PISMO RATNOG ZAPOVJEDNIKA MLADENA JURKOVIĆA: Ovo je popis branitelja koji su branili istočni dio Dubrovnika

Povodom učestalih lažiranja povijesnih činjenica od strane nekoliko pojedinaca, kao loših primjera Hrvatskog vojnika, kao tadašnji zapovjednik 1. satnije, 1. bojne 116. brigade ZNG Dubrovnik (ne 163.brHV), a svakako u okviru 24. godišnjice obrane Dubrovnika dužan sam dati u javnost činjenice oko obrane Dubrovnika posebito njegove blokade. U ovom djelu dajem u javnost činjenice oko ustroja obrane grada Dubrovnika od Ploča iza grada, preko Orkanskih Visova i Zlatnog Potoka do Orsule uključujući i hotel Belvedere.

Nakon požrtvovane obrane hrvatskih branitelja u bivšoj općini Dubrovnik od Debelog Brijega do Čepikuća i nakon jakih napredovanja neprijateljskih snaga, Hrvatska vojska se s istoka, iz Konavala i Župe Dubrovačke, sjevera s Brgata i zapada s Osojnika povlači prema gradu Dubrovniku. Veći dio branitelja se u tom povlačenju ne zaustavlja u Gradu Dubrovniku nego bježe prema zapadu. Po povlačenju u Grad 24. listopada 1991. godine onaj mali broj branitelja koji su imali prebivalište vezano za Grad sklanjaju se kod svojih, svojih prijatelja ili susjeda. Jedan dio branitelja do njihovog pada ostaje na Bosanci, Srđu, Strinčjeri, Komolcu i Mokošici. Istočni dio Dubrovnika je toga 24. na 25. listopada bio potpuno prazan i nije bilo nikakvog nadzora.  25. listopada Eduard Čengija (Čengija je Zapovjednik 1. bojne 116. brigade ZNG Dubrovnik) i ja okupljamo deset-petnaest ljudi koje to jutro stavljamo na poziciju (ustrojava se punkt) kod Orkanskih Visova. To je bio prvi dan novo započete obrane istočnog djela Dubrovnika. U to vrijeme još traje obrana od Bosanke, Srđa, Strinčjere, Komolca do Mokošice. 25. listopada u jutarnjim satima ustrojava se punkt na križanju puteva prema Zlatnom potoku i prema Vidikovcu. U posljepodnevnim satima kako pristiže još par ljudi (ne ističem ih namjerno jer ću objaviti popis cjele satnije sa dužnostima) tako se ustrojava obrambeni punkt ispod magistrale (na skalinama prema Bosanci). Tu večer na ovom donjem punktu ubijen je tadašnji S za NO Dubrovnik Miljenko Bratoš (okolnosti njegovom ubojstva je posebita priča). Tog dana i sutrašnjeg 26. listopada i dalje stoji prostor Zlatnog Potoka i Belvedera nebranjen. Naravno, neprijatelj za to ne zna, a oni domaći izdajnici nisu mogli javiti jer su od straha pobjegli iz Grada. Tek po pristizanju jednog djela branitelja (radilo se o veličini jedne desetine) koji su ova dva dana bili po kućama i skloništima, organiziram 28. listopada 1991. godine obranu Zlatnog Potoka. Za početak, pošto nije bilo ljudstva, držao se samo jedan položaj u Zlatnom Potoku-položaj iza zgrada, ispod proširenja za autobus. U ova tri dana uspjeli smo skupiti oko 20-25 osoba i to je bila početna snaga od Ploča iza Grada, obrane Orkanskih visova i Zlatnog Potoka. Sjećam se da smo Čengija i ja raspravljali kako organizirati dalje obranu jer nema ljudi, a svakako tog 28. listopada nismo razmišljali o obrani Belvedera jer smo računali da je već neprijatelj ušao na Belveder. Sa ovih dvadesetak ljudi nismo mogli više od par dana držati tu obranu. 28. listopada smo pronašli šest branitelja i doveli ih u bazu na Orkanske Visove. Sutri dan (29.) napravio sam izviđanje prostora sv. Jakova i Belvedera, te smo utvrdili da ipak neprijatelj nije zauzeo hotel. Nakon izviđanja ostavio sam dva čovjeka na skalinima iznad hotela Belvedere da ga u slučaju momentalnog  napada brane, te sam se vratio na Orkanske Visove kako bi pokušali preorganizirati postojeće ljudstvo do tada veličine jednog voda. Dodatna dva čovjeka sam izdvojio i poslao na Belveder kako bi se i taj prostor uvrstio u obranu. Dakle za početak je četvero ljudi branilo Belveder. To je bio početak obrane istočnog djela grada Dubrovnika.

