Zahtjevi su im tada bili uvaženi i radna satnica je zadržana sve do sada na osam sati. Naravno, danas se ne može govoriti iz perspektive 19. stoljeća, već Prazniku rada treba pripisati suvremeni karakter.
Na ovaj dan običaj je diljem Hrvatske da se ljudi okupe na glavnome trgu ili sličnom prikladnom mjestu i uživaju u besplatnim porcijama graha koje im obično dijele lokalni političari. Tko je tu zapravo u centru pažnje, radnici ili je riječ o političkoj samopromociji, situacija je oko koje se može zapitati.
Međutim, koliko god su ljudi navikli tako provoditi Prvi maj, što naravno i nije nužno loše jer je ljudski rad stvarno nešto što se treba proslaviti, toliko se možda izgubila prava perspektiva rada, radništva i Praznika rada.
Radno vrijeme jest osam sati, za što su se radnici davno izborili, uvjeti rada su nezamislivo poboljšani s tehnološke strane, ali se ljudski rad još uvijek ne cijeni dovoljno. Prvi maj traje samo jedan dan. Što je primjerice, s radničkim pravima, kvalitetom rada i uopće zaposlenošću ostalih 364 dana? Hrvatska je već navikla da brojke nezaposlenosti u njoj neprestano rastu, a mladi sve više odlaze u druge države jer ovdje ne mogu pronaći posao. S druge strane, ni oni koji jesu zaposleni nisu lišeni problema. Oni se pak bore sa sindikatima, tvrtkama u stečaju i brojnim drugim nevoljama s kojima se sve češće susreću.
Opet postoje i oni koji su toliko zatrpani radnim obvezama, kojima je vlastiti rad na teret, koji odrade osam sati, ali posao onda nose i kući. Na ljudska se pleća katkada stavlja nezamisliv teret i odgovornost u poslovnom smislu. Nadalje, neprestano se pomiče i dobna granica kada bi se trebalo ići u mirovinu, koja trenutno iznosi 67 godina. Naravno, ovo je samo vrh ledenog brijega u moru problema s kojim se radni čovjek susreće. Perspektiva ljudskog rada ne bi se smjela izgubiti. Koliko god to idealistički zvučalo, svatko bi trebao moći pošteno živjeti od svog rada i biti zadovoljan jer svojim radom doprinosi i stvara nešto novo i dobro. Ljudski je rad vrijednost i kako takav bi se trebao i tretirati.
Leona Rašica