Događaji oko ovogodišnje proslave 17. Vojnoredarstvene operacije '
' kojom je oslobođen posljednji okupirani teritorij Republike Hrvatske ukazali su petnaestak godina nakon završetka rata na novi zabrinjavajući trend u dijelu zajednice srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Kao što nisu svi hrvatski Srbi prilikom raspada Jugoslavije sudjelovali u pobuni protiv nove hrvatske vlasti, tako ni svi pripadnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj nisu dio i ne sudjeluju u zbivanjima koji ukazuju da jedan manji dio Srba u Hrvatskoj opet nastoji provoditi novu velikosrpsku politika što se kreira u Beogradu.
Prošle godine Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) lansirala je Memorandum 2, po ugledu na Memorandum iz 1986. godine koji je bio idejno-politička podloga za stvaranje Velike Srbije na ruševina bivše federacije. Srbija je međutim izgubila četiri rata i otcijepljenjem Kosova približila se granicama Beogradskog pašaluka, ali srpska i srbijanska nacionalna elita ne odustaje i u novim okolnostima promicati svoju staru velikosrpsku politiku.
U Memorandumu2 SANU glavno je težište na umanjivanju odgovornosti Srbije za počinjene zločine i razaranja na ostalim dijelovima bivše Jugoslavije, nastojanje da susjedne države odustanu od tužbi protiv Srbije pred međunarodnim sudovima, destabilizacija vlada u susjednim državama, ustrajavanje na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i tranzicija srpskih zajednica u susjednim zemljama u svesrpsku zajednicu.
Događaji oko proslave 'Oluje' i nakon nje pokazali su da jedan dio Srba u Hrvatskoj još uvijek ne priznaje da su se pobunili protiv države u kojoj su oni bili ravnopravni građani, a za vrijeme propale Jugoslavije čak i u nekim stvarima i ravnopravniji od samih Hrvata.
Taj dio koncentriran je oko Samostalne demokratske srpske stranke kojoj je čelnik, premda ne i nominalni saborski zastupnik Milorad Pupovac. Iako je zastupnik u Hrvatskome saboru, pa čak i predsjednik njegovog Odbora za vanjsku politiku, i štoviše član hrvatskog izaslanstva u Europskom parlamentu, Milorad Pupovac nikad nije osudio pobunu hrvatskih Srba koja je dovela do okupacije jedne četvrtine njezinog teritorija, nikad nije izričito osudio velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića i nikad nije izričito naglasio da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije.
Takav čelnik stranke srpske nacionalne manjine uzima sebi za pravo da postavlja uvjete hrvatskoj vlasti, kao da su Srbi najveće žrtve Domovinskog rata, odnosno Srpsko-hrvatskog rata koji je pokrenut iz Beograda na temelju Memoranduma SANU.
Nije međutim problem samo u tim Srbima unutar srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Prije svega treba konstatirati da je po posljednjem popisu od 2001. godine u Hrvatskoj bilo oko 200.000 građana koji su se izjasnili kao Srbi. Međutim broj birača na listi za srpsku nacionalnu manjinu u XII izbornoj jedinici iznosio je na prošlim parlamentarnim izborima čak 183.992, drugim riječima među njima je i znatan broj onih koji su došli glasovati u Hrvatsku, a praktički žive u Srbiji. I od toga broja za tu je listu glasovalo ukupno 23.207 birača, a za Milorada Pupovca svega 14.541 glasač, odnosno 7,9 posto.
To je faktični i brojčani legitimitet na koji se poziva Milorad Pupovac kad pretendira da predstavlja sve pripadnike srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Nitko mu od hrvatskih dužnosnika nije stavio to pod nos, jer je to najbolji dokaz da Milorad Pupovac i njegov SDSS predstavlja gotovo zanemarivu manjinu u srpskoj nacionalnoj zajednici.
