Piše: Ištvan Bećar Pecaroš
U zakonu i etičkom kodeksu državnih službenika i namještenika iščitava se sasvim nešto drugo od gore spomenutoga. Naime, ti lokalni šerifi dužni su svojom nadležnosti i nazočnosti osigurati ostvarivanje prava integriteta i dostojanostvo svakog građanina. Njihova obveza je ne uzrokovati neugodu i nelagodu kod poreznog obveznika, svojim ponašanjem ne uzrokovati strah ili neprijateljstvo, u prostoru u kojem se nalaze ne stvoriti ponižavajućeili uvredljivo ponašanje. Oni bi trebali u obavljanju svoje dužnosti čuvati osobni ugled i ugled države koja ih plaća te svojim ponašanjem biti primjer u nastojanju osiguravanja povjerenja građana u državu i dužnost koju obavljaju.
Silovanje državnih obveznika
Jeste li vi ili vaši bližnji imali i približno ovakav osjećaj kada su vas posjetili navedeni moderni kauboji? Iz mora primjera koje imamo, osvrnuti ćemo se ovoga puta samo na one koji se odnose na Dubrovnik i okolicu.
Imena trvrtki kao niti inspektora porezne uprave nećemo objavljivati iz razumljivih razloga. Oni će se sami prepoznati u našim pričama. Nama ostaje nadati se kako će ovu, kao i naše naredne priče koje slijede iz ove domene, pročitati i netko koga bi to trebalo zanimati.
Moji dragi prijatelji
Čelniku jedne agencije čiji je vlasnik u prijateljskim odnosima sa jednim čelnikom Porezne uprave, vraća se porez na dodanu vrijednost, a dok se drugoj agenciji, koja nema tu zaštitu, nabija taj isti porez. Utvrđuje se osnovica na isporuke koje ne podliježu oporezivanju prilikom izvoza. Zadužuje se porezni obveznik i tako se kokurencija riješi konkurencije i dominira tržištem. K tome je ovaj drugi izložen i na takozvanom Linićevom "pravednom“ popisu dužnika poreza.
Rad u poreznom nadzoru karakterističan je i u dijelu kada se u tijeku nadzora uspoređuju dva ugostiteljska objekta, odnosno dva kafića, a od kojih je jedan u Uvali Lapad, a drugi u Zatonu. U poreznom se nadzoru porezni obveznik iz Zatona zaduži sa šesterostruko veći iznos od onog u Uvali Lapad. Ovakav nelogičan ishod razlog je zakonski regulirana mogućnost slobodne procijene inspektora, slobodnog kretanja po vašem kafiću ili objektu, te se, eto, inspektoru "učinilo“ kako u zatonskom kafiću više ljudi izlazi i ulazi kroz vrata nego kod onog u Uvali.
Nisu bitne činjenice niti uredna dokumentacija, predočena i dostavljena u nadzoru, već je bitan osobni dojam inspektora, kojem se u postupku nadzora vjeruje više nego vašoj urednoj dokumentaciji. Jednaka praksa je kada sud vjeruje službenoj osobi policijske postaje Dubrovnik, a samo zbog toga jer je ona u nekom slučaju tada bila službena osoba, a sada je,na primjer, nečasno otpuštena poradi privatne naplate prometnih kazni.
Još jedna žrtva "silovanja" od strane ovih državnih činovnika je vlasnik budućeg hotelskog objekta u izgradnji. Žrtva se, zamislite, usudila zatražiti povrat poreza na dodanu vrijednost, jer se radi o izgradnji, a temeljem dokumentacije o plaćenom ulaznom porezu, stječe pravo na povrat.
Kako se samo, majmun, usudio? Inspektor utvrđuje da isti radi privatnu kuću sa osam banja i da navedeni objekt neće koristiti u poslovne svrhe, iako ima registriranu hotelsku djelatnost, ali zato vraća porez na dodanu vrijednost drugom trgovačkom društvu koji kupuje jahtu jer će istu sigurno koristiti u poslovne svrhe.
Utvrđuje se da porezni obveznik koji gradi hotel mora platiti porez na dodanu vrijednost, a ne može ostvariti povrat poreza, te mu se obračunava - kamata. Pravna i fizička osoba se kažnjavaju visokom novčanom kaznom koju nisu u mogućnosti platiti. Čitav objekt ostaje nedovršen, a porezni obveznik izvrgnut linićevom stupu srama, kao netko tko namjerno upropaštava svoju voljenu domovinu.
