Početak listopada 1991. – opći i najteži napad na Hrvatsku s ciljem potpunog sloma obrane

Bilo je to u cilju konačnog sloma hrvatske obrane i dovođenja Hrvatske u poziciju potpunog sloma i predaje u roku od 20 dana. Prema dokumentaciji Centra Domovinskog rata, NATO je procijenio slom Hrvatske u dva tjedna.

Velika Srbija je bila pred ostvarenjem, ali ključni faktor je zaboravljen: hrabrost i moral hrvatskog čovjeka.

Tih teških listopadskih dana prije 24 godine naša domovina proživljavala je svoje najteže trenutke. Otkrivajući u potpunosti sve karte JNA sa svim raspoloživim oružjima napada od Dubrovnika do Vukovara sa ciljem komadanja hrvatskog teritorija i slamanja njezine obrane.

Ključni pravci općeg napada bili su:

• Dubrovnik i njegova okolica – cilj je bio potpuno okruženje Dubrovnika, osvajanje Konavala i cijelog hrvatskog teritorija do desne obale Neretve. Ova ofenziva je išla iz više smjerova: od Crne Gore kroz Konavle prema Dubrovniku, iz Trebinja prema Dubrovniku, te iz smjera Popovog Polja prema Slanom i drugim mjestima dubrovačke okolice.

• Zadar – početkom listopada bio je vrhunac bitke za Zadar. Nakon neuspjeha kod Šibenika, JNA i četnici obrušili su se na Zadar, pokušavajući presjeći Jadransku magistralu i odsjeći grad od ostatka Hrvatske. JNA je osvojila Crno, Murvicu i izuzetno važno brdo Križ. Samo 5. listopada u obrani Zadra poginule su 104 osobe. Cilj je bio rascjepkati Dalmaciju na džepove i njihove najveće gradove dovesti u bezizlazan položaj.

• Zapadna Slavonija – ofenziva na Novsku, Novu Gradišku i mjesta pakračke okolice, Lipik i ostala. Tom ofenzivom, u kojoj je sudjelovao Banjolučki korpus JNA, kao i veliki broj bosanskih Srba dragovoljaca trebala je biti osvojena Novska i Nova Gradiška, što bi bio put prema daljnjem napredovanju prema zamišljenoj liniji Velike Srbije. Tom akcijom teritorij oko Okučana bio bi bitno proširen kao baza za slijedeće napade, a borbeni moral Srba bi bitno porastao. Sredinom listopada osobito teške borbe su vođene kod Starog Grabovca u blizini Novske, te Medara i Dragalića kod Gradiške. Ta ofenziva je slomljena i uskoro Srbi upravo na ovom području doživljavaju prve velike poraze, te gube osvojene teritorije.

• Karlovac – napad Srba na Karlovac bio je takav da je grad bio pred padom. Samo hrabrost branitelja, osobito 2. brigade, kao i dragovoljačkih postrojbi iz Novog Zagreba i Karlovca spriječila je potpuni pad Turnja i osvajanje koranskih mostova na ulazu u grad.

• Istočna Slavonija – osobito velik broj snaga JNA je koncentrirala prema istočnoj Slavoniji. Tih dana JNA osvaja Cerić, Marince i kreće svom silinom na Nuštar, hrvatsko selo pored Vinkovaca. Hrabrošću Slavonaca i dragovoljaca iz cijele Hrvatske, JNA doživljava veliki poraz u Nuštru. Na drugom pravcu hrvatska mjesta zapadnog Srijema poput Iloka, Bapske, Šarengrada i ostalih bivaju odsječena. Cilj ovih napada bio je dovesti Vukovar u bezizlazan položaj i izvršiti pritisak na pravcima prema Osijeku i Vinkovcima.

• Vukovar – osvajanje svih mjesta u okolici osim herojskih Bogdanovaca i želja za brzim zauzimanjem grada. Obrana Vukovara je po planovima JNA odavno trebala biti slomljena, ali herojski otpor branitelja je poremetio planove agresora.

• Podravska magistrala – Srbi iz zapadne Slavonije, Banjolučki korpus JNA i četnici izbijaju sredinom listopada na svega 3 kilometra od ove izuzetno važne prometnice od Zagreba prema Osijeku. To je bila jedina cesta koja je spajala Slavoniju s ostatkom Hrvatske. Hrabar otpor branitelja onemogućio je presijecanje Podravske magistrale, što bi bila prava katastrofa za Hrvate.

Glavni uzroci opće ofenzive u listopadu 1991.:

1) Osvajanje vojarni JNA i naoružavanje Zbora narodne garde – osvajanjem vojarni ZNG i branitelji dolaze u posjed veće količine oružja. Do tada naoružani samo lakim naoružanjem. Hrvati dolaze u posjed tenkova, topova, VBR-a i drugog teškog oružja. To bitno mijenja sliku na terenu, iako je odnos naoružanja još uvijek bio 1:50 u korist neprijatelja. Veliko ofenzivom htjelo se spriječiti pregrupiranje, mobilizacija i aktivniji ustroj Hrvata uslijed veće količine oružja koju su usvojili.

2) Saznanja o namjerama proglašenja neovisnosti Hrvatske – neprijatelj je preko svoje „pete kolone“ i drugim sredstvima špijunaže saznao namjeru proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske od Jugoslavije, te je općom ofenzivom htio što prije osvojiti što veći broj teritorija.

3) Državni udar u Predsjedništvu SFRJ – srpski blok je izveo državni udar u Predsjedništvu SFRJ i preuzeo kolektivno predsjedništvo. Predsjednik je postao Crnogorac Branko Kostić.

4) Likvidacija Franje Tuđmana i hrvatskog vodstva – raketiranjem Banskih dvora i pokušajem ubojstva hrvatskog predsjednika htjelo se obezglaviti Hrvatsku i državu dovesti u stanje potpunog rasula i raspada, te tako olakšati put prema planovima Velike Srbije

5) Diplomatski uspjesi Hrvatske – diplomatskim naporima, a osobito politikom predsjednika Tuđmana, uspjela se u svijetu stvoriti jasnija percepcija što se zaista događa u Jugoslaviji, te kako je na djelu etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima. Svijet je bio naročito zgranut događanjima oko Dubrovnika i Vukovara. Osobito veliku pomoć Hrvatima dala je u tome Njemačka i Vatikan, kao i naši dobri susjedi Austrija i Mađarska.

Nakon teških listopadskih borbi i pada Vukovara u studenom 1991., ustrojena Hrvatska vojska počela je bilježiti prve velike uspjehe, kako u obrani tako i u ofenzivama u Zapadnoj Slavoniji. Bilo je to sunce na tjeskobnom obzoru hrvatskog čovjeka i nova snaga za obračun s nemilosrdnim neprijateljem koji je završio njihovim potpunim porazom u ljeto 1995.