Čak 70 posto sve govedine i piletine koja se prodaje u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Velikoj Britaniji i Australiji i mnogim drugim zemljama sadrži veći broj konzervansa, ljepila za meso i sprejeva protiv mikroorganizama. Meso se također tretira injekcijama ugljičnog monoksida kako bi što duže zadržalo izgled svježeg mesa.
Sintetski konzervansi dodaju se u gotovo 70 posto svih tvornica za preradu mesa i peradi kako bi se spriječilo kvarenje mesa.
Sigurnosna inspekcija za hranu (FSIS) zahtijeva da se ukine korištenje natrij benzoata, natrij propionata i benzojeve kiseline u prehrambenoj mesnoj industriji.
U kombinaciji s askorbinskom kiselinom (vitamin C, E300 ), natrijev benzoat i kalij benzoat iz benzena, oblikuju se poznati kancerogeni spojevi.
Ako se konzumira bilo koji od tih toksina nakon konzumacije askorbinskih kiselina, kancerogeni proces se može pokrenuti.
Tri konzervansa sa FSIS-inog popisa zabranjenih tvari imaju potencijal da sakriju oštećenja u mesu i peradi.
Promjena prati peticiju Kraft Foods Inc Global, koja želi koristiti tvari za sprječavanje rasta bakterija.
FSIS je nakon testiranja izjavio da je utvrđeno kako su natrijev benzonat, natrijev propionat i benzojeva kiselina, prema predlošcima iz peticije, sigurni i pogodni za upotrebu kao antimikrobni lijekovi.
Nitriti i nitrati koje se također dodaju mesnim proizvodima tijekom obrade smanjuju rast bakterija i poboljšavaju boju mesa. Nitriti i nitrati najčešće se doadaju u šunke i slanine kako bi im dale karakterističnu ružićastu boju. Neke zemlje dopustile su čak u potrebu ovih spojeva u ribljim proizvodima.
Kombinacija nitrita s određenim aminokiselinama formira spojeve koji su kancerogeni. Ljudi su nitratima i nitritima izloženi kroz hranu koju konzumiraju, iako se izloženost ovih spojeva može pojaviti i u pitkoj vodi.
Sulfiti koji se također široko koriste kao konzervansi u hrani održavaju boju prehrambenih namirnica i produžuju rok trajanja. Farmaceutska industrija koristi sulfite u ljekovima kako bi im produljila rok trajanja. Sulfiti mogu izazvati astmu ili anafilaktičke reakcije. Osobe pogođene s astmom mogu reagirati na sulfite simptomima koji odgovaraju alergiji. Zbog reakcija koje sulfiti uzrokuju većina zapakiranih namirnica trebala bi imati popis sastojaka koji upućuje na prisutnost sulfita i sulfitnih derivata.
Bitno je uvijek čitati sastojke i imati na umu da sulfiti i derivati postoje te mogu biti navedeni kao:
E 220 , E 221 , E 222 , E 223 , E 224 , E 225 , E 226 , E 227 , E 228
Transglutamini poznati kao mesno ljepilo spadaju u enzime za zgrušnjavanje. Mesno ljepilo ili thrombin koaugilira s vlaknima mesa te se može koristiti za sljepljivajne različitih komada mesa.
Europski parlament glasovao je za zabranu thrombina kod govedine i svinjetine. Parlament je izjavio kako mesno ljepilo nema koristi za potrošače te da ih samo može dovesti u zabludu.
Godinu dana kasnije, sve osim jedne Europske zemlje glasale su za upotrebu Thrombiana ili transglutaminaze. Europa se tako pridružila SAD-u, Kanadi i Australiji koja je odobrila proizvod.
Prehrambena industrija oduševljena je korištenjem 'ljepila' jer je sada moguće npr. rolice umotane u špek sada mogu biti savršeno spojene bez korištenja čačkalica ili konca.
FDA je također odobrila virusni koktel sprej koji bi spriječili širenje Listerioze. Sprej je imena LMP 102, mješavina je šest različitih virusa, bakteriofaga koji inficiraju samo bakterije.
Bakteriofazi kao svi virusi sadže proteine. Proteini ovih virusa mogu izazvati alergijske reakcije poput onih iz mlijeka koji uzrokuju alergijske reakcije na mliječne proizvode.
Bakteriofazi se također mogu suprotstaviti 'dobrim' bakterijama iz probavnoga sustava te tako otežati probavni proces. FDA omogućuje trenutno korištenje bakteriofaga u pesticidima koji se koriste za prskanje usjeva. No, LMP 102 je prvi slučaj korištenja bakteriofaga kao dodatka prehrani.
Prema podatcima američkog ministarstva poljoprivrede, korištenje ovog spreja morat će biti označeno na prehrambenim namirnicama. Potrošači će tako uskoro moći pronaći informirajuću oznaku na proizvodima na kojima su korišteni bakteriofazi. Kao i uvijek, spojevi koji su namijenjeni sigurnosti potrošača ne dolaze bez rizika.
Ugljični monoksid (CO) je plin bez boje, mirisa i okusa, samo jedna molekula kisika ga razlikuje od ugljičnog dioksida koji svi izdišemo. Upravo ta jedna molekula čini veliku razliku jer je CO otrovan budući da se lijepi za hemoglobin iz krvi koji inače prenosi kisik. Osobe koje su izložene ugljičnom monoksidu imaju glavobolju, pate od umora i zbunjenosti jer im je krvotok uništen. Kod velikih izloženosti može doći do gubitka svijesti, pa čak i smrti, dok oni koji prežive trovanje pretrpe dugoročne neurološke posljedice.
Ugljični monoksid, s niskom razinom kisika, reagira s mioglobinima i daje mesu jaku crvenu boju. Niska razina kisika umjetno ograničava kvarenje te produljuje rok trajanja mesnih proivoda.
Mesna industrija tvrdi da ugljični monoksid nije štetan za ljudsko zdravlje. Njihova tvrdnja nije točna budući da je C. Perfrninges bakterija treći uzročnik bolesti koje se prenose hranom, a dokazano je da raste na mesu iz supermarketa koje se smatra 'svježim'.