Izdajnička grupa od sedam osoba na čelu sa Pribičevićem, protivno zakonu i odobrenju Hrvatskog naroda odlazi 26. studenog 1918. godine u Beograd i predaje Hrvatsku srpskom kralju Karađorđeviću, koji formira Kraljevinu, Srba, Hrvata i Slovenaca. Na odlasku u Beograd, Pribičević i ostalih šest izdajica nemaju nikakvih smetnji i nitko od Hrvata ne pravi nikakve poteškoće na putu za Beograd.
Srpski kralj Karađorđević proglašava 1. prosinca 1918. godine Kraljevinu SHS. Hrvatski narod je nezadovoljan srpskom kraljevinom i 5. prosinca 1918. godine izbijaju u Zagrebu demonstracije protiv kraljevine SHS. Srbi u Hrvatskoj su dobro organizirani, jer peta kolona već djeluje, i na demonstrante pucaju nasred Trga bana Jelačića. Prema službenim informacijama ubijeno je 13 osoba, dok neslužbene informacije navode stotinu i više mrtvih demonstranata. Naređenje za otvaranje vatre na demonstrante izdao je Srbin dr. Grga Anđelinović, brat djeda Vesne Pusić. Zato danas nije nikakvo iznenađenje, da ministrica vanjskih poslova Hrvatske – na odlasku, Vesna Pusić brani srpske, a izdaje hrvatske nacionalne interese.
Žandari prebili preko 30 tisuća Hrvata
Kolonijalni imperijalizam Kraljevine Srbije pretvara Hrvatsku u srpsku koloniju i izvlači iz Hrvatske ekonomsku korist za napredak srpske države i srpskog naroda. Na drugoj strani, onemogućuje ekonomski razvitak Hrvatske. Srpski žandari vrše teror nad hrvatskim narodom fizički maltretiraju, zatvaranjem, te likvidacijama po čitavoj Hrvatskoj. Pod srpskim terorom Hrvatski narod se bori za goli život i narodni opstanak. Vlada Pašić – Pribičević 1924. godine preko srpskih žandara, izmučila i isprebijala preko 30 tisuća hrvatskih seljaka. Kako bi apsolutno pokorio Hrvatsku, kralj Srbije ubija u Beogradskoj skupštini 1928 godine, Stjepana Radića, Pavla Radića i Đuru Basaričeka. Profesor povijesti i žurnalist Milan Sufflay, ubijen je 1931. godine na ulici u Zagrebu od strane srpske policije.
Srpski kralj diktator Karađorđević mijena politiku i pretvara Kraljevinu SHS u Jugoslaviju. Sada je cilj da svi nesrpski narodi postaju Jugoslaveni. Na ovaj na
in Jugoslaveni bi se indirektno pretvorili u Srbe. Prema ovom shvaćanju, svaki Jugoslaven je ujedno i Srbin. Onaj koji to neće bit će prisiljen ili uništen.
Hrvati i Srbi su živjeli više od 1000 godina jedan pored drugog i nikada nije bilo rata između njih. Ujedinjavanjem u jednu državu, odnosno pretvaranjem Hrvatske u srpsku koloniju započeli su Srbi ubijanje Hrvata i ostalih nesrpskih naroda, koje nažalost je trajalo do 1995. godine. Moramo znati jedno da potlačen i ugnjetavan narod ima potrebu mrziti svog tlačitelja. Bila to Kraljevina ili komunistička Jugoslavija, Srbi se uvijek bore za Veliku Srbiju.
Odmah na početku komunističkog perioda 1918 godine srpski komunisti stoje na stanovištu, da se svi komunisti u Jugoslaviji trebaju boriti za jedinstvenu Jugoslaviju, protivno pravu nesrpskih naroda, na vlastitu državu i slobodu. Tako u Hrvatskoj svi komunisti trebaju se boriti za Jugoslaviju i protiv slobode hrvatskog naroda i hrvatske države, jer u protivnom su šovinisti, separatisti, nacionalisti pa i na kraju ustaše. Hrvatsku državu označuju kao fašizam, katoličku crkvu kao klerikalizam, a hrvatsko seljaštvo kao zatucani konzervatizam.
Nažalost, ta ista politika se provodi i danas, od hrvatskih komunista, iako su to najobičnije laži, koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Hrvatski komunisti u Hrvatskoj nisu nikakvi socijalisti oni su komunisti i ostaju isto što su bili na početku, izdajice hrvatske države i hrvatskog naroda. Odmah poslije 1945. godine srpski komunisti vode plansku i sistematsku politiku o krivnji hrvatskog naroda za ustaštvo i genocide nad Srbima. Obzirom da srpski komunisti dominiraju u Hrvatskoj svi hrvatski komunisti moraju se isticati i predvoditi krivnju hrvatske države i naroda za ustaštvo i boriti se protiv fašizma odnosno protiv hrvatske države.
