Hrvatska nacija nije paradoksalna, kako je to u Njemačkoj ustvrdio premijer
doista zemlja paradoksa. Država je to u kojoj za vrijeme vladavine navodne 'desnice' cvate socijalizam, dok navodni socijaldemokrati u oba navrata kad su zalutali na vlast koriste poziciju za smanjivanje socijalnih prava. Država je to u kojoj javni sektor ima prosječno veće plaće od realnog i u kojoj sindikati štite samo državne službenike.
i ine moderne robove ne štiti nitko, od njih je digla ruke i vlastita država dopuštajući robovlasnicima da s njima rade što žele. To je 'zemlja znanja' u kojoj na najvišoj obrazovnoj razini caruje korupcija, a gomila fahidiota bez dana prakse se proizvodi za potrebe
. Kad se u takvoj jednoj državi Vlada posebno ističe nesposobnošću i neradom, dođe vrijeme za paljenje crvene lampice. Ili gašenje svjetala.
'Ko je vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti'
U maniri glavnih likova filma 'Maratonci trče počasni krug', članovi Milanovićeve vlade su nesposobni, nesložni zbog pojedinačne grabežljivosti i vrlo često vođeni sitnim kokošarskim interesima dok se bave prelakiranjem starih rješenja koja je crna zemlja odavno progutala. Aktualnoj vladajućoj klijanteli vlast je doslovno pala u ruke, a oni su je dočekali kao da im je pala na glavu. Pa ih malo, jel'te, poremetila.
Sjetimo li se papagajski ponavljanih najava o revolucionarnim rješenjima krize kojima ćemo svjedočiti kad oni dođu u poziciju i pretresemo li ponovno bajkoviti 'Plan 21', ispada da su gospoda iz Vlade u prosincu prošle godine iznenada postala dementna. Ili su i njihovi planovi, baš kao što su oni govorili za HDZ-ove, bili samo 'lista lijepih želja'. Onima koji su znali da se planovi gospodarskog oporavka ne mogu temeljiti na investicijama kojih nema, to nije nikakva novost. Ostali bi se trebali zapitati na koju će to foru Kukuriku koalicija spasiti ovo malo nacionalne ekonomije što nam je ostalo jer nakon recentnih mjera koje su 'znalački' povukli i ono malo investitora bježi iz Hrvatske glavom bez obzira.
'Žao mi je što ste moji, a ne od nekog mog neprijatelja'
Vlada Zorana Milanovića ostat će upamćena kao gora i od one Jadranke Kosor. Dok je bivša premijerka pomalo karikaturalno pokušavala uštedjeti na flomasterima i aromatiziranoj vodi, ova Vlada plaća najam stana za jednog ministra osobi koja je državi dužna preko 2.5 milijuna kuna.
Takvih primjera je bilo nebrojeno mnogo i kod HDZ-a, ali od Kukuriku vlade je javnost opravdano očekivala određene pomake kad je već prvi potpredsjednik medijima bahato govorio 'Halo, ljudi, pa nije ovo HDZ!'. Nažalost, čini se da jest. Ako već ni od ovih 'pravednika' nećemo dočekati da konačno stanu na kraj Todorićima i Pavićima, onda barem neka im dotični odbijaju stanarinu od duga. Doduše, davanje i 1 kune za rentu je previše jer država ima dovoljno neiskorištenih prostora u svom vlasništvu koje bi se dalo adaptirati prema potrebama državnih institucija i njihovih uposlenika.
No, domaće političare, ni ove ni one, takve stvari ne dotiču jer sve te nebuloze ne plaćaju iz svog džepa već iz džepova malih hrvatskih ljudi koje su iscijedili do srži. Kad ćemo konačno početi birati po kriteriju upravljanja proračunskim novcem i državnim vlasništvom? Koliko još milijuna kuna mora odletjeti u vjetar i za koliko još znamenki pojedini tajkuni moraju oštetiti državni proračun da bismo shvatili kako smo mi građani ti koji plaćaju cijeli taj cirkus? Kad će nam politička odgovornost postati prioritet pri odabiru vladajućih? Ove koje smo dosad birali čovjek može poželjeti samo najgorem neprijatelju.
'Ostali samo dugmići'
Ulazak u Europsku uniju, cilj kojem je hrvatska politika podredila sve ostalo u posljednjem desetljeću, polako nam izmiče iz ruku. I za to je zaslužna ova vlada koja nije u stanju niti završiti nešto što je Jadranka Kosor praktički dovela pred sam kraj. Kakav god stav imali o EU, svima bi trebalo biti jasno da je 'čekaonica' najgora moguća pozicija za Hrvatsku. Ona u načelu znači da se od ulaska u Uniju ne odustaje, samo se čeka da nam dignu rampu oni koji su već unutra i koji će zeleno svjetlo Hrvatskoj trampiti za tko zna kakav ustupak od naših sluganskih vlasti.
Ukoliko nas Milanovićeva vlada 'počasti' odgodom ulaska u EU i nekim novim uvjetima koje ćemo ispunjavati spuštenih gaća, prijevremeni izbori bi trebali biti najblaži scenarij koji će uslijediti. O onom radikalnijem ne želim ni razmišljati jer svašta će biti moguće u zemlji Trećeg svijeta koja je politički, ekonomski i socijalno iscrpljena za vrijeme trajanja pregovora o pristupanju EU. Politički amaterizam i oportuno sluganstvo, vladavina kleptokracije, protekcija i poticaji onima koji sahranjuju mala hrvatska gospodarstva, slizanje s medijskim mogulima sumnjivog backgrounda – to je slika hrvatskih vlasti od 2000. naovamo.
Posttuđmanovski politički establishment dosad je bio politički grobar Hrvatske. Uskoro bi, poput popularnih 'Maratonaca', mogli i doslovno postati grobari jer će, nastavimo li ovim putem, ovdje ostati samo oni koji čekaju da im smrt svakog dana pokuca na vrata. Nakon ere u kojoj je politika bila najbolji biznis, uslijedit će era u kojoj će smrt puniti džepove oportunima. Jer, kako kažu 'Maratonci' – 'Samo je smrt siguran posao!' /Miro Matešić/