“Nema puno veze s realnošću. Puno toga je istinito, ali dosta toga je pretjerano i izmišljeno, kao što su recimo neke pretrage koje naprave za samo pet minuta. Ili neke stvari koje oni naprave dok kažeš 'hop' koštaju pet ili deset tisuća eura i rade se mjesec do dva dana. S druge strane, naravno da su neke stvari potpuno realne” objašnjava šef službe za patologiju i citologiju, dr. med., specijalist patologije Igor Borić koji se jedini u Dubrovačko-neretvanskoj županiji bavi sudskom medicinom.
“Sudska medicina se bavi ozljedama i nasilnim smrtima. Bavim se i tim dijelom zato što je Dubrovnik naprosto premalen grad da bi se netko bavio isključivo sudskom medicinom. Završio sam specijalizacije i patologije i sudske medicine, a sve ostale kolege su završile ili patologiju ili citologiju” ističe Borić.
Obdukcija je najprivlačnija medijimaLaici mozda ne vide razliku, no i patologija i citologija i sudska medicina bave se različitim stvarima. Citologija se bavi dijagnostikom iz pojedinačnih stanica koje se dobiju na različite načine tijekom pregleda, operacije ili slicno. Patologija se s druge strane bavi postavljanjem dijagnoze iz uzoraka tkiva koja se opet dobiju tijekom operacija ili zahvata, dok kao sto je već navedeno, sudska medicina prvenstveno analizira smrt, njene uzroke i mehanizme umiranja, tjelesne ozljede i mehanizme njihovog nanošenja, kao i sudsko-medicinski značaj u kaznenim postupcima, sudsko-medicinske aspekte ubojstva i ostalih kaznenih djela protiv tjelesnog integriteta.
U Hrvatskoj postoje četiri Zavoda za sudsku medicinu, u Splitu, Rijeci, Zagrebu i Osijeku.
U Općoj bolnici Dubrovnik trenutno rade četiri patologa i dva citologa, a na odjelu je ukupno dvadesetak zaposlenih. Njihov primarni posao je dijagnostika svega što se događa u bolnici, pri čemu godišnje naprave oko pet tisuća biopsija, oko dvadeset tisuća citoloških pregleda i tek stotinjak obdukcija.
“Ukupno svi umrli od svih uzroka ne čine niti jedan posto našeg posla, ali je obdukcija najprivlačniji posao medijima i zato se često spominje za razliku od ovog drugog, gdje damo na tisuće i tisuće dijagnoza koje bitno utječu na preživljavanje” kaže Borić.
Pojam obdukcije je najprivlačniji i medijima i javnosti i često kao takav se mistificira i percipira kroz prizmu onoga sto se gleda na malim ekranima u razno raznim CSI-ovima, što je opet daleko od hrvatske, a pogotovo od dubrovačke realnosti.
Sala za obdukciju“Dubrovnik je malen grad. Ubojstvo se ovdje dogodi jednom u nekoliko godina. U prometnim nesrećama pogine desetak ljudi. Imamo joŠ desetak, petnaest iznenadnih ili sumnjivih smrtnih slučajeva i to je to” navodi te dodaje kako na nivou Županije godišnje ima oko 1300 smrtnih slučajeva.
“Ljudi umru na raznim mjestima i od raznih uzroka. Neki od starosti ili bolesti, drugi smrću koja je posljedica kaznenog djela i u slučaju takve smrti po nalogu Državnog odvjetništva se napravi obdukcija. Sav fizički posao obdukcije traje od jednog sata pa do recimo četiri do pet sati. Naravno, tome prethode pripreme i iza toga se piše zapisnik. Ponekad čitav posao traje i do mjesec dana, a u prosjeku izgubi se jedan dan na obdukciju”.
Pokojnici su samo dio pričeI opet koliko god običnom promatraču pojam obdukcije djelovao strašno i jezivo, onima koji ju rade predstavlja dio posla, jer kako kaže šef patologije i citologije - čovjek sve nauči.