Treba se osvrnuti i na ukupan broj Srba u Hrvatskoj, jer je taj broj po popisu iz prošle godine, za koji je sumnjivo što konačni rezultati još nisu objavljeni, očito niži nego što je bio u popisu od 2001. godine. Srbi su po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina usvojenom 2000. godine privilegirana manjina, je im je taj zakon usvojen za vrijeme Račanove Vlade davao po postotku od najmanje 1,5 posto jednog do tri zastupnika u Saboru, što je Sanaderova Vlada 2010. godine dopunom Ustavnog zakona povećala na tri garantirana zastupnika. Jedan od njih bio je i dr. Vojislav Stanimirović koji je i sam sudjelovao u pobuni protiv hrvatskih vlasti.
Kad se pogledaju glavni ciljevi Memoranduma2 SANU i događaji oko obilježavanja 17. obljetnice 'Oluje' onda je sasvim jasno da sve što poduzima taj dio Srba u Hrvatskoj odgovara ciljevima tog dokumenta. Prije svega i prije obilježavanja 'Oluje' pojavili su se zahtjevi da HTV prestane obilježavati događaje iz tih herojskih dana oslobođenja Hrvatske, ali je najgora stvar što u tome sudjeluje hrvatski politički vrh. Ni predsjednik Josipović ni premijer Milanović ni potpredsjednik Sabora Leko ni jednom riječju nisu ukazali što je bila 'Oluja', protiv koga su se hrvatski branitelji borili, koliko je ljudskih i materijalnih žrtava imala Hrvatske u Domovinskom ratu, niti su spomenuli predsjednika Tuđmana, kao ni, za razliku od prošlogodišnje potpore Jadranke Kosor, nisu spomenuli dva generala koji se nalaze u zatvoru u Haagu.
Ne treba ni spominjati da je sam program obilježavanja 'Oluje' pod nadzorom upitnog po zaslugama ministra branitelja Predraga Matića degradiran. Drugim riječima, sam hrvatski državni vrh sudjeluje u provedbi projekta Memoranduma2 SANU, a da o tome vodeći hrvatski mediji a prije svega Hrvatska televizija znakovito šute. Ni jedan hrvatski medij nije ukazao na parastos što ga je patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej održao uoči godišnjice 'Oluje' u Beogradu.
Dok je u ranijim godinama bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić stalno ponavljao da je 'Oluja' najveći zločin koji se ne smije zaboraviti, sad je umjesto predsjednika Nikolića tu ulogu preuzeo patrijarh Irinej ukazavši na 'strašne zločine koji su se dogodili prije 17 godina u zapadnim našim krajevima (Zapadna Slavonija -op.p.) ili kasnije u našim južnim krajevima (Knin – op.p.) gdje su Srbi stradali kao nikada u svojoj povijesti'. Tom parastosu od službenih dužnosnika nisu bili nazočni bilo tko nego prvi potpredsjednik srbijanske Vlade i ministar obrane Aleksandar Vučić i načelnik glavnog štaba Vojske Srbije Ljubiša Diković. Kao što se vidi Srbija i dalje ne odustaje za posezanjem hrvatskog teritorija, a tu su ministar obrane i načelnik štaba Vojske Srbije da pošalju pravu poruku.
Na sve ovo treba ukazati, ne toliko zbog povampirenih velikosrba u Hrvatskoj na čelu s Miloradom Pupovcem, pa i upitnim Veljkom Džakulom koji je u Kninu osporio legitimitet 'Oluji' nego zbog poslušničke i čak izdajničke politike hrvatskog državnog vrha koji ne treba zaboraviti drže bivši komunisti na čelu s predsjednikom Republike, a njemu je glavni savjetnik dr. Dejan Jović, jedan od najutjecajnijih Srba u svijetu. Ako se u tom hrvatskom državnom vrhu nešto bitno ne promijeni, čak se može dogoditi da iduće godine, kako je najavio zloglasni Savo Štrbac koji manipulira lažima o srpskim žrtvama preko svoje udruge 'Veritas', obilježavanja 'Oluje' i ne bude.
Vjekoslav Krsnik/Dnevno.hr