PIŠE: Ištvan Bećar Pecaroš
Djelomično samo! A ono što smo preteklih mjeseci doista doznali jest činjenica kako Zaklada funkcionira ilegalno, mimo zakona, mimo propisa države u kojoj je registrirana, kao i grada u kojem posjeduje, kao pravi feudalac, vrijedne nekretnine.
Klario Šober, (novo)izabrani upravitelj Zaklade, imenovan od strane Gradskog vijeća, ne može preuzeti dužnosti jer stari Upravitelj ne priznaje novog, dakle, ne priznaje odluku Gradskog vijeća, a niti poštuje statut Zaklade. Toliko o vladavini prava i poštivanju zakona uvijek nam ljubljene Republike Hrvatske, najdražeg Grada Dubrovnika, kojeg je, sjećate se, bivši Predsjednik Upravnog vijeća Nikola Obuljen zvani Ćićo, nekih ranijih godina i sam vodio. Ako ste zaboravili tko je Ćićo Obuljen, to je onaj lik koji je devedesetih snimljen kako o jednom dijelu hrvatskog naroda daje, malo je kazati, fašističke izjave. I umjesto da zbog toga bude procesuiran on je iz matične stranke, glumeći nekakvog nezadovoljnika, zdimio u DC. A ako ste pak zaboravili što je to DC, onda je dobro. Bravo! Mi vam nećemo remetiti nirvanu zboreći o tom nečem zvanom DC. Ali dobro, to su bili neki drugi običaji, neka druga vremena, neki drugi ljudi, no nije zabilježeno kako se uvaženi gospar Obuljen zvani Ćićo ikada igdje ispričao.
Informacije na kapaljku
Ono što se naslućuje kao ključan momenat sage o Blagim djelima, jest činjenica kako Zaklada, tj. uzak krug vodećih ljudi, godinama na kapaljku daju informacije o stvarnom stanju zaklade, o procesima, broju ljudi o kojima skrbi, kao i sramotno netransparentan rad iste. Nekakvo izvješće učinu tek formalno na koncu godine, jasno, kako bi zadovoljili zakonom propisanu formu. Stvarno stanje ostaje zamagljeno, prikriveno gomilom brojeva, postotaka... Zaklada Blaga djela nije niti može biti iznimka u kategoriji zaklada, tj. udruga koje bi u praksi trebala funkcionirati kao svojevrsna dioničkih društava, u čije procese javnost uvijek mora imati uvida. Zaklade, radi zakonske regulative, nisu niti mogu biti privatizirane. Realno, rade i odlučuju kao mračna jogurt-masonerija, kao nekakva privatna dionička društva zatvorenog tipa. Tako godinama funkcionira i ovo dubrovačko društvo: Poslove i prostore dodjeljuju onima tko im se svidi a javni natječaji su im nepoznata kategorija. Ili, ako ih pak i ima, kako nam reče naš izvor iz same Zaklade, onda je uvijek unaprijed jasno kome što ide.
Javnost i transparentnost
Želja sadašnje vladajuće gradske garniture, prije svega Olge Muratti, je da situaciju oko Zaklade Blaga djela, kao i DPDS-a, riješi i koliko je moguće stavi pod nadzor Grada Dubrovnika, to jest građana. Jer, budimo realni, Grad Dubrovnik ima, ma koliko bio nesavršen, makar nekakav sustav kontrole unutar sebe, nekakvo Gradsko vijeće, sastavljeno od onih u poziciji kao i onih u opoziciji. Javan, transparentan rad svih tvrtki, udruga, zaklada i slično, trebao bi biti svakome u interesu, pa i Nikoli Obuljenu zvanom Ćićo. Jer, neće Andro odnijet Zakladu, a niti DPDS, u Imoticu onda kad mu završi mandat. A on tvrdi da će to biti, zamislite smijurije, 2017. godine. Ah, taj nepopravljivi HNS-ovac... IBP.