Nastup Gordane Grbić (današnja tajnica SDP-a, na slici gore) zastupnice SDP-a Hrvatske na konstituirajućoj sjednici Hrvatskog Sabora 30. svibnja 1990.g.
Račan protiv neovisne hrvatske države (25. lipnja 1991.)
Račan na presici (u pauzi 14. kongresa SKJ) "kuka" očigledno shvativši kako Jugoslavija nezaustavljivo propada. Drugi hrvatski komunist, Stipe Šuvar, zagovara ostanak na 14. kongresu SKJ. Račan otvoreno govori kako su "hrvatski komunisti jako zainteresirani za uspjeh 14. kongresa SKJ", dakle za opstanak Jugoslavije. Na koncu, hrvatski komunisti nisu namjeravali napustiti taj kongres, to su učinili tek nakon odlaska slovenske delegacije, shvativši kako ostanak nema baš nikakvoga smisla.
"Pa nećemo se valjda sporiti oko dva kamena"
Idemo dalje...
Tko je uistinu bio Račan?
U politiku je ušao "na velika vrata" sedamdesetih godina nakon sloma Hrvatskog proljeća i nasilne smjene lidera Saveza komunista Hrvatske Mike Tripala, Savke Dabčević-Kučar i Pere Pirkera. Ivica Račan kao mladi čovjek, relativno nepoznat široj javnosti kao nova politička snaga, postaje član novog vodstva Saveza komunista Hrvatske, odnosno Izvršnog komiteta Saveza komunista Hrvatske te predsjednik Ideološke komisije Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.
U svojim prvim danima vlasti Račan postaje poznat po tvrdim ideološkim stavovima i obračunu s hrvatskim proljećarima te po čišćenju Saveza komunista i hrvatskog društva od navodnih hrvatskih nacionalista.
Posebno se istaknuo u obračunu s ljudima iz Školske knjige. Dakle ulazak Ivice Račana u visoku politiku obilježila je tvrda borba protiv navodnih hrvatskih nacionalista.Nema nikakve dvojbe da su tadašnji Izvršni komitet CK SKH kolektivno, i svaki njegov član, posebno krivi zbog političkog progona i zatvaranja stotina i stotina ljudi zbog masovnog izbacivanja s posla i Saveza komunista. Račan je u tim čistkama bio jedan od najoštrijih.
Dakle Račan je ušao u politiku kao žestoki protivnik masovnog hrvatskog nacionalnog pokreta i Hrvatskog proljeća, ušao je kao stup i značajan čimbenik u borbi protiv nacionalizma u Savezu komunista Hrvatske i u hrvatskome društvu.
Ja sam u to vrijeme bio u velikom sukobu s Ivicom Račanom jer sam bio zagovornik nužnosti ustavnih reformi koje trebaju osigurati samostalnost i suverenost Hrvatske.
U tom čišćenju i progonima navodnih hrvatskih nacionalista i neprijateljima najvećim grijehom smatralo se zastupanje prava hrvatskog naroda na samostalnu državu. Napadali su me kao hrvatskog nacionalista, satima se raspravljalo o vodstvu SSRN Hrvatske o meni kao o hrvatskom nacionalistu i tražilo moje smjenjivanje, izbacivanje iz Saveza komunista pa i kazneni progon. I u mome progonu, jedan od mojih najoštrijih kritičara bio je upravo Ivica Račan (o tome pišem u posebnom poglavlju).
Do pojave Slobodana Miloševića i velikosrpskog nacionalizma, Račan ne mijenja svoje političke pozicije. U međuvremenu postaje direktor Političke škole u Kumrovcu te nakon toga odlazi za člana Predsjedništva SKJ u Beograd gdje počinje njegova politička transformacija. Vraća se u Hrvatsku i postaje u prosincu 1989. godine predsjednik CK Saveza komunista Hrvatske.
Zdravko Tomac