1. studenog, pošto se djelomično organiziralo i Zapovjedništvo obrane Grada dogodila se prva mobilizacija u gradu Dubrovniku. S te mobilizacije u 1. satniju je došla jedna desetina ljudi s kojima smo uspjeli bar malo odmoriti dotad ove grupe koji su držali položaje, može se reći neprestano petnaestak dana. Kako vrag ne miruje, neprijateljski napadi se pojačavaju, a domaći izdajnici se organiziraju kako bi što prije predali Grad u neprijateljske ruke. 7. studenog se događa druga po redu mobilizacija (mogu reći da su i prva - 1. studenog i ova 7. studenog bile većinski prisilne mobilizacije). Zbog velike opasnosti da bi neprijatelj moga izvršiti helikopterski desant s mora, preko Gorice u Gospino Polje, nakon što smo dobili još desetak mobiliziranih vojnika, pošao sam sa ljudima zauzeti nekoliko punktova na Gorici u u Gospinom Polju. Ljudi koji su išli na ovu zadaću su povučeni s Belvedera i sa Orkanskih Visova. Zamjena na Belveder je bila jedna desetina od ljudi sa zadnje mobilizacije. Na ovoj poziciji se ostalo tjedan dana te su se ljudi ponovno izmjestili i preraspodijelili na Orkanske Visove, Zlatni potok i Belveder. Tog 7. studenog dostignuli smo jačinu ljudstva oko 40-50 ljudi. Za obranu to nije bilo nikako zadovoljavajuće. Prišlo se drugom načinu dovođenja ljudi na prvu crtu, koji su do tada bili po skloništima i hotelima. Prva takva akcija je bila 16. studenog kad smo nas nekoliko pošli u obilaske takvih mjesta. Trud se isplatio pa smo tih dana (radilo se o dva do tri dana. Od 16.do 19.) doveli i nagovorili da dođu u postrojbu više od 40. ljudi. Samo jedna grupa od 30 ljudi je došla na prvu crtu i to su bili sve ''Konavljani'' koje sam postavio u obranu Zlatnog Potoka i nekoliko na Belvederu. Poznato je da je od 9, pa do 12. studenog neprijatelj imao do tada najjači i u dubrovačkom ratovanju najduži periodu neprekidnog raketiranja i granatiranja grada Dubrovnika. Pod takvim okolnostima tadašnja prva crta je bila pod neprekidnom neprijateljskom vatrom. U drugoj polovici studenog stabilizira se obrana grada Dubrovnika. Pred kraj studenog i početkom prosinca događaju se mobilizacije i dolazi još jedan određeni broj branitelja. Brojno stanje u 1. satniji se pojačava na preko 100 ljudi dok u to vrijeme nisu bile još ustrojene neke postrojbe, koje se danas vode da su bile pije svih drugih. Od grupa ljudi-branitelja veličine 3 do 5 osoba koji su se žrtvovali da održe obranu Orkanskih Visova, Zlatnok Potoka i Belvedera, u početku, pa do kraja studenog kad je postrojba imala preko stotinu ljudi, i to još u rastu, lakše su se počele vršiti smjene na Orkanskim Visovima, Zlatnom Potoku i Belvederu. I dalje neprijatelj pokušava ući u Grad, ali sad već više dosta teže nego na kraju listopada i početku studenog kad su skoro neometano mogli ušetati. Ipak su još jedanput pokušali dovesti u pitanje obranu Dubrovnika, svojim podmuklim napadom na Srđ. Tad nisu uspjeli i zapravo tih dana započinje onaj pravi ustroj hrvatske vojske u Dubrovniku kad niču neke nove postrojbe i kad se postojeće u dobrom broju popunjavaju ljudstvom. Već su tada neki ljudi zatražili demobilizaciju, a neki su radi lošeg primjera hrvatskog vojnika istjerani iz postrojbe. Od Nove godine pa sve do 26.  svibnja 1992. godine istočni dio obrane Grada, kao i drugi dijelovi, dosta se stabilizirao te čak i u dobroj mjeri pripremio za deblokadu Dubrovnika.

