PORTALOKO S DJELATNICIMA ČISTOĆE U NOĆNOJ AKCIJI: Malo je naporno dizat se u sitne sate, ali čovjek se navikne! (FOTOGALERIJA)

Ponedjeljak rano jutro proveli smo s njima i obišli gradske kvartove Montovjernu, Lapad i Goricu da bi vam predočili kako zapravo izgleda njihov posao i što se događa u sitnim noćnim satima dok vi mirno snivate.

Dva kamiona, dva vozača i tri radnika čine uhodanu ekipu koja čisti gradske ulice od glomaznog otpada pod kojim se podrazumijeva granje, drvenarija, plastika, željezo i sav ostali veliki otpad.

Nedjeljko Cvjetanović, koji na mjestu vozača glavnog kamiona radi gotovo šest godina, objasnio nam je kako svaki dan pokrivaju drugu lokaciju.

‘Ponedjeljkom obilazimo Montovjernu, Lapad i Goricu, utorkom smo u Gružu i povijesnoj jezgri Grada, srijeda je rezervirana za Brgat, Župu dubrovačku pa sve do Cavtata, četvrtkom obilazimo Komolac, Mokošicu i Brsečine, a svaki prvi četvrtak u mjesecu idemo do Dola.  Petkom nemamo službenu rutu, radimo po pozivu ili mijenjamo kolege koji rade nedjeljom. Subota je zona oko povijesne jezgre, a nedjelju idemo na misu’, ispričao nam je u jednom dahu Cvjetanović  koji ističe kako ipak  zna odraditi jednu nedjelju u mjesecu jer nedjeljom rade samo dežurni kamioni pa se izmjenjuju.


U sitne noćne ure - vrijedni djelatnici Čistoće netom prije obavljanja posla

Vozeći se od Montovjerne prema Općoj bolnici Dubrovnik, Cvjetanović nam je ispričao kako je raditi ovaj posao, je li zadovoljan te ima li neugodnih iskustava i predrasuda od strane Dubrovčana.

‘Dobro mi je na poslu. U početku mi se bilo teško dizati rano ujutro, ali navikao sam se.  Radni dan je kao i svaki drugi, neki malo teži, drugi lakši. Neugodnih iskustava nisam imao, a što se tiče predrasuda uvijek imate grintavih ljudi, no na kraju sve svedete na zezanciju i bude ok’, kaže.

No, kako funkcionira komunikacija između vozača i dvojice radnika odnosno kako se odvija taj cjelokupni proces?

‘Oni vam tamo straga imaju sve komande. Kad utovare otpad, pritisnu i ja palim pumpu. Čim oni ubace otpad, kašeta otpad kupi i lomi, a u trenutku kad ploča dođe do kraja kamion je pun. Radno vrijeme ovisi koliko ima otpada. Kad ga ima dosta, potrebna su nam četiri sata za napuniti kamion, nakon čega otpad vozimo i istovaramo u Vrtlara u Zaton i oni to melju ili pale’.


Nisfet Muminović i Mladen Laštro

Kamion se ne može provući kroz sve ulice i naselja u Dubrovniku i u pomoć im priskače onaj manji, kiper koji ide u izvidnicu. U slučaju da se od automobila glavni kamion ne može provući, kiper obiđe te ulice, pokupi otpad i pretovari ga u glavni kamion gdje se to sve samelje.

‘Za provući se kamionom najgore je u Lapadu. Kad odradimo Lapad, idemo na Goricu gdje se također nije nimalo lagano provući, a ista je situacija s Peytonom i Čokolinom.’

Što se tiče otoka, Cvjetanović je pojasnio kako otpad s Lopuda i Kalamote dovozi trajekt, a na Šipan idu s velikim kamionom. Oni im tamo sve pripreme, a oni samo ukrcaju.

Obzirom da ekipi koja kupi običan otpad maksimalno treba oko pet minuta kako bi riješili kontejnere, oni kreću i nešto kasnije s poslom. Zimi u šest ujutro, ljeti u pet.

‘Mi moramo ovako rano krenuti zbog prometa, a nekad se znamo zadržati i po pola sata kraj kontejnera što opet sve ovisi o količini otpada na koji naiđemo. I zimi i ljeti počinjemo s radom u tri tako da nama godišnja doba ne predstavljaju razliku. Zimi nam je posao malo monoton, ali ljeti nam je odlično jer završimo prije vrućina.’



Mladen Laštro i Nisret Muminović na vlastitoj koži osjete vrućine, zimu, ali i vjetrove i kišu. Njih dvojica stoje na papučama i prikupljaju glomazni otpad. Iako je teško i potrebna je velika izdržljivost i snaga njih dvojica toliko dugo rade ovaj posao da su ga jednostavno zavoljeli.

‘Sedam godina radim ovaj posao i ovo je jedan od težih poslova što se tiče fizičkog rada’, kaže Laštro koji je inače po struci geolog, ali kaže nije mogao birati ono što će raditi već ono što mu se nudilo.

‘Bio sam 15 godina na građevini, a posljednjih sedam sam u Čistoći. Najteže nam je kad kiša pada. Inače imamo dosta posla, dolazi vrijeme obrezivanja drveća, ljudi mijenjaju namještaj, uglavnom uvijek netko nešto baci na otpad, nekad veće, nekad manje količine što opet sve ovisi od dana do dana.’

Nisfet Muminović se osvrnuo na predrasude s kojima se često susreće. ‘Posao sam zavolio. U njemu sam vidio sigurnost i nemam tu što kriti. S druge strane svima je lakše reći - vi u Čistoći imate dobre plaće i svi vam imaju te predrasude kako je nama lako, a evo sami se možete uvjeriti kako obavljamo svoj posao. Treba ga raditi’, dodao je.


Djelatnici Čistoće s ekipom Portalaoko

Tijekom iskrcavanja otpada iz malog kamiona u veći iskoristili smo trenutak i upitali Edina Pašalića i Marka Župana kako je njima raditi u Čistoći.

‘Gdje ne može veliki kamion idemo mi s manjim i utovaramo glomazni otpad i onda to prekrcavamo u veliki kamion’, kaže Pašalić koji je u Čistoći najduže, devet godina.

A u slučaju pljuska?, upitali smo.

‘A, obučete kišno odijelo i normalno radite’, spremno je odgovorio.

Marko Župan je na glomaznom otpadu najkraće, tri godine, a u Čistoći je već sedam godina zaposlen. Što je njemu prednost, a što mana posla?

‘Malo je naporno ujutro se dizati ali recimo da sam se navikao. Komunikacija među kolegama  je krasna (smijeh), nemamo nikakvih problema’, ispričao nam je.

I zaista, svi su suglasni oko jednoga, a to je da funkcioniraju odlično, uigrani su, dugo godina skupa rade i među njima nema trzavica. Međuljudski odnosi i komunikacija su im zaista na odličnoj razini, a to je i tajna uspješnog obavljanja posla, jer iza svake uspješne tvrtke stoji jedan kolektiv koji ujedinjenim snagama radi za njenu dobrobit. U ovom slučaju, Dubrovnik može biti sretan što ovakva vrijedna ekipa svaku noć očisti grad i širu okolicu od raznoraznog otpada.