- Bilo bi najčudnije da je umro od srčanog udara, dodao je Bušićev prijatelj Josip Đerek iz Imotskog.
- Poslao je poruku u svom stilu. Bio je izvanzemaljac po svom stilu, domoljublju, ideji. Ovo je još jedan od njegovih svijetlih poteza - kazao je Đerek dodavši da se sa Zvonkom čuo prekjučer. Bio je normalan, gledao je "Prosjake i sinove" s Julienne, nije bilo nikakvih nagovještaja da bi nešto mogao sebi napraviti. Bio je u odličnoj fizičkoj kondiciji, dnevno je radio 250 zgibova, svaki dan je plivao ispred kuće, kazao je Đerek.
- Nije bio u depresiji, ali je bio jako razočaran. On je došao iz drugog svijeta. Ako se ponašaš mimo zatvorskih pravila, leti ti glava, a ovdje ideš naprijed. Pošto je izašao iz zatvora, nakon godine dana, rekao mi je da bi se najradije vratio u zatvor. Bio je zaprepašten činjenicom da se zakoni u našoj državi ne poštuju, da se država ne može urediti tako da pristojno funkcionira za narod i opće dobro, nego da se za kršenje pravila dobiva zlatna medalja - rekao je Đerek. Istaknuo je da Zvonko nije bio razočaran u narod, nego da nije shvaćao da se nešto stalno može raditi naopako. Također je snažno osiječao stigmu "ubojice i terorista" koju su mu pripisivali mediji, kazao je Đerek.
- Zvonko je u početku imao nevolju da ga svaka baraba nazove teroristom i ubojicom. Uporno se godinama i prije njegovog povratka govorilo kako je policajac poginuo prilikom demontaže bombe.
Činjenice su potpuno drugačije
Policajac je demontirao bombu na kolodvoru po njegovoj shemi koju je ostavio u drugom pretincu. Dakle, izvukli su bombu iz pretinca, stavili je u kombi i odveli 10 kilometara u Bronx na poligom za uništavanje bombi. Bombu su stavili u jarak, detonirali, ali nije pukla. Nakon 30 sekundi, što je mimo svih pravila, ljudi dolaze nad bombu i ona u tom trenutku eksplodira i raznese jednog policijaca. A stalno se pisalo drukčije.
Istina koju hrvatskiu mediji skrivaju
Policajac dakle nije poginuo pri demontaži nego na poligonu za uništavanje eksplozivnih naprava, izvan svake Zvonkove odgovornosti. To ga je trgalo sve do dokumentarnog filma Ljiljane Bunjevac Filipović premijerno prikazanog prije nekoliko mjeseci u kojem je sve to detaljno razjašnjeno. Tada mi je rekao: "Barem je ostao zapis o tome što je i kako bilo." Koje je on muke u sebi nosio, zbog ubojstva policajca, zbog Bruna Bušića, i drugo, teško je proniknuti u dušu, bez obzira koliko ste s nekim bili bliski. Ali Zvonko je to sve itekako osjećao - kazao je Đerek.
Za Bušića je rekao da se nikad nije smatrao naivnim. Nije bio neinteligentan da nije znao u koje se opasnosti upušta, i što jedan takav posao, "dignuti" avion, znači. On je to napravio stručno, sposobno, s tim da je već tada prešao na drugi svijet. Rekao mi je sto puta da bi sve to isto opet napravio - završio je Josip Đerek.