U ovom kratkom opisu izdvojio sam posebito listopad i studeni 1991. godine kao posebne mjesece koji su odredili buduće stanje obrane Dubrovnika. Naravno, ovog puta moram kao tadašnji ratni zapovjednik obrane navedenog prostora, izraziti zahvalu pripadnicima ove satnije koji su branili Dubrovnik u blokadi i nekim civilima koji su pomagali u obrani tog djela, a dans nemaju nikakav status. Bez obzira što su neki bili tjedan dana, neki mjesec-dva, a neki cijelo vrijeme obrane i naravno do kraja rata, to su ljudi kojima Dubrovnik mora bit vječno zahvalan. A svakako, najveća zahvalnost ide onima što dadoše svoje živote za Dubrovnik i Domovinu. Isto tako moram istaknuti kako treba zahvaliti nekolicini pripadnika tadašnje 2. satnije (zvana satnija Centra za obavješćivanje) na ispomoći nekoliko smjena u obrani Belvedera kao i  desetini pripadnika HOS-a koji su isto bili nekoliko smjena u obrani na isturenom mjestu Orsula na Belvederu.

 Ne dopuštam frustriranim pojedincima da lažiraju povijest obrane grada Dubrovnika zapravo njegovog istočnog djela i ne mogu im dopustiti lažne organizacije ili neke njihove godišnjice. Pripadnici 1. satnije 116. brigade su uz pomoć nekoliko drugih grupa, branili  Orkanske visove, Zlatni Potok i Belveder te su se u toj obrani rotirali i mijenjali kako bi obrana bila uspješnija. Žalostan je pokušaj Masle, Barbarića i Hausovića u lažiranju povijesti obrane istočnog djela grada Dubrovnika.    

Ovo je popis branitelja koji su prošli kroz satniju i koji su branili istočni dio prostora obrane Dubrovnika. U ime ratne postrojbe, kao ratni zapovjednik, zahvaljujem navedenim braniteljima što su branili svoj grad i svoju Domovinu.

1. MLADEN JURKOVIĆ-gardista, zapovjednik satnije-ranjen
2. SLAVKO PERIĆ- gardista, zamjenik zapovjednika satnije
3. MIŠO OBERAN- gardista, vozač zapovjednika satnije
4. SRĐAN ŠIJAKOVIĆ-vojnik, teklić satnije
5. KONSUELO KONČIĆ-vojnik, ROP satnije
6. DUBRAVKO MORAVEC-vojnik, sanitet satnije

1.VOD 

1. ANTE PAVLOVIĆ-gardista, zapovjednik voda-ranjen
2. ANTE PAPAC-gardista, zapovjednik voda

1.DESETINA 

1. PERO MENALO-vojnik, prvi ROP satnije, zapovjednik desetine
2. DINKO DODIG-zapovjednik desetine
3. CVIJETO SREZOVIĆ-vojnik
4. ŽELJKO GUSTIN-vojnik-ranjen
5. PERO MIHAJLOVIĆ-vojnik
6. STIJEPO KNEGO-vojnik
7. PERO KOLENDIĆ-vojnik
8. PERO JEMO-vojnik+
   1. PERO KNEGO-vojnik
   2. DAVOR MUSTAHINIĆ-vojnik
   3. ŽELJKO PULITIKA-vojnik
   4. SLAVKO ĆORAK-vojnik
   5. FRANO ĆOIĆ-vojnik
   6. MATO ĐANOVIĆ-vojnik
   7. IVO KOLENDIĆ-vojnik
   8. IVAN MABIĆ-vojnik-ranjen
   9. DŽEMO ŠKOBELJ-vojnik

2.DESETINA 

1. ZORAN HERCEG-gardista, zapovjednik desetine
2. ILIJA JURKOVIĆ-gardista, zapovjednik desetine
3. JOSIP ĆORIĆ-vojnik,  poginuo 7.12.91. na Srđu
4. OMER MURATOVIĆ-vojnik
5. IVAN SUŠIĆ-gardista
6. ANDRIJA PUTICA-gardista
   1. RIČARD MILUN-vojnik
   2. PERO BILIĆ-gardista
   3. MIHO RADIĆ-vojnik
   4. ESAD PEKAZ  - gardista, umro nakon rata
   5. VLAHO ASIĆ-vojnik
   6. JASMIN DJEDOVIĆ-vojnik
   7. TONI ĆIRIĆ-vojnik
   8. ROBERT MILINKOVIĆ-vojnik
   9. NIKŠA TROJIĆ-vojnik

