1. Nekoliko sati prije referenduma o braku 'vodeći' hrvatski mediji, posebno jedan dnevni list, objavljuju 'Facebook istraživanje' prema kojom referendum ne prolazi, čak 77 posto sudionika ovog debilnog istraživanja protivi se referendumu i glasovati će protiv. Na naslovnici novine izlazi veliki naslov kojim se nedvosmisleno poručuje da referendum pada. Kako je završilo hrvatska javnost vrlo dobro zna. U svom suludom navijačkom pohodu takozvani elitni mediji počeli su se pozivati na Facebook ankete, što nitko normalan u svijetu ne čini s obzirom što je Facebook i kako funkcioniraju klonovi na Facebooku, samo Denis Latin ima 700 profila na najpopularnijoj društvenoj mreži. Istovremeno gotovo na tjednoj bazi suočeni smo s nekim od 'istraživanja' koja potvrđuju superiornost zamjenika Dejana Jovića na Pantovčaku, Ive Josipovića, u bobri za predsjedničke dvore. Naravno, njegova prednost nad Kolindom Grabar Kitarović je nedostižna, možda predsjednik pobjedi u prvom krugu, možda ne, prognoziraju, uvjerljivo hrvatski mediji, koji se, kako rekosmo, pozivaju na svakakve budalaštine, pa i na Facebook, međutim, ignoriraju najnovije istraživanje koje je objavila vinkovačka televizije, za koje, naravno, ne tvrdimo da je najtočnije na svijetu, prema kojem uvjerljivo pobjedu na predsjedničkim izborima odnosi HDZ-ova kandidatkinja, dok HDZ ima dvostruku prednost ispred SDP-a, koji čak ni s ORaH-om nema dovoljno da bi pobijedio. Naravno, takvu anketu mediji ignoriraju jer se ne podudara s anketama koje su već predsjednika ponovno proglasile predsjednikom. Namjera je očita, bez obzira je li, ili nije, anketa prema kojoj po prvi puta Kolinda Grabar Kitarović ima prednost, relevantna, svakako je relevantnija od Facebooka.
2. Prije nekoliko dana komentator i novinar javne televizije usred živog prijenosa izvrijeđa hrvatske građane, navijače hrvatske nogometne reprezentacije, zdrav razum, i sve što stigne, međutim, reakcije nema, niti jedan medij nije osudio divljaštvo novinara javne televizije, govorimo, naravno, o utakmici Hrvatska - Malta ( 2-0 ) i imbecilnim tvrdnja da 'mnoge u Hrvatskoj smeta kada navijači na tribinama skandiraju u boj za narod svoj'. Iako je novinar, plaćen novcem hrvatskih građana, pa i onih koje je izvrijeđao, lagao mediji su prešutjeli te laži, šutnja je uvijek, a pogotovo u demokraciji, znak odobravanja. Dakle, hrvatski mediji odobravaju kada novinari vrijeđaju građane. Tome ne treba ništa posebno dodati.
3. Jedne novine, zapravo, riječ je o 'Novostima' koje izdaje Srpsko narodno vijeće, koje se također financiraju novcem hrvatske sirotinje, mjesecima bljuju govor mržnje, nema to što oni pišu, kad 'kolju' hrvatske branitelje, veze s novinarstvom, međutim, mediji ne reagiraju, niti upozoravaju javnost na mržnju. Naravno, nakon što mržnju ignorirate ona raste, s vremenom buja, i pretvara se u fašizam. Tako su u 'Novostima' Crkvu hrvatskih mučenika proglasili 'nacionalističkim smetlištem' i 'pozornicom klerofašizma', radi se o Crkvi izgrađenoj hrvatskim mučenicima, stradalnicima brojnih agresivnih ratova koje su protiv Hrvatske vođeni minulih desetljeća, radi se o spomeniku brojnim žrtvama komunističkog terora koji je ovim prostorima haračio 45 godina... Crkvu hrvatskih mučenika 'nacionalističkim smetlištem' mogu nazvati samo fašisti, kakvih u Hrvatskoj očito još uvijek ima. Dakako, Hrvatsko novinarsko društvu, razgaljenog i veselog Zdenka Duke, koji je nedavno novinare podijelio na one koji su njegovi i one koji to nisu, ne reagira. Nazvati ovo drugačije osim urotom protiv hrvatskih građana bilo bi bogohulno, Bogu krivo, a ni partiji ne bilo drago.
4. Takozvani slučaj Azimut danima je punio medijske stupce, naslovnice svih medija i portala, mediji su, naravno, lagali, mahom optužili šibenskog biskupa, Antu Ivasa, da je protiv vlasnika Azimuta preko svojih 'veza u HDZ-u' pozvao policiju, da je na nezaštićenu šibensku omladinu i pitome vlasnike šibenske birtije digao hajku, kad se shvatilo da stvari nisu kakvim se čine, i da u Šibeniku ne ratuju ( Spominjala se čak i 'bitka za Šibenik. ) 'antifašisti' i 'klerofašisti' nego da se radi o medijskim podvalama, odnosno, da je riječ o golom financijskom interesu i evidentnom kršenju zakona, nitko se nije ispričao, posebno se 'antifašisti' nisu ispričali onima koje su proglasili 'klerofašistima', ovako ponašanje je, naravno, nezamislivo za većinu normalnih demokratskih zemalja. Sama pomisao da bi ozbiljniji mediji nekoga mogli proglasiti fašistom zbog toga jer tome nekome smeta buka iz birtije je nezamislivoa, bez obzira imao taj netko pravo ili ne, odnosno, je li njegov doživljaj buke subjektivne ili objektivne naravi. Naime, ako su oni kojima smeta buka iz noćnog kluba u tri ujutro fašisti što su i tko su tek onda pravi fašisti?
