo jaka promidžba. Prema mojim saznanjima bit će oko 15 menadžera iz Europe, SAD-a i Azije. Može se reći kako je ovaj koncert prekretnica u karijeri Dubrovačkog simfonijskog orkestra.
Kako ste uspjeli dogovoriti gostovanje?- Ni sam ne mogu vjerovati da se ovo stvarno događa, čini mi se kao da sanjam, iako sam svjestan kakav smo trnovit put prošli zajedno i predsjednica Uprave i ja, kako bi uopće jedan mali orkestar mogao nastupiti u ni manje, ni više, nego u najelitnijoj dvorani svijeta, centru glazbe, kao što je Beč.

Bolje od toga u našem glazbenom svijetu nema! Kao dijete, kao mladić, kao čovjek pratio sam i pratili smo čuvene Novogodišnje koncerte u podne iz Beča, i sada evo pripala mi je čast da vodim dubrovački orkestar upravo na to kultno mjesto, gdje ustvari 'glazba stanuje'! Rezultat je to dugogodišnje nove poslovne politike, koja u manjem svom dijelu vodi ka preobrazbi institucije.
Što uključuje ta preobrazba koju spominjete, što se promijenilo?- Ta preobrazba još uvijek traje. Bez uvrede ikome, ja sam počeo od nule i praznog stola bez ijednog papira i kontakta. Orkestar je bio podijeljen na grupice, zavađen egotripovima. Politiku institucije vodili su članovi, a u samom orkestru vladali su određeni kultovi ličnosti i većinom se njih moralo pitati što će se raditi.
Imao sam svoju viziju, to da ću taj Dubrovački simfonijski orkestar gledati po svjetski aerodromima. Pristupio sam nepopularnoj izmjeni ljudi, a zaposlili smo novih 12 vrhunskih glazbenika, većinom mladih Dubrovčana, koji su danas velika nada, te 55 postotna pozitivna većina orkestra, koja niže uspjehe po svijetu. Tu su svakako i naši vrijedni i iskusni glazbenici, te uz tu kombinaciju mladosti i iskustva nastojimo izvući najbolje.
Tad sam u toj izmjeni poslovne politike tražio po svijetu jednog vrhunskog dirigenta i pronašao maestra Widjaju, maestra Schneidera, u zadnje vrijeme velikog maestra Kranjčevića te mladu nadu Vaupotića, koji je već gostujući šef dirigent u Americi. Izmijenio sam kompletno Stručno vijeće i kompletan repertoar, uveo novi vizualni identitet, jer glazba se „ne sluša samo ušima, nego i očima“.
Što vam je smetalo najviše?- Ne može se svirati kao da si neki kip, ukočeno, frigidno. Dosta je pogledati satelit ili You Tube, pa vidimo kako pravi orkestri imaju takve vizualne pomake, spletene s vrhunskim reproduktivnim izričajem, to je predivno za gledati. Tada dolazi i naprosto izvire glazba iz čovjeka, a svirati i izgledati u Orkestru kao da si na prisilnom radu…e, to više ne prolazi nigdje!
Počeli smo stidljivo izlaziti u svijet, ali je tada eskaliralo te je u samo pet godina ostvareno 56 gostovanja van Dubrovnika, uključujući dva puta SAD, četiri puta Europu i dva puta Aziju. Naravno, šlag na kraju! Bečki Musikverein je bila mašta i san, s time sam išao spavati, s time sam se budio. Ali, ostvarilo se to da najjača svjetska dvorana uvrsti u svoj koncertni ciklus u elitni termin DSO.
Uveli smo nebrojeno mnogo promjena, detalja. Tek onda sam krenuo u nemoguću misiju upornih lobiranja po Europi i svijetu, kako bih pronašao partnere i sponzore koji bi bili voljni uzeti taj i takav orkestar među desecima drugih izvrsnih u svoje programe. Poslije toga mogu biti slobodan reći kako sam potrošio osam najboljih godina života u nakani plasiranja dubrovačkog orkestra na velike nivoe.