Proces ostao ne završen, ali koga briga što Milanović i Čačić govore o lakom investiranju i dobroj poduzetničkoj klimi, kada znamo da je politička klima nešto što je puno važnje od poduzetničke klime. Ova druga naprosto nije prisutna unutar naših granica.
Silovanje državnog proračuna
Treće silovanje, a sada već direktno državnog proračuna, je i kada državni službenik i namještenik svakodnevno koristi službeno vozilo u odlasku i dolasku na posao sa jednog dalekog otoka u Dubrovnik. Svaki mjesec obračunava putni nalog u kojem navodi da je koristio osobni automobil u poslovne svrhe tj. 2 kune po kilometru.
Ako pomnožimo udaljenost tog dalekog otoka na razini mjesec dana dođemo do fascinantne brojke od 9 tisuća kuna. Je li to stvaranje preduvjeta za poduzeničku klimu? A jednom poreznom obvezniku iz Dubrovnika, porezni inspektor je odbacio sve putne naloge u obračunu za proteklu godinu i to iz razloga što nije zadovoljio sve elemente temeljem zakona o priznavanju putnih troškova i evidencije putnih naloga koji se sastoje od - sedamnaest elemenata.
Koliko vi puta pođete u butigu i ne pronađete ono što vam treba? E, pa sukladno mišljenju države, morate pronaći, jer ako vam inspektor dođe kaznit će vas. Ne možete se vi šetati kako ste zamislili i onda kada se vozite na poslovni sastanak vaš uspjeh mora uvijek biti sto postotan inaće vam sve džabe, odbit će vam kauboji putni nalog.
Ruka ruku mije
Porezna uprava u nadzoru jednoj tvrtki utvrdila je napravilosti u radu. Slijedi intervencija, ovršni postupak se sprema u ladicu dok - banka ne sjedne na račun i nekretninu. Banka se u dogovoru sa poreznikom u cijelosti namirila. A država? I ovaj dubrovački primjer zorno govori kako se štite državni interesi!
Nadljudi među nama
Slobodna volja inspektora, slobodna procjena poslovanja, slobodna procjena prometa poslovanja, isključivo vjerovanje službenoj osobi, neodgovornost službene osobe, doveli su do toga da smo zemlja vrlo degutantne i frigidne poduzetničke klime. Većina tih poreznih inspektora ljudi su koji nemaju baš nikakav osjećaj za poduzetništvo, privredu, obrtništvo, oni pojma nemaju što znači podjeliti plaće svakog prvog. Najčešće su nekakvi knjiški moljci koji su donedavno radili kojekakve nižerangirane poslove koji, u pravilu, nemaju nikakve veze s poslom poreznika i koji sve svoje životne frustracije iskaljuju isključivo na poduzetnicima opterećeni stotine drugih problema.
Još nitko nije odgovarao za nanesenu štetu poreznom obvezniku. Dok toga ne bude, ništa od posla. Svu svoju energiju koju pokušavate usmjeriti ka dobrobiti svoje tvrtke pada u onom trenutku kada vas kauboji posjete u inspekcijskom nadzoru.
Koliko puta ste čuli onu legendarnu izjavu: Kada žele nešto naći, naći će.
Lista dužnika vam slijedi a kauboji, tj. doživotni inspektori (oni nikad nisu krivi) uzdignute glave šetaju po Gradu. Oni su ugledni građani korumpiranog društva. U životinjskom svijetu filma oni bi bili mali nevini leteći medvjedići ili medvjedići dobrog srca.
Stimulacija za upropaštavanje društava i osoba
Da ne zaboravimo i na te male medvjediće. I oni moraju od nečeg živjeti. Na kraju svakog mjeseca u obračunatoj, a ne naplaćenoj poreznoj obvezi, dobivaju povećanu plaću. Pojedinci u milijunskim iznosima, bez ikakva smisla i realne mogućnosti naplate, obračunavaju porezne obveze. Za tekući mjesec prikazuju "obračune" radi uvećanja plaće, drugi mjesec to storniraju, ali ne evidentiraju u svojim izvješćima. Kada pristupi interna kontrola tada se u rad dostavljaju samo uredni predmeti ljubimaca porezne uprave, pa čak i oni kojima su porezni obveznici izgradili kuće. Poduzetnička klima, što je to? Da li se to maže na kruh?
Ištvan Bećar Pecaroš