Ovome trebamo još dodati da se ta ista srpska politika vodi i poslije Domovinskog rata kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, preko srpske pete kolone i hrvatskih izdajica koji nisu kažnjeni za počinjene zločine izvršene u komunizmu. Tako Nobilo kaže: U Oluji je bilo više genocida nego u Vukovaru“. Nobilo je počinio zločine u komunizmu i treba biti zatvoren i suđen za zločine izvršene u komunizmu. Pupovac, predsjednik saborskog odbora za vanjsku politiku, na osnovu anonimnog pisma, napada hrvatski narod i državu i traži da se odmah treba započeti borba protiv fašizma. On dolazi u Sabor sa žutom trakom na ruci kako bih pokazao da su Srbi u Hrvatskoj u istoj situaciji kao nekad Židovi. Pupovac je izjavio da je kardinal Kuharić prekrstio 10.000 srpske djece na katoličku vjeru. Za takve laži Pupovac treba biti suđen, a ne sabornik u Saboru.
Laž kao političko sredstvo i mentalni sklop
Srpsku politiku je najbolje izrazio otac Memoranduma SANU, Dobrica Ćosić: Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše (srpske) urođene inteligencije. Prilikom pada Vukovara 1991. godine u svim engleskim novinama pojavljuje se vijest kako su u Vukovaru ustaše masakrirali 40 srpske djece. Naravno, nema nikakve vijesti da su Srbi sravnili Vukovar sa zemljom i ubili oko 5.000 osoba; odveli iz bolnice u Vukovaru 300 ranjenika i likvidirali ih na Ovčari. Odvezli 7.000 Hrvata u srpske koncentracijske logore. Srpska politika, nadmašila je Goebbelsa u svim segmentima. Laž, laž i samo laž, to je bit srpske politike.
Svetozar Vukmanović kaže: Četnici i ustaše to je isto. Četnici su bili saveznici Talijana i Nijemaca. Usprkos savezništva četnika sa okupatorima ekstremnih režima u Srbiji su četnici borci za slobodu srpskog naroda i izjednačeni s partizanima. Krvnik i ubojica, četnik Draža Mihaljević je u Srbiji amnestiran.
U Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata nije bilo ustaša, ali sada u Hrvatskoj su se pojavile ustaše, pod utjecajem lažne srpske politike i domaćih izdajice poput Mesića, Josipovića, Pupovca i Nobila, te izdajice hrvatske države traže, da se odmah treba započeti borba protiv fašizma. Nije slučajno da se pojavila svastika na igralištu Hajduka u Splitu, i naravno krivca nema. Ministar unutrašnjih poslova Ostojić pravi viceve na osnovu ovog krivičnog postupka, umjesto da pokušava pronaći počinitelja.
Hrvatski narod nema ništa sa nacizmom, fašizmom pa ni sa komunizmom, osim hrvatskih izdajica kao sto su Mesić, Josipović i Milanović, Vesna Pusić, Pupovac, Nobilo… koji još i danas veličaju komunizam. Međutim, srpska politika nas planski optužuje i nameće nam krivnju za ustaštvo, što je još najžalosnije u Hrvatskoj tu srpsku politiku provode preko nekadašnjih Jugoslavena. Gdje i kako su ustaše nestale govori nam Ranković u Beogradskoj skupštini, kada izjavljuje, likvidirano je 560 tisuća neprijatelja, a 3 milijuna osoba prošlo je kroz logore. Veliki krvnik – Srbin, građanin Hrvatske, Simo Dubajić izjavljuje – Pobio sam 30 tisuća Hrvata. Žao mi je što nisam više. Tito izjavljuje kako je likvidirano je 200 tisuća neprijatelja.
Donijeti zakon o ekstremnim režimima
Hrvatska treba donijeti zakon o ekstremnim režimima: nacizmu, fašizmu i komunizmu; osuditi sve represivne režime i zabraniti sva obilježja ekstremnih režima! Pored zakona o ekstremnim režimima treba još donijeti zakon o Domovinskom ratu. U zakonu treba jasno reći Domovinski rat je bio obrambeni. Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku. Teroristi, građani Hrvatske srpske nacionalnosti, sa teroristima iz Srbije okupirali su više od jedne trećine Hrvatske. Srpska agresija na Hrvatsku je uzrokovala 15 tisuća mrtvih i 30 tisuća ranjenih, te materijalnu štetu u iznosu od 40 milijardi dolara. Srušili su 135 crkvenih objekata. Vukovar sravnili sa zemljom; srušili sve u Škabrnji i masakrirali Hrvate u mnogim mjestima. Velike dijelove gradova su uništili: Osijek, Vinkovce, Karlovac, Gospić, Zadar i Dubrovnik. Odlazak Srba iz Hrvatske je kreirala srpska politika i Srbi za to trebaju kriviti Miloševića. To je istina i to treba predsjednik Vlade Republike Hrvatske kazati Srbima i srpskim predstavnicima.
Napisali: Marko Peharda i Marko Rudela/Južna Kalifornija
Cijeli tekst pročitajte
OVDJE.