“Sve je stvar navike i vjeŽbe. Osim toga, puno strašnije je neke stvari gledati kao slučajni promatrač, nego ako radiš to Što radiš. Pisanje o tragediji nije isto kao kad vam se dogodi tragedija, tako da obduciranje osobe koja je umrla nije smrt bliske osobe ili odlazak na sahranu. Mene osobno uvijek viŠe pogode sahrane nego obdukcije. Teže mi je otići nekome koga poznajem na groblje, nego napraviti obdukciju. Zato, nikad ne radite obdukciju onih osoba koje ste poznavali već uvijek onih nepoznatih” otvoreno govori.
MrtvačnicaNo, na Odjelu patologije i citologije kao što smo već naveli, najmanje se rade obdukcije i pokojnici su samo dio priče koja je ipak mnogo šira. Liječnici na ovom odjelu većinom rade s komadićima tkiva, daju na tisuće i tisuće dijagnoza koje uvelike utječu na prezivljavanje i spašavaju mnoge živote. U odjel za patologiju ulaze sale za obdukciju i patohistološki laboratorij gdje se drže i obrađuju tkiva
U patohistološkom laboratoriju radi se s komadićima tkiva koji stižu s čitavim crijevom,čitavim bubregom i slično, a, citologija se bazira na skupljanju spontano izljuštenih stanica ili na provociranom uzimanju male količine uzorka tankom iglom gdje se stanice ‘pokupe’ štapićem ili iglom te prenesu na predmetno stakalce.
Što rade citolozi, a što histolozi Šefica Odsjeka za citologiju, dr. med. specijalist kliničke citologije Ana Ivanišin Barać objašnjava kako se citolozi bave malo drukčijim uzorcima nego histolozi.
“Dio uzoraka uzimamo sami, a dio dobivamo od kolega i pokusavamo dati nekakvu uputu što dalje raditi. Posao nije lagan, a ponekad je naporan i za oči” ističe te objašnjava kako se njen radni dan sastoji od mikroskopiranja i uzimanja uzoraka.”
Jedan radni dan šefice Odsjeka citologije Ane Ivanišin BaraćSve dijagnostike dijelova tijela - organa, tkiva, tjelesnih tekućina se rade na dubrovačkom Odjelu patologije i citologije. To je jedan posao koji se radi na različite načine, no ono što je zanimljivo i što smo saznali u razgovoru sa zaposlenicima je kako većina pacijenata uopće ne zna da se nalazi rade na ovom odjelu.
“Većina dođe ovdje i pita je li moj nalaz stigao iz Zagreba” otkriva Borić te objašnjava. “Kad žena otiđe na pregled primjerice kod ginekologa i napravi papa-test, onda se ovdje postavlja dijagnoza iz te 'pape'. Ako ima nekakvu zloćudnu bolest, recimo nekakav karcinom, onda se ide na operaciju. Sve što se na operaciji dobije, opet se vraća kod nas. I mi na temelju toga damo točno ime i prezime te bolesti, kažemo u kojem je stadiju, kako se mora lijeciti i što treba dalje raditi. Taj nalaz posaljemo natrag operateru koji na temelju toga dalje piše terapiju. I to vam je taj dio nase priče” zaključuje.
Svaki posao ima neke svoje prednosti i nedostatke. Velika prednost rada na Odjelu patologije i citologije je što nema dežurstava i vrlo malo stvari je hitno tako da većina može pričekati. Miran rad bez previše međuljudskih kontakata smanjuje razinu stresa. Iste stvari su i mana posla. Rad na ovom odjelu zahtijeva visoku koncentraciju i dugotrajno gledanje u mikroskop i kompjuter, no u principu liječnici na ovom odjelu su zadovoljni. Ili kao što zaključuje šef odjela, doktor Borić ‘Ovo je posao koji čovjek ne radi ako ga nije izabrao, na njega ne možete slučajno nabasati.’
Kako izgleda Odjel patologije i citologije pogledajte u FOTOGALERIJI.