3.DESETINA 

1. MARTIN HAUSOVIĆ-vojnik, zapovjednik desetine
   1. TOMISLAV MARGARETIĆ-vojnik
   2. NIKŠA GRLJEVIĆ-vojnik
      1. ZVONKO DUBRAVČIĆ-vojnik
   3. MARKO ĆOIĆ-vojnik
      1. NIKŠA PRIŽMIĆ-vojnik
   4. ZORAN FAVRO-vojnik
   5. MARIO MASLE-vojnik
   6. ZORAN MIŠ-vojnik
   7. IVAN SJEKAVICA - vojnik, stradao nakon rata
   8. ŽELJKO BARBARIĆ-vojnik
   9. DANIJEL VUKASOVIIĆ-vojnik

2.VOD 

1. FRANO  KOLUNDŽIJA-gardista, zapovjednik voda
2. NIKŠA ĐANOVIĆ-gardist, zapovjednik voda

1.DESETINA 

1. STIPE ŠARAC-gardista, zapovjednik desetine
2. PAVO BAŠIĆ-vojnik
3. MIRKO HERCEG-gardist, ranjen
4. VILKO HERCEG-gardist
   1. MIRO BUKMIR-vojnik
   2. NIKŠA GVEROVIĆ-vojnik
   3. GJIVO ĐIVIĆ-vojnik
   4. ŽELJKO SOLDATIĆ-vojnik
   5. MILAN KORDIĆ-gardista
   6. VINKO ASIĆ-vojnik
   7. ŽELJKO RAKIDŽIJA-vojnik
   8. GORAN JOZIĆ gardista, poginuo 93.
   9. DRAGAN JOGUNICA-gardista-ranjen
   10. MIŠO PAPAC-gardista, stradao nakon rata
   11. OLIVER PRCE-gardista-ranjen
   12. SPASOJE UDŽENIJA-vojnik
   13. JERKO SPAJIĆ-vojnik-ranjen

2.DESETINA 

1. NINOSLAV SERTIĆ-vojnik, zapovjednik desetine
2. IVO DUJMOVIĆ-vojnik
3. IVO BILIČIĆ-vojnik
4. ZDRAVKO PAPAC-vojnik-ranjen
5. PERIŠA FARTIĆ-vojnik
6. PERO PULITIKA-vojnik
7. ALEN MUSTAHINIĆ-vojnik
8. MATKO KALANJ-vojnik
9. ANTUN KORDIĆ-vojnik
10. NIKŠA SAMBRAILO-vojnik
11. CVJETO CVIJETKOVIĆ-vojnik
12. NIKO KUKULJICA-vojnik
13. ZLATAN DELIĆ-vojnik
14. ZORAN JOVANOVIĆ-RADIĆ-gardista-ranjen
15. ANTUN KRILANOVIĆ-vojnik
16. ALIJA KUŠUNDŽIJA-gardista
17. SALIH MEKIĆ-vojnik, poginuo 8.studenog 1991.
18. OMER MURATOVIĆ-vojnik
19. DAVOR MEDI-vojnik
20. ŽELJKO MIMICA-vojnik
21. MLADEN VIDOVIĆ-vojnik

3.DESETINA 

1. NIKO ZEC-gardista, zapovjednik desetine
2. NIHAD MEHINOVIĆ-vojnik
3. MARKO JOVANOVIĆ-vojnik
4. ZVONKO TRLIN-gardista
5. VLAHO DROBAC-vojnik
6. MARKO DROBAC-vojnik
7. JAKOV ZEDNIČEK-vojnik
8. ZORAN VASILJ-vojnik
9. CVIJETKO ANTUNOVIĆ-gardista
10. STIJEPO ANĐELIĆ-gardista
11. IVICA TROJAN-vojnik
12. STIJEPO MATKOVIĆ-gardista, ranjen
13. ZDENKO BULIĆ-vojnik
14. MIRO CAREVIĆ-vojnik
15. MARKO FILIPOVIĆ-vojnik
16. MUSLI OSMANI-gardista-ranjen
17. ŠEMSUDIN ČUSTOVIĆ-vojnik
18. FRANO ŠTITIĆ-vojnik
19. DŽEMAL KARIĆ-vojnik, ranjen