5. U demokraciji, za razliku od totalitarnih režima, namjera je posebno opasna kada je novinarstvo u pitanju, naime, namjera svjedoči o zavjeri, koja, naravno, nije, kako neki misle, paranoično dogovorena u nekim 'centrima moći' nego je zapravo inspirirana vlastitim probitkom, interesom. Hrvatski mediji podržavaju lopovske režime i osuđene lopove na vlasti zato što od tih lopova imaju koristi, kad oni, dakle, mediji, od lopova imaju koristi obično strada četiri milijuna Hrvata. Tko se danas ispričao zbog činjenice da je ratni profiter i 'veleizdajnik' Ivo Sanader imao bezuvjetno potporu dobrog dijela hrvatskih medija dok je pljačkao Hrvatsku?
6. Koliko je zapravo bolesno hrvatsko novinarstvo možda se najbolje vidi na jednom naizgled benignom primjeru. Naime, humanitarni koncert Marka Perkovća Thompsona u Sisku, s kojeg je dio ( nažalost samo dio ) prihoda namijenjen hrvatskim studentima, stipendistima, mediji su ignorirali samo zato što je riječ i Thompsonu, da je bilo koji drugi hrvatski pjevač, ili pjevač iz 'regije', sudjelovao na sličnom koncertu o tome bi se pisalo danima. Zar to nije ludilo? Umjesto da su mediji tjednima unaprijed najavljivali koncert kako bi se okupilo što više ljudi i kako bi se prikupilo što je više moguće sredstava za mlade ljude koji, za razliku od Davora Butkovića, žele studirati, mediji su odlučili sve ignorirati. Ako to nije namjera na štetu hrvatskih građana od strane bande koja nikada nikome, osim sebi, nije pomogla, onda je teško reći što bi stvarno namjera bila. Kakve veze ima ideologija ukoliko je riječ o humanitarnoj akciji?
7. Stalno naglašavamo, i dalje ćemo, broj osuđenih lažljivaca u hrvatskim medijima, koji su pred sudom osuđeni zbog laži i štete koju su izazvali nedužnim ljudima, svakim danom sve je veći, medijima, naravno, ne pada napamet protjerati te sablasti, umjesto toga oni su zapravo i dalje 'perjanice' hrvatskog novinarstva. Samo oni koji imaju skrivene, zle, namjere, mogu tolerirati one koji su spremni na sve, pa i na laži, kako uništili neistomišljenika, poslovnog konkurenta, političkog protivnika... Naravno, spominjati odnos hrvatskih medija prema hrvatskim branitelja, kada znamo da se dobar dio hrvatskih novinara skrivao po zagrebačkim i splitskim rupama i birtijama dok je trajala agresija na Hrvatsku, bilo bi suvišno, to je ionako očito. U tome i leže korijeni mržnje dijela medija prema braniteljima.
8. Hrvatska javnost danas, zahvaljujući dobrom dijelu neovisnim portalima, zna da jedan dio hrvatskih novinara ne plaća porez državi, ne plaćaju porez državi ni njihove gazde kojima država, bolje rečeno režim, oprašta dugove na račun hrvatske opljačkane sirotinje, međutim, to iste te novinare, među kojima ima potpuno neobrazovanih individua, zaštitnika krupnog kriminala, ne smeta da drže moralne lekcije onima koji su barem osamsto puta u svakom pogledu, a pogotovo moralnom, iznad njih.
9. Kad već mediji, opravdano, insistiraju na otvaranju svih imovinskih kartica od početka devedesetih do danas, osim ako se radi o imovinskim karticama partijskih tajkuna i financijera, zašto ti isti mediji ne traže sablasti u vlastitim redovima? Kako je moguće da danas, kad je navodno kontrola veća nego ranije u 'mračnim Tuđmanovim vremenima', u Hrvatskoj imamo novinare koji sa svojom plaćom i jedva završenom srednjom školom posjeduju vilu na Pantovčaku i porezni dug veći nego što je vanjski dug Republike Hrvatske?
10. Upošljavajući neobrazovane protuhe, koje nisu bile u stanju završiti ni dvije godine fakulteta, pritom te neobrazovane protuhe plaćaju suhim zlatom, kakvu poruku hrvatskim građanima šalju ti mediji? Kakvu poruku hrvatskim građanima može poslati novina koja u svojim redovima ima deset posto osuđenih lažljivaca, isto toliko posto bivših udbaša, nešto više ratnih profitera, a u takvim novinama glavni je novinar neobrazovani srednjoškolac, također legalni ratni profiter i bivši neslužbeni glasnogovornik osuđenog ratnog profitera i 'veleizdajnika'? Nažalost, sve što su 'stekli', a puno su toga sebi 'priskrbili', tijekom vladavine tog osuđenog ratnog profitera mediji, dakako, ne misle vratiti, barem ne milom.