POČETAK KRAJA INA-E: Hrvatska ostaje bez vlastitih kapaciteta za preradu nafte?

Nakon što je završen bazni projekt koking postrojenja, koji je za riječku rafineriju izradio američki Bechtel, temeljem milijun i pol eura »teškog« ugovora potpisanog početkom ove godine, prema svim dosadašnjim najavama iz uprave Ine, konačna odluka o pokretanju između 350 i 400 milijuna eura vrijedne investicije u izgradnju postrojenja za obradu teških ostataka nafte očekivala se ovih dana. Umjesto toga, na stolu članova uprave našao se novi prijedlog prema kojemu je za donošenje konačne odluke potrebno izvršiti opsežne dodatne analize cijelog projekta, što na neodređeno vrijeme odgađa početak druge faze modernizacije, odnosno izgradnju takozvanog koking postrojenja na Urinju. Prijedlog, kako saznajemo, dolazi od MOL-ovog dijela uprave, a hrvatski članovi uprave će mu se usprotiviti, iako očekuju da će biti preglasani famoznim »zlatnim glasom«, odnosno pravom dvostrukog glasa koje ima predsjednik uprave Ine Zoltan Aldott. Hrvatska strana uprave glasovat će i protiv gašenja sisačke rafinerije, za koju smatraju kako, iako trenutno generira gubitke, može opstati u sustavu Ine, i to kao rafinerija koja će prerađivati naftu s domaćih naftnih polja, za potrebe zagrebačkog tržišta i sjeverne Hrvatske. Ono što, međutim, izaziva veliku zabrinutost je prolongiranje odluke o Rafineriji nafte Rijeka, u paketu s mogućim gašenjem proizvodnje u Sisku. Do sad se, naime, u stručnim krugovima nerijetko spominjalo kako su Mađari nastavak modernizacije u Rijeci, iako nikad otvoreno, uvjetovali pristankom hrvatske strane na gašenje prerade sirove nafte u Sisku, gdje bi zadržali skladišne kapacitete i manji dio proizvodnje. Smatralo se da je to ekonomski najopravdaniji način restrukturiranja Ininog rafinerijskog sektora, no sada u pitanje dolaze obje rafinerije.