3.VOD 

1. JOZO RAGUŽ-gardista, zapovjednik voda

1.DESETINA 

1. MIJO BEĆIR-vojnik-zapovjednik desetine
2. PASKO BETE-vojnik-zapovjednik desetine
3. LUKO ŠUBAŠIĆ-vojnik
4. NIKO ŠAPRO-vojnik
5. NIKŠA TRKOVIĆ-vojnik
6. EDIN  JAPALAK-vojnik
7. NIKO KAPETANIĆ-vojnik
8. PERO BURJAN-vojnik
9. VLAHO IVANIŠ-vojnik
10. NIKŠA MOSTAHINIĆ-vojnik
11. LUKA TRTOMAN-vojnik
12. IVO SIMOVIĆ-vojnik
13. PERO BRAILO-vojnik
14. ALOJZ BELŠAK-vojnik
15. NIKO HENDIĆ-vojnik
16. MATO RADOVIĆ-vojnik
17. PERO SUTIĆ-vojnik

2.DESETINA 

1. VLAHO ŠTAKA-vojnik, zapovjednik desetine
2. MARINKO OBAD-vojnik, zapovjednik desetine
3. ANTUN RUSO-vojnik
4. VLADO KOVAČIĆ-vojnik
5. PERO PERIĆ-vojnik
6. MARKO KOVAČIĆ-vojnik
7. BOŠKO DRAGUN-vojnik
8. VLAHO VOJINIĆ-vojnik
9. NIKO ŠKOBELJ-vojnik
10. JAKO OBRADOVIĆ-vojnik
11. NIKO BETE-vojnik
12. ANTUN KRALJ-vojnik
13. MILO KLIČAN-vojnik
14. DANKO RAGUŽ-vojnik
15. MATKO URLOVIĆ-vojnik

3.DESETINA 

1. NIKOLA TOMAŠ-gardista, zapovjednik desetine
2. PERO MILKOVIĆ-vojnik
3. PAVO PULIĆ-vojnik
4. STIJEPO KRALJ-vojnik
5. VLAHO VUJIČIĆ-vojnik
6. LUKA CRNČEVIĆ-vojnik
7. MATO ČUPIĆ-vojnik
8. VLAHO KORDIĆ-vojnik
9. LUKA VUJIČIĆ-vojnik
10. IVO BRATOŠ-vojnik
11. PAVO ALAGA-vojnik
12. ZLATKO RAGUŽ-vojnik
13. MIHO TRKOVIĆ-vojnik
14. MATO TOPALOVIĆ-vojnik
15. IVICA URLOVIĆ-vojnik

PRIPADNICI HOS-a U ISPOMOĆI NA BELVEDERU

1. DAMIR BANIĆ-vojnik, HOS
2. BORIS BIKIĆ-vojnik, HOS
3. STIPE BAKIĆ-vojnik, HOS
4. ZORAN BELOŠEVIĆ-vojnik, HOS
5. MIĆO ĆUK-vojnik, HOS
6. DANIJEL HORVAT-vojnik, HOS
7. OZREN JELIĆ-vojnik, HOS
8. ŽELJKO KLARIĆ-vojnik, HOS
9. ANTE KNEZ-vojnik, HOS
10. SINIŠA OROŠNJAK-vojnik, HOS
11. IVAN PERKOVIĆ-vojnik, HOS
12. STJEPAN RADONIĆ-vojnik, HOS
13. IVAN RADIĆ-vojnik, HOS
14. PERO STJEPOVIĆ-vojnik, HOS
15. STIPE ŠKARO-vojnik, HOS
16. NIKOLA VASILJ-vojnik,  HOS
17. DAMIR ZUBANOVIĆ-vojnik, HOS
18. MATE ZORIĆ-vojnik,  HOS
19. NENAD ŽALIJA-vojnik,  HOS

                                                                  Ratni zapovjednik

                                              Mladen Jurković, pukovnik u mirovini