Pionirski put

Ovaj naš narod se baš opustio. Zaboravlja stara pravila, da se na telefonu može isključivo pričat o vremenu i opće poznatim trivijalnostima. Sve ostalo, u četiri oka, iako bi bilo pravilnije rijet u četiri uha. Jer, problem je vazda bio u uhu. Nećemo o temu preko telefona, govorili smo davno nekad, kad bi nas srbila neka tema, a ne bismo htjeli da nas počešaju u vili Palmi. A tad je bilo puno teže obaznat s kojega broja ko koga zove. Za to je bila OZNA, što sve dozna.

A njihovim je 'lovcima' trebalo po ure da te uhvate. Sad je puno lakše. Odma im se pokaže broj. Tako se sad policija puno manje muči.  

Više o tome doznajemo u najnovijim aferama tajnih službi. Samo što sad prisluškuje samo važne Hrvate. Obični, mali čovjek, prikraćen je čak i za takvu pažnju vlasti. Jer su mu dozvolili slobodan protok informacija. Što hoće rijet, na jedno uho uđe, na drugo izađe.

A ako ti nešto i ostane, slabo si špijunski obrazovan, pa ne razumiješ, što je uz obavještajnu, potrebita još i protuobavještajna služba. Uz to, ima još i tajna policija. Onda te totalno zbune s viješću, da policija, na svoju ruku, preventivno, za svaki slučaj, prisluškuje obavještajnu službu, kako ona ne bi protuobavjestila mafijaše, ako im prijeti kakva ugroza. Bez sudskog naloga. Oni koji se sjećaju devedesetih, vazda su mislili, da je tamo, u policiji, bila glavna burza za prodaju informacija. Na izvoru, da bome. Pa neće valjda kriminalci kupovat informacije od pastira s obronaka Velebita. Afera nije previše uzbudila premijera i predsjednika. Pa su se složili, kako ništa nije bilo protuzakonito. Ne razumiju čemu galama. Jedino se nisu složili u temu, smije li se glavni špijun družit s kriminalcima.

Kaže mi jedan stari bivši udbaš, da se u ovih političara nikad ne zna, je li se prave ludi, ili se prave pametni. I da su njihove izjave u maniri političkoga izviješća šefa Sjeverne Koreje. Pa, još spominje, kako su sve ovo zakuhale dvije najveće protivničke novinske kuće. Misli da su za skandal one krive. Govori on, kako bi Vlada možda svoja obećanje i bila ispunila, da je imala dovoljno novinara. Pala im popularnost. A onda im je laknulo. Jer je opozicija u lovu na zeca, iz grma istjerala međeda grizlija.

A kako bi nam tek laknulo, kad bi nam političar, koji ima dva posto podrške birača, slavni prvi potpredsjednik Vlade objasnio, što je s brodogradilištima, čiji je problem on obećo riješit u srpnju. A nije. Onda obećane investicije. Opet ništa. Pa kad ga je novinarka  pitala o niskom priljevu investicija u Hrvatskoj, on je odgovorio protupitanjem. Bi li, kaže, on bio kriv, da je, hipotetički, juče upozno njenu kolegicu novinarku, a onda se uspostavi, da je ona danas trudna? Na to je novinarkina hipotetična prijateljica rekla, da sumnja, kako čovjek u njegovim godinama, pa uz to još i političar, može uopće, pa makar i rekreativno obavljat radnje, čiji ishod može hipotetički uzrokovat trudnoću. 

Ona je još mlada i neiskusna. I još ne zna, da je kukuriku, primarno onomatopeja okoprčnoga pernatoga mužjaka. Pa tek onda predizborni beškotin.

Bivši ministar obrane, u aferi vojni kamioni, dobio je četiri godine. I mora vratit deset milijuna kuna. A on je samo htio svom narodu kupit najbolje vojne kamione, kako bi se uspješno obranili od svih neprijateljskih kamiona u okruženju. Čovjeku nije lako, ali može ga tješit pomisao, koliko će tek dobit onaj koji u budućnosti potpiše ugovor za vojne avione.

U Italiji, poznatoj ko pravno uređenoj državi, sudstvo je pokazalo svima na državnim jaslama, pa i ljudima od nauke,da ne postoji ono što zovu mukte objed. Plaću treba zaslužit. A, oni što nisu predvidjeli potres prije tri godine, znanstvenici i jedan političar, osuđeni su na po šest godina zatvora, kako kažu, zbog "višestrukog ubojstva". Presudom su zadovoljni preživjeli u srušenoj Aquilli, a ostali misle, kako će u buduće seizmolozi morat više radit, možda i surađivat s najvećim balkanskim vidovnjakom zvanim Vidoviti Milan. On je već odavno, uz pomoć tarota odredio, je li bilo prvo jaje ili kokoš. A to je bome bilo vječno pitanje.

Kako mi moramo naše zakonodavstvo uskladit s europskim, ne bi bilo čudno, da naša slavne Tv meteorološke zvijezde budu tužene sudu, kad poplave podrumi po gradovima, a oni su najavili samo mjestimično slabu kišu. Bome Sijerković u buduće treba držat oblake na oku, a ne mudrim narodnim poslovicama i doskočicama garnirat sumnjive satelitske prognoze.

U čas smo pomaknuli vrijeme prema nase. Tako su nam, za odmor kratku zimsku noć, produžili za još jednu uru, a plodni radni dan, skratili za isto toliko. Sad možemo iza posla i objeda, odma na spavanje.

Moj poznanik Frano je navio zvonjarin u tri, da se probudi, kako bi vratio sat za jednu uru nase. Naravno, da je to mogo učinit i uveče prije spavanja, ali tako su rekli na vijestima. Uz to nije mogo spat jer su njemu i do sad noći bile preduge. Nikad svanut!

I tako, dok mudre glave i politika, skoro znanstveno opravdavaju stalno prtljanje s kazaljkama naših satova, umjesto da zvonjarin u jutro budi nas, mi budimo njega, jer nas je naš unutarnji sat probudio onako, kako smo ga navikli kroz pasanih mjeseci. I baš kad' se naviknemo na novi režim, opet će nam znanost u proljeće produživat i tako duge dane, a skraćivat kratke noći.  

U pravi čas je gospođa Ankica postala pojačanje stranci, koja je prvo izgubila izbore, a onda bila ponižena, osumnjičena i optužena za svašto. Svi misle, da je novi predsjednik najveće opozicijske stranke pogodio 'tajming', jer su starije generacije već zaboravile, a mlađe pojma nemaju o devedesetima.

O vremenima, kad su nečiji bankovni računi, bili prednacrt elaborata za povijesni izum zvan privatizacija. Osim dvjestotinjak familija, koji su tako vizionarski zamišljali pionirski put prema kapitalizmu, čula su se i mišljenja u narodu, kako se je tu više radilo o - povijesnim stranputicama.