Nije to slučaj ni s Dubrovnikom u kojem su, barem kako nam kažu iz neslužbenih izvora, uz marihuanu najpopularniji amfetamini i kokain. Posebno zabrinjava i doticaj maloljetnika s drogama. Naime, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska je prije tri mjeseca zaplijenila marihuanu i amfetamine koje su pronašli pretragom obiteljske kuće u Župi dubrovačkoj. Tada je utvrđeno kako postoji osnovana sumnja da je mladić u dobi od 23 godine nabavio gotovo kilogram kokaina, od čega je 660 grama zadržao za sebe, a 250 dao maloljetniku da u njegovo ime obavlja preprodaju.
Dubrovački dnevnik doznaje kako postoje izdvojeni slučajevi u kojima se maloljetnici koji idu u više razrede osnovne škole dovode u vezu s marihuanom i amfetaminima. Nije to čest slučaj, ali ih je, prema neslužbenim informacijama, bilo i na našem području.
NAJČEŠĆE SE UZIMAJU KANABIS I AMFETAMINI
„Mladi se često pokušavaju socijalno uključivati i pripadati neformalnim grupama, svojim ponašanjem pokazati koliko su odani, prihvaćati sve što se u grupi radi: pijenje alkohola, najčešće se uzimaju kanabinoidi, a i uporaba amfetamina u većem je porastu. Postotak mladih koji konzumiraju drogu sve je veći, zabrinjava progresivni porast sve mlađih konzumenata, posebno zabrinjava činjenica što je očekivani prelazak s kanabinoida na jača sredstva ovisnosti postao kraći, a uporaba takvih droga sve češća. To je postao način zabave, gotovo da je nemoguće zabaviti se ako se 'nešto' ne uzme. Dostupnost nekad skupog i samo bogatima mogućeg kokaina postala je lako ostvariva,“ govori Vesna Raguž Staničić, prof. klinički psiholog u Općoj bolnici Dubrovnik.
Psihologinja naglašava kako je posebno zabrinjavajuće što je uporaba droga kod maloljetnika u današnje vrijeme postalo nešto što je na neki način opće prihvatljivo i od čega se ne radi pretjerano velika stvar.
„Učestalost ovakvih pojava učinila je da društvo u cjelini, posebno mlade generacije, na ovakvu pojavu više ne reagiraju krajnje negativno, ona se lagano uvukla i udomaćila, postala je gotovo društveno prihvatljiva. U zanosu zabave i imperativa za opuštanjem uz pomoć neke droge, nitko ne razmišlja o mogućim posljedicama, koje stižu ponekad vrlo brzo i neočekivano, s brojnim psihičkim tegobama. U novonastaloj situaciji, s problemom ispred njih, mladi se ovisnici moraju suočiti, baš kao i njihovi roditelji. Problemi se vrlo često šire na aspekt škole: uz izostajanje s nastave, pad školskog uspjeha, daljnju promjenu cjelokupnog ponašanja, u kome se izdvaja sve češće izbivanje iz kuće, sve više izbjegavanja kontakata s ukućanima i povlačenje,“ tvrdi Raguž Staničić.
Ponašanje izvan kuće, naglašava ona, često je popraćeno neovlaštenom nabavom droge, s mogućim daljnjim razvojem u smjeru neovlaštene prodaje, što sve skupa vrlo brzo može poprimiti odličje kriminalnog ponašanja.
PANDEMIJA DODATNO POGORŠALA SITUACIJU
Prema njenim riječima, uvjeti koje je sa sobom donijela pandemija pogotovo doprinose ovom negativnom trendu te su ubrzali proces sve većeg otuđenja među ljudima. Najviše zabrinjava situacija unutar obitelji, gdje roditelji sve manje vremena imaju za djecu, koja se u adolescenciji, potaknuta brojnim motivima, okreću u lošem smjeru, posežu za raznim vrstama droge, kao i alkohola, da bi se osjećala bolje. Psihologinja upozorava kako kod problema maloljetničke konzumacije ili preprodaje droge, upravo njihovi roditelji igraju najvažniju ulogu.
„Kada je roditeljima moguće najranije prepoznati problem ovisnosti kod svog djeteta? Jasno je da je važno da problem bude prepoznat što ranije. Svaka promjena u ponašanju djeteta trebala bi okupirati pažnju roditelja i dovesti do posvećivanja dovoljno vremena za eventualno razotkrivanje pravog problema. Kada se posumnja da dijete ima jedan od gore navedenih problema, neophodno je primjereno suočavanje s istim, nikako zanemarivanje ili očekivanje da će se stvari same riješiti. Potrebno je javiti se stručnoj osobi i ne očekivati da će se navedeni problem riješiti brzo, lako i jednostavno. Problem ovisnosti o drogi ozbiljan je problem i tako ga treba tretirati,“ upozorava Raguž Staničić koja savjetuje roditeljima kako mogu pomoći svojoj djeci koja su bila ili jesu u doticaju s drogom odnosno kako spriječiti takve scenarije.
„Važna stavka u cijeloj priči, a koja prethodi gore navedenoj pojavi i odnosi se na period ranog odrastanja ovih mladih ljudi, upravo je uloga roditelja, za koje smo prethodno napomenuli kako, pritisnuti zahtjevima posla koji obavljaju, nemaju dovoljno vremena za svoju djecu. Upravo taj momenat treba razmotriti: malo vremena sa svojom djecom treba što kvalitetnije i sadržajnije ispuniti, s djecom se mora razgovarati. Upravo se tada stvara bitan kontakt koji, kao takav, izgrađuje platformu za buduću komunikaciju, povjerenje, razmjenu emocija i svega što djetetu daje osjećaj sigurnosti, pripadanja, ljubavi i sve ono što kasnije neće trebati tražiti u nekim neformalnim grupama, jer to već ima u svojoj obitelji. Dovoljna će mu biti druženja i zabave, koje ne zahtijevaju 'pomoćna sredstva' u vidu droge ili alkohola, zabave kojih će se sjećati i koje će biti dio odrastanja i sazrijevanja,“ savjetuje Raguž Staničić naglasivši kako je u današnje vrijeme uloga roditelja puno zahtjevnija, nego što je to bilo prije tridesetak godina.
„Uloga je to za koju nas nitko ne priprema, a koja je najvažnija od svih uloga koje tijekom života obnašamo,“ napominje.
Više o rasprostranjenosti droga među maloljetnicima pročitajte OVDJE.