Nedavno sam, komentirajući prometne udese Čačića i Horvatinčića napisao kako Hrvati ni slučajno ne smatraju kako je ubiti dva Mađara ili dva Talijana ista stvar. Bez obzira što se u oba slučaja radi o nehatnim kaznenim djelima iz domene prometa, hrvatska je javnost izbalansirano i objektivno – kakva već jest – zatražila za Horvatinčića najmanje “doživotnu robiju” suosjećajući s nesretnim Talijanima, dok je kod Čačića prevladalo mišljenje da se “to svakome može desiti, pa nije ih htio namjerno ubiti, nije bio alkoholiziran itd.”. Analogno tome Horvatinčić je valjda bio alkoholiziran i da je valjda namjerno smaknuo nesretni talijanski bračni par.
Sličnu stvar čitam ovih dana u Slobodnoj, a autor članka punog “hrvatske objektivnosti” je prof. dr. Ivo Goldstein, nesuđeni akademik, ali suđeni Kukuriku veleposlanik u Parizu. Dr. Ivo se istakao kao debela muha u čaši mlijeka. Umjesto da ubrzano uči francuski (koji mu navodno baš i ne ide najbolje) on nas, jadne i neuke, podučava svojom utopističkom upornošću što su to ustvari crveni i crni, te tko je od njih donio svijetu više zla. U pauzi tečaja “Francuski za početnike”, naš Ivo mudruje “oni kojima su nacizam i komunizam jednaki imaju čušpajz u glavi. To nisu jednako zločinački režimi i nisu svijetu donijeli jednako zlo.” Po riječi “čušpajz” očito bi naš doktor povijesti bolje pristajao kao veleposlanik u Berlinu. Međutim, valjda će u međuvremenu naučiti i francusku riječ za “čušpajz” iliti varivo.
Dosadno mi je već ponavljati kako je 23. kolovoza proglašen od strane Vijeća Europe kao dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoriratnih režima. Zašto je Europa odabrala baš 23. kolovoza? Zato jer su tog dana 1939.g., u Moskvi Molotov i von Ribbentrop potpisali Pakt o nenapadanju između Hitlerove Njemačke i Staljinovog SSS-a. Potpisivanju sporazuma osobno je nazočio Hazijajin. Goldsteinovi šefovi iz Europe odredili su baš taj dan kao simbol koji jasno podsjeća na dva zločinačka totalitarna režima koji su prouzročili ogromne ljudske žrtve i patnje. Međutim, dr. Ivo je spreman, baš kao jednom ranije jedan drugi dr. Ivo, služiti EU, ali se ne slaže s Europom baš u svemu. On mudro zaključuje da su se “neki služili zločinačkom metodologijom u pokušaju ostvarenja bazično plemenitih i čovjekoljubivih ciljeva…” (Vau!!!) Jasno je k’o čuspajz kako naš Ivo valjda misli kako je stvaranje SFRJ bio bazično plemenit i čovjekoljubiv čin, a stvaranje NDH tek destilirani zločin. Zbog toga su čovjekoljupci još godinu i pol nakon prestanka rata morali ubijati bez suda i bacati u jame stotine tisuća zločinaca koji su se usudili sklopiti pakt i sa crnim vragom ne bi li se dokopali vlastite države.
Bože, kako je u to vrijeme bilo teško biti čovjekoljubac. Umjesto da uživaju u briljantnoj pobjedi, koju su za njih doista izborili saveznici, oni su morali još 18 mjeseci nakon prestanka rata ubijati i bacati u jame da “raščiste zrak”.
Mnogi povjesničari tvrde da su plemeniti čovjekoljupci što prije, a što za vrijeme, a što nakon Drugog svjetskog rata pobili ukupno čak do 50 milijuna ljudi. Odmah je bilo uočeno kako se radilo o očitom pretjerivanju te se, nakon dugogodišnjeg provjeravanja brojki došlo do konačne, realne cifre: 49 milijuna ljudi.
Prof. dr. Ivo Goldstein predaje povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Možete li zamisliti koliko je samo novih gledatelja Žikine dinastije osposobila njegova katedra. Možete li također uopće zamisliti što takvi studenti, koje je obrazovao i formirao prof.dr. Goldstein, misle i kako sude o hrvatskoj državi i o Domovinskom ratu.
Baš bi me zanimalo čuti od njih smatraju li oni da je stvaranje hrvatske države 1990.g., bila čovjekoljubiva i humana ideja ili tek nacionalističko razbijanje bratstva i jedinstva koje je gradila Juga i njeni čovjekoljupci Tito, Ranković, Simo Dubajić, Đilas, Kosta Nađ, Manolić, Boljkovac i ostali koji su nam omogućili 45 godina svoje krvave idile. Nalazi li se u glavi prof. Goldsteina čušpajz ili armirano betonski komunizam, nije ni važno.
Njegov višegodišnji odlazak u Pariz Filozofski fakultet u Zagrebu neće ni osjetiti jer je još 1971.g., Mladen Zvonarević bio oformio na tom Fakultetu čvrstu partijsku jezgru koja i dalje izpljuvava sve nove čovjekoljupce (poput Tvrtka Jakovine) koji se još uvijek nadaju da će Sava možda ipak jednom poteći uzvodno! Indijanski poglavica je pred smrt rekao kako su se u njemu čitav život borila dva psa: dobar i loš. Kad su ga upitali koji je bio jači, rekao je: “Onaj kojeg sam hranio!” Pogodite kojeg psa prof. dr. Ivo Goldstein čitav život hrani u sebi?
Zvonimir Hodak