I dogodilo se ono o čemu su generacije sanjale. Počeli smo stidljivo izlaziti u svijet, ali je tada eskaliralo te je u samo pet godina ostvareno 56 gostovanja van Dubrovnika, uključujući dva puta SAD, četiri puta Europu i dva puta Aziju. Naravno, šlag na kraju! Bečki Musikverein je bila mašta i san, s time sam išao spavati, s time sam se budio. Ali, ostvarilo se to da najjača svjetska dvorana uvrsti u svoj koncertni ciklus u elitni termin DSO.
Koje su sve aktivnosti prethodile tome?- Od najveće pomoći uz sve partnere bila mi je Predsjednica Uprave, gospođa Marita Kisić Kamić, koja kao i ja živi uspjeh institucije kojoj je na čelu, a konstantnu ideju proaktivnosti i prosperiteta je zdušno i s ljubavlju podržavao gospodin Ivica Cesarec, te Master Orchestra Beč, kao i Harmony Center Jakarta. Naravno, tu je još oko 25 partnera iz svijeta koji evo i sada čestitaju i kako priliči pravim menadžerima pitaju ako treba pomoć i slično. Prije osam godina gospodin Stijepo Butijer je prvi vjerovao u mene, te prvi inicirao novu poslovnu politiku, a tadašnje gradske vlasti i podržale. No put za nešto promijeniti u sredini kao naša je preriskantan, te gotovo nemoguć, ali išao sam često i „kroz zid“, te izgleda uspio.
Sada sam jako sretan kada me ljudi zovu, kada smo dobili podršku predsjednika Iva Josipovića, što nam zaista jako puno znači i veliko mu hvala!
Ponosni ste na sva spomenuta priznanja i uspjehe, ali u Dubrovačkom simfonijskom orkestru i dalje ima problema. - Svakodnevno u nekom svom intimnom kutku otvaram internetsku stranicu Musikvereina, kao da sam malo dijete i stalno idem klikom na dan održavanja našeg koncerta u Beču.Jako sretan, ali i jako sjetan jer se iznova bojim podvala. I bio sam jako naivan misleći kako će nešto tako gloriozno proteći bez problema, ali problema ima. I kao što mi je prisjelo svako gostovanje, očito je kako će mi prisjesti i ovo.

Otvaraju se bolovanja iznova pred turneju, pa se prekidaju, pa se opet otvaraju, pa ja bi išao, pa ja ne bi išao… Dok god ovaj cijeli orkestar ne bude živio ovu priču uspješnosti i dok god ne budu u ovome vidjeli i njihov uspjeh, jer on nije samo moj, sve će biti u principu dva koraka naprijed, dva nazad.
Kad sam pričao o balastima i preobrazbi, jednom mi je menadžer u Singaporeu rekao rečenicu koja mi se urezala do kraja života. ''Gospodine Šiša, u manjem dijelu vašeg orkestra prodajete nam Mercedes, ali je ispod haube motor od Moskvića''. I ja sam toga svjestan, ali mora se dalje.
Koje je rješenje?Drži me činjenica što dolazi Europa i europski zakoni i da se neće moći otvarati bolovanja sumnjivog karaktera, da će biti audicije, provjere znanja članova koji nisu u sviračkoj kondiciji, kao što je u svim poznatim orkestrima u svijetu.
Jednom mi je menadžer u Singaporeu rekao rečenicu koja mi se urezala do kraja života. ''Gospodine Šiša, u manjem dijelu vašeg orkestra prodajete nam Mercedes, ali je ispod haube motor od Moskvića''. I ja sam toga svjestan, ali mora se dalje.
Niti jedan zaposlenik ove institucije, koji ima ugovor samo na godinu, dvije, nikad nije napravio problem. Ja ponavljam, radi se o manjem dijelu orkestra i taj dio nažalost mora postati prošlost, ako se hoće biti dio sezone Bečkog Musikvereina ili sličnog.
Kakvo je financijsko stanje Orkestra, u odnosu što ste zatekli prije osam godina?U pet godina imali smo 2 milijuna 750 tisuća kuna sponzora iz Europe i svijeta, te oko šest milijuna kuna vlastitih prihoda od prodajnih nastupa. Tvrdim kako s našom poslovnom politikom, sadašnjim kvalitetnim kontaktima s određenim institucijama u svijetu DSO može biti među 15 orkestara svijeta.
Financijski sam naišao i na čudne stvari, valjda po onoj čuvenoj „ko je jamio, jamio“, a što su istraživale državne institucije, što još nije završeno. Mislim kako je stvar na ustavnom sudu. Ono što je istina je da je nestalo karata za koncerte u inkriminiranom razdoblju od 2002. do 2004. u visini od oko 350 tisuća kuna. 'Sitnica', zar ne ?!
Da li je te karte odnio vjetar, propuh, da li su služile za potpalu nekog žara za ribu, u to ne bih ulazio, znam samo da imam dokumentaciju te da je nestalo toliko!
Dakle, zadovoljni ste financijskim stanjem.Financijski sam naišao i na čudne stvari, valjda po onoj čuvenoj „ko je jamio, jamio“, a što su istraživale državne institucije, što još nije završeno. Mislim kako je stvar na ustavnom sudu. Ono što je istina je da je nestalo karata za koncerte u inkriminiranom razdoblju od 2002. do 2004. u visini od oko 350 tisuća kuna. 'Sitnica', zar ne ?!
Svake godine smo bili u plusu, najveći je bio 2012. u iznosu od 735 tisuća kuna, zahvaljujući sponzoru iz Azije. Ove godine je 'naše' novce u Aziji uzeo drugi orkestar, također radi podmetanja manjeg dijela orkestra. U svijetu se ne može prodavati maglu, njih ne interesira problematika tipa, ako nekome zabraniš rad na crno, onda taj iz inata svira krive note na nastupima po svijetu i slično.
Je li otkaz rješenje zbog nepoštivanje radne etike?Kad bi se išlo realnom odlukom, zaista bi mu se moglo dati otkaz. Dosta je ljudi izašlo, vjerojatno su bili umorni od mene, kao i ja od njih, na njihovu i moju sreću, pošli su. Žao mi ih je, pošli su, nigdje nisu dobili posao, ali to je stvarnost. Na audiciji za Arenu di Verona, za samo jedno radno mjesto, primjerice violiniste, javi se po stotinjak vrhunskih glazbenika. Konkurencija je neviđena!

Teško je boriti se s bolovanjima, boriti se sa neosnovanim prijavama, s neprofesionalizmom, teško je javnosti shvatiti kakve osobe rade u ovom orkestru i na što su sve spremni, ponavljam u manjem dijelu orkestra. To je naslijeđe, kad takvo ponašanje vide dirigenti, ustajanje i napuštanje radnog mjesta, što se dogodilo i prije 20 dana, to je strašno! Pošalješ inspekciju, ali ne može se ništa ili jako malo. Tako je to s bolovanjima u Hrvatskoj.
Dakle, tvrdite kako ste napravili sve što te mogli usprkos ovim problemima. Pokušao sam napraviti nešto inovativno s ovim Orkestrom. Ali poklopile su se kazaljke i uspjelo se napraviti puno. Beč je dokaz da se može s malim orkestrom među velike filharmonije. Samo tu praksu treba nastaviti. Svirati u Beču sada pa više nikada, nije uspješna priča, ali graditi ovakav sve bolji Orkestar je za mene svetinja.
Često puta mi je lakše organizirati gostovanje u Njemačkoj, Indoneziji, nego veliki projekt u Dubrovniku. Ne zbog Grada, nego zbog dijela glazbenika.
Dolje u orkestru sam jučer čuo zanimljivost. Par osoba ne ide u Beč, jer ja sam 'izbornik' ekipe koji igra na utakmici u 'Beču', po Statutu Dubrovačkog simfonijskog orkestra. I čuo sam rečenicu: 'Joj baš mi je žao što ta i ta ne ide, ali bi mu (Šiši op.a.) popila krv.' No preduhitrio sam ih, oni se takmiče i detaljno smišljaju provokacije.
Možete li konačno reći javnosti tko su ti pojedinci koji ruše ugled orkestra?Reći ću za par dana sve, kad orkestar glasa i da mišljenje o kandidatima za ravnatelja, a izaći ću sa svim imenima koji su pokušali, i dobrim dijelom ugrozili sve što smo do sada napravili. Jer između novopristiglih poziva i sponzora za Peking, Šangaj, New York za 2013. i 2014. te niskih podmetanja dijela glazbenika, ja ću izabrati ovo prvo. To vodi u svijet, a 'mali ljudi' vode u glazbenu